Vijesti - IX. dies theologicus o Tomislavu Janku Šagi-Buniću

Drugi dio rada IX. dies theologicus koji je u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održan 8. svibnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta bio je posvećen prof. dr. Tomislavu Janku Šagi Buniću o 15. obljetnici njegove smrti.

O "Teološkom hodu Tomislava J. Šagi Bunića" govorila je dr. Andrea Filić. Zaželjela je da to prisjećanje bude ujedno i poticaj svima da se zapitaju, mogu li i na koji način nastaviti nositi Šagi-Bunićev štap, odnosno može li i kako pridonijeti da se njegov teološki hod nastavi i danas, te da sam susret potakne mlade na istraživanje njegova opusa.

Šagi-Bunićev život i djelovanje Tomislav Zdenko Tenšek podijelio je u tri razdoblja, te je slijedom toga i Andrea Filić predstavila glavne teme kojima se bavio. U prvom razdoblju bio je Kalcedonski koncil, u drugome II. vatikanski koncil, a u trećem civilizacija ljubavi. Sav teološki hod može se promatrati kroz prizmu sjedinjenja Boga i čovjeka. Tako se u prvom razdoblju bavio sjedinjenjem Boga i čovjeka u osobi Isusa Krista, tj. istraživao je kako su crkveni oci u prvih pet stoljeća Crkve poimali i tumačili otajstvo Boga koji je postao čovjekom. U tom kontekstu upozorila je kako je u disertaciji napisanoj s 28 godina došao do zaključaka do kojih su u svijetu došli renomirani teolozi, a koji su se smatrali otkrićima. No, nažalost, ta otkrića pripisana su drugima, jer njegova radnja do godine 2009. nije bila objavljena.

Kao osobni Šeperov teolog na Drugom vatikanskom koncilu po dolasku u Rim dr. Tomislav Šagi Bunić susreo je velike teologe, ali mu je bilo također važno pronaći knjižnicu, kako bi nastavio ranije započeta istraživanja, što je rezultiralo s dva manja članka i velikom studijom na latinskom jeziku, u kojima obrađuje pitanje razvoja i konačnog oblikovanja kalcedonske definicije. Bio je na glasu kao jedan od šestorice zapadnih stručnjaka za to područje.

Znao je govoriti da se na Koncilu obratio. No, ako gledamo na to obraćenje iz perspektive njegova teološkog hoda , usudila bih se nazvati to "kristološko obraćenje", ustvrdila je Filić, te pojasnila "u prvom je razdoblju proučavao sjedinjenje Boga i čovjeka kroz prizmu statičke kalcedonske kristologije, a u drugom se dijelu time bavi u svjetlu koncilskog naglaska o proslavljenom i danas živom Kristu". Nije to promjera smjera, sve ono što je do tad izučio, sada nadograđuje s novim vidicima. U pokoncilskim godinama neumorno govori o potrebi oblikovanja takvih kršćanskih zajednica iz kojih će se jasno vidjeti da je Krist živ, središte ljubavi, da po svome duhu svima daje snage da i sami žive tu ljubav kroz međusobne odnose.

U trećem razdoblju poimanje sjedinjenje Boga i čovjeka poprima posve univerzalnu dimenziju, a redak iz Mateja 25,40 postaje polazište za izgradnju civilizacije ljubavi. Tu kao da je pronašao formulu u kojoj se kriju svi dogmatski sadržaji kojima se dotad bavio i sva njegova nastojanja oko unošenja božanskih vrijednosti u ljudsku zajednicu, zaključila je dr. Filić

Predavanje "Tomislav J. Šagi-Bunić u sveučilišnom, društvenom i crkvenom kontekstu" održao je dr. Anto Barišić, koji se kao i dr. Filić intenzivno bavi proučavanjem Šagi-Bunićeve ostavštine. Govoriti i pisati o Šagi-Buniću kao dubokom vjerniku, svećeniku, redovniku, profesoru, znanstveniku, koji je između ostaloga bio stup i oslonac hrvatske teologije 20. stoljeća, jedan od najvećih koncilskih promicatelja kod nas, veliki je izazov, nadahnuće, poticaj, a nadasve bremenita odgovornost, uvodno je istaknuo dr. Barišić. Usredotočio se na razdoblje kad je Šagi-Bunić bio dekan, odnosno prodekan na KBF-u. Barišić je istaknuo kako je Šagi-Bunić deset puta bio kandidat, a osam puta biran za dekana. O svakoj od tih godina mogao bi se napraviti zaseban simpozij, jer iz svakog događaja uz koji se veže ime Šagi-Bunića pršti mnoštvo informacija i detalja. Prema tada važećem statutu dekana se biralo svake godine. No, pogledom na godine u kojima je obnašao dekansku službu, možda je riječ i o rekordu dekana 20. st. na KBF-u. Prvi izbor uslijedio je u lipnju 1969., a iste godine bio je izabran za člana prve Međunarodne teološke komisije, pa se tako našao u društvu najznačajnijih teologa svijeta. Predavač se kratko osvrnuo na zbivanja na KBF-u u kasnijim godinama, posebice s osnivanjem Teološkog društva, kojemu je Šagi-Bunić bio predsjednik.

U panel raspravi koja je uslijedila akademik Josip Bratulić prisjetio se susreta s Šagi-Bunićem, istaknuvši kako su bili prava blagodat. Bili su to susreti o promišljaju prošlosti i sadašnjosti, a povezivalo ih je poimanje vrednota života.

Rođeni brat i subrat u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji fra Bono Zvonimir Šagi kazao je kako se životopis Šagi-Bunića može podijeliti na dva dijela: onaj prije i onaj poslije koncila. Prije Koncila bio je jako strog, u to vrijeme je obnašao i dužnost provincijala. Bogoslovi među kojima je bio i fra Bono od njega su učili i raspravljali s njim. Čim je Ivan XXIII. najavio Koncil, moj brat je počeo sasvim drukčije gledati, rekao je, te podsjetio kako u jeku priprema za Koncil kardinal Šeper potiče pokretanje teološko-pastoralnog tečaja, o čemu je i pisao Šagi-Buniću.

Nekadašnji bogoslov Božidar Bagola Brezinščak, govoreći kao student Šagi-Bunića, posebno je istaknuo tri njegove misli važne za izgradnju njegove osobnosti: Duh Sveti upotrebljava ljude u njihovoj individualnosti; svećenik današnjice ne može biti kopija jučerašnjega i odgoj bi sjemeništarcima trebao pomoći da izrastu u jake i neustrašive osobe. Svjedočio kako je kao pjesnik nailazio na veliko nerazumijevanje okoline, a jedino je razumijevanje imao od tadašnjeg rektora bogoslovije Ivana Goluba i profesora Šagi-Bunića i Turčinovića. Šagi-Bunić mu je i dao preporuku za nastavak studija u Njemačkoj.

U raspravi u koju se uključila i publika, predstavljeno je više svjedočanstava kako subraće Šagi-Bunića, tako i njegovih studenata o njegovoj otvorenosti. Na posebno dojmljiv način Šagi-Bunića prisjetila se s. Šarčević, koja je istaknula kako se moli da se što prije pokrene kanonski postupak. U zaključnoj riječi dekan KBF-a Tonči Matulić rekao je kako to potvrđuje "onu staru" koja proizlazi iz same naravi teologije, a to je da "teologija koja ne vodi svetosti nije cjelovita teologija". Referirajući se na obilježja te dvojice profesora KBF-a čiji je život i rad bio tema Teološkog dana Matulić je istaknuo kako njih dvojica plijene svojom jednostavnošću i originalnošću. (ika)