Vijesti - Kardinal Puljić predvodio misu uz tijelo sv. Leopolda Mandića

Pretposljednjeg dana boravka tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu, u nedjelju 17. travnja večernju misu u župnoj crkvi posvećenoj drugom hrvatskom kanoniziranom svecu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. U koncelebraciji bili su banjolučki biskup Franjo Komarica, kotorski biskup Ilija Janjić, kapucinski provincijali iz Hrvatske fra Jure Šarčević, Slovenije fra Vlado Kolenko, te Venetske provincije fra Roberto Genuin, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi fra Flaviano Gusella i gvardijan padovanskog kapucinskog samostana fra Marco Putin, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve dr. Tomislav Markić, moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola Marko Kovač, te još dvadesetak svećenika. Misa je okupila više tisuća hodočasnika, među kojima i one pristigle iz Bosne i Hercegovine, posebno iz Maglaja u šest autobusa, kao i iz Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske biskupije, te više župa Zagrebačke nadbiskupije. Sve je pozdravio fra Jure Šarčević, posebno vlč. Antu Bakovića koji je sagradio crkvu i svetište sv. Leopolda u Maglaju, te je zaslužan za širenje pobožnosti prema tomu svecu.

"Može li se ljepše slaviti Nedjelja Dobrog Pastira od ove prigode uz divnog Božjeg pastira sv. Leopolda", upitao je uvodeći u slavlje kardinal Puljić. Sv. Leopold se nakon toliko godina vratio među svoj narod, u svoju domovinu, došao i nevjerojatno pokrenuo tolike ljude, rekao je kardinal u propovijedi. "Štujući relikvije, ostatke svetaca, imamo osjećaj: taj je svetac kod Boga, i kad dodirnem njegove zemne ostatke imam osjećaj dodira Božje stvarnosti. Znam da je on bio smrtnik, ali on je postigao ono što svatko od nas želi: na ovoj zemlji biti sretan". No, toliko smo puta bili prevareni, lažni zemaljski proroci navlače nas, nude nam ovozemaljsku sreću, ovisnost, a onda nas ostave razočaranima, prazne duše i još gore izgubljene nade, rekao je kardinal.

Podsjetio je kako je sv. Leopolda u prigodi beatifikacije Pavao VI. nazvao "pretečom duhovnog ekumenizma", jer je on sve svoje žrtve prikazao za ostvarenje Isusove molitve na Posljednjoj večeri "da svi budu jedno". Leopold je shvatio je da su Otac i Sin jedno i oni žele okupiti svoju obitelj u jedno, u Božjoj ljubavi. Stoga se za to molio. Hvalimo se da smo Kristova Crkva, Kristovi učenici, čitamo njegovo evanđelje, međutim pogledajte koliko je podijeljenosti među nama, počevši od same obitelji u kojoj se sve manje razgovara, a još manje se razumije. Đavao sije sjeme svadljivosti, podijeljenosti, mržnje, laži i zavisti, on uživa da to sije. No, nije problem što on to sije, nego što to sjeme nikne među nama. A sv. Leopold je shvatio što znači moliti da svi budu jedno, rekao je kardinal Puljić te podsjetio kako je snaga molitve u euharistiji. Mi se svaki dan molimo, svake nedjelje idemo na misu, toliko puta se pričešćujemo, ali kao da Isusu ne damo da djeluje u nama, da nas svojom božanskom snagom ujedinjuje u ljubavi. To ne znači da vlada jednoumlje, nego da bude sloga u ljubavi, u različitosti za istim ciljem. Stoga, potrebno je prvo unutar obitelji, župe, biskupije, unutar Katoličke Crkve, a onda unutar kršćanstva stvoriti jedinstvo, jer ako je Isus onaj koji nas ujedinjuje, onda valja nadići sve one sebičnosti, oholosti, sve ono razjedinjuje, poručio je kardinal.

Podsjetio kako je Ivan Pavao II. sv. Leopolda nazvao "uzorom ispovjednika i herojskim služiteljem sakramenta pomirenja i pokore". U tom je kontekstu istaknuo, kako je u mladosti Leopold bio nagle naravi, no uspio je sebe odgojiti i vježbati da postane blag, pa su mu počeli prigovarati da je preblag u ispovijedanju. Svi mi imamo svojih mana, svatko od nas ima svoje slabosti, zato hrlimo sv. Leopoldu, divimo se kako je on uspio, te molimo da i nama pomogne izgraditi srce. Isus je lijepo rekao - učite od mene, jer sam blaga i ponizna srca, on je to naučio uz Isusa i od Isusa. Ako častimo sv. Leopolda, učimo od njega, a on je učio od Isusa. Stoga je vjernike potaknuo da se preporuče zagovoru sv. Leopolda, kako bi od njega naučili kako svladati svoje oholost, jer "ako je čovjek ponizan lako će priznati svoje grijehe, lako će se kajati".

Uz Dan molitve za duhovna zvanja, kardinal Puljić vjernike je potaknuo da se mole sv. Leopoldu da imamo pravih ispovjednika koji će imati strpljivosti slušati ljudske jade. Ova Godina milosrđa treba nas sve pokrenuti da prepoznamo da smo voljena bića. Nema nesretnijeg čovjeka od onoga koji osjeća da je odbačen, da nije voljen. A svi mi možemo itekako prepoznati da smo voljena bića. Bog nas voli, a to se očituje na poseban način - ako otkrijemo to Božje praštanje, a njega nema bez kajanja. Moramo znati odbaciti grijeh, za grijeh se kajati, tada ću sigurno doživjeti radost praštanja, rekao je kardinal, te poželio da to čašćenje relikvija sv. Leopolda donese promjenu u društvo. Potrebno je duhovno pomirenje, da zavlada sloga i zajedništvo unutar obitelji i naroda, a na poseban način da se mi oslobodimo od otrova zla, grijeha, mržnje, zavisti, ljubomore.

Također je propovjednik podsjetio da je za Leopolda vrhunska vrednota bila izvršiti volju Božju. Svi mi molimo "Oče naš" i u njemu tražimo "budi volja tvoja", a koliko puta bi mi htjeli Bogu zapovijedati, ljutimo se ako Bog nije uradio kako mi hoćemo. Nema pravog mira u srcu ni pravog zadovoljstva bez prihvaćanja volje Božje, to je otvaranje Božjoj ljubavi". Evo jedan divan znak vjere u našem narodu, koji je bez posebnog pozivanja okupio mnoštvo koje je došlo počastiti sveca: tako maloga, a tako velikoga; tako jednostavnog, a tako snažnog zagovornika. Koja je to ljepota u našem narodu: znati zahvaljivati za dar vjere koji imamo i koji živimo, te prenositi u svakidašnjicu. Potrebno je shvatiti: Bog mi je dao toliko darova, a premalo zahvaljujem. Toliko puta mi je oprostio, premalo sam zahvalio. Toliko puta me nahranio svojom Riječju i svojim Tijelom, premalo sam zahvalio. Toliko puta mi je poslao ljude na moju životnu stazu da shvatim da nisam sam. Zato sv. Leopolde nauči nas kako Božju volju vršiti, nauči nas toj malenosti, poniznosti. Nauči nas vrednovati sakrament praštanja, rekao je kardinal, te upozorio kako prvo svećenici moraju shvatiti koje je to Božje povjerenje imati strpljivosti i raspoloživosti kako bi se ljudima dala prilika da se oslobode napetosti, grijeha. A onda i svaki grešnik mora shvatiti: ne ispovijedam se ja svećeniku, nego Bogu svemogućemu preko svećenika.

Neka nas ohrabri dolazak sv. Leopolda, neka nas učini radosnijima u našoj vjeri, da to zračimo u našem svakodnevnom životu, rekao je kardinal Puljić, te propovijed zaključio molitvom: "Hvala ti sv. Leopolde što si među nama. Kad odeš, ostani svojim duhom u svome narodu. Ne daj sv. Leopolde da nas voda svjetovnog duha odnese, poplavi; nego da nas zadrži snažna vjera, ljubav prema korijenima, i vjeri otaca".

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Katedralni zbor sv. Stošije iz Zadra, pod ravnanjem Žana Morovića, uz orguljsku pratnju Dragana Pejića. Tijekom mise počasnu stražu uz sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića držali su mladi u narodnim nošnjama iz Boke kotorske i Bosne i Hercegovine, te članovi Vatrogasne zajednice Grada Zagreba.