Vijesti - Kćeri Srca Isusova

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na blagdan Male Gospe, u petak 8. rujna, u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je privremene redovničke zavjete položila s. Marija Gabrijela od Srca Isusova (Katarina Đukić).

Koncelebriralo je više svećenika, među kojima domaći župnik Silvio Eljuga i duhovnik sestara Hrvoje Špehar. Uz sestre iz samostana, slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji zavjetovanice iz Osijeka i Babine Grede.

Na početku slavlja je biskup Košić čestitao s. Mariji Gabrijeli poručivši da je to velik događaj ne samo za tu zajednicu već i za čitavu Crkvu koja je bogatija za jednu sestru reda koja osobito moli za duhovna zvanja i svećenike.

Govoreći o blagdanu Rođenja Marijinog, mons. Košić je ustvrdio da je upravo Blažena Djevica Marija osobit uzor redovnicama. „Kada se rodila mala Katarina te su je otac i majka primili u naručje, zasigurno su se pitali što će biti od nje. Sazrijevši, ona je odlučila otići u samostan i to u ovaj Red sestara kćeri Srca Isusova. Ta je odluka vjerojatno mnoge iznenadila, izazvala mnoga pitanja, ali najvažnije je da je donijela mir u njenom srcu.

Tako smo čuli u Zbornoj molitvi da je i rođenje Marijino učvrstilo mir. To je i ime koje se Bogu daje, On je Mir naš. Tako kaže Pavao u Poslanici Rimljanima da je Krist naš Mir, onaj koji je sve nas pomirio s Bogom Ocem svojim i koji nam je donio spasenje. Marija je bila ta posrednica bez koje Krist ne bi mogao doći među nas ljude i postati čovjek. Sin Božji, vječna Božja Riječ, postao je čovjek po pristanku jedne ljudske osobe, Djevice Marije koja je rekla: ‘Neka mi bude.’ Prihvativši Božju ponudu upisala se u povijest spasenja i postala zauvijek nezaobilazna u našem odnosu prema njenom Sinu, našem Spasitelju“, kazao je sisački biskup.

Potom je govorio o malenosti i poniznosti istaknuvši koliko je važno da se čovjek pred ljudima i Bogom ne oholi, nego da bude na sliku Isusovu koji je sam sebe ponizio.

„Postao je jednak nama u svemu osim u grijehu, a prvo poniženje bilo je njegovo utjelovljenje. Doista, ponizio se time što je napustio božansku slavu, što se sakrio u ljudskom obličju i što je sam sebe lišio božanstva i postao nam jednak tako da ga nisu mogli prepoznati, osim onih koji su uzvjerovali. Zato je i rekao: ‘Blago onima koji se ne sablazne nada mnom’, jer doista moguće se o Isusa i sablazniti.

On je bio običan čovjek koji se kretao po židovskim gradovima i selima i propovijedao te su se mnogi pitali kakav je to novi prorok. U zavičaju ga nisu poštovali te tamo nije učinio ni jedno čudo jer oni nisu imali vjere. I vi, drage sestre, pazite da ne upoznate Isusa toliko da vam postan običan da ne vidite u njemu tu jednu veličinu i posebnost. On jest običan i došao je kao malen čovjek među nas, ali je i Sin Božji. To se može vidjeti samo očima vjere, očima koje je imala i Blažena Djevica Marija“, zaključio je propovjednik.

Na kraju je još jednom čestitao s. Mariji Gabrijeli od Srca Isusova, nakon čega je položila svoje privremene redovničke zavjete.