Vijesti - Klanjateljice Krvi Kristove i članovi Zajednice Krvi Kristove hodočastili sv. Josipu

Klanjateljice Krvi Kristove (ASC) zajedno s članovima Zajednica Krvi Kristove, svojim bivšim članicama, suradnicima, prijateljima i drugim vjernicima, štovateljima Krvi Kristove i svetog Josipa hodočastile su u subotu, 14. travnja u Karlovac svetom Josipu, zaštitniku Regije Zagreb.

Okupljanje hodočasnika, njih više od 900 iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te Austrije i Švicarske u svetištu sv. Josipa dočeo je rektor svetišta mons. Antun Sente, ml., te im predstavio samo svetište. Upoznao ih je i s rijekom hodočasnika koja se slijeva u ovo svetište, a upoznao ih je i s nekim od mnogobrojnih uslišanja po zagovoru tihog čuvara Svete obitelji.

Euharistijsko slavlje predvodio je poglavar misionara Krvi Kristove p. Ilija Grgić u zajedništvu s desetak svećenika koji su dopratili hodočasnike.

U homiliji je mons. Sente posvijestio je kako je težnja čovjeka doći do Boga, Isusa Krista. „A Bog se ne umara dajući nam različite svjedoke vjere kod kojih možemo vidjeti određeni način djelovanja u životu, i iz toga iščitati poruku za nas i naše djelovanje“. Kratko se osvrnuo na sv. Josipa za kojeg nam Pismo kaže da je bio muž pravedan, kao i na samu Svetu Obitelj te ono što su od početka prolazili Josip i Marija. Podsjetio je, kako i današnje obitelji prolaze kroz razne kušnje pritiske, osobito one od strane medija koji na sve moguće načine žele oskvrnuti istinsku ljubav koju muž osjeća prema ženi i žena prema mužu.

Josip i Marija su mogli izvršiti misiju koju im je Bog dao, jer su bili oslonjeni jedni na drugo. Bili su sveti, ali nisu bili pošteđeni napasti: zato su nam uzor da unatoč različitim iskušenjima ostanemo vjerni Bogu, te da takav način života i mi usadimo u svoj svil života. Promatrajući Josipa i Mariji vidimo brojne velikane Crkve koji su kroz povijest nastojali tako živjeti. Među njima su i Gaspar de Bufalo, Marija De Mattias, a sigurno i u našim sredinama možemo prepoznati ljude koji se intenzivno trude unatoč brojnim iskušenjima i napastima uvijek se vraćati Bogu. Zašto je to potrebno? Radi Krvi Kristove“ rekao je mons. Sente, te posvijestio kakva je ljubav Boga koji nam pokazuje put križa. „Ako je netko izabrao takvu smrt za nas, ako me Bog tako voli, što ja onda mogu zdvajati, bojati se za sutra, padati u malodušja depresije, ili kako onda ne mogu na ljubav ljubavlju uzvratiti. Mi neprestano moramo razmatrati Kristov križ, jer samo kroz križ dolazi se do radosti uskrsnog jutra, drugog puta nema. Da je Bog znao drugi način sigurno bi nam ga pokazao, no pokazao nam je put križa. Što to postoji u ovom našem svijetu a da nema određenu cijenu, što to vrijedno ima u našem životu, a da se za to ne trebamo potruditi? I to bi trebala biti glavna poruka nas vjernika današnjem svijetu koji nas tako često obmanjuje, da ćemo na jednostavan način postići velike rezultate. Nema bez križa, bez trpljenja nikakvog uspjeha. To samo mi znamo, zato jer je Krist trpio da svako naše trpljenje kada ga stavimo u Kristove ruke, kad se oslonimo na Kristove rane postaje blagoslov i našim bližnjima“ rekao je mons. Sente, te na kraju homilije posvijestio „mi molimo da nas Bog oslobodi od križeva, ali svaku molitvu završimo 'ne moja, nego tvoja volja neka se vrši'“.

Na kraju mise, mons. Sente je predvoditelja euharistijskoga slavlja p. Grgiću i s. Antolović predao spomen medalje izrađene u prigodi proslave 330. obljetnice sv. Josipa za zaštitnika domovine i 30 godina kako je ovo svetište uzdignuto na čast nacionalnog svetišta. S. Antolović pak je mons. Senteu za svetište poklonila Svetištu poklonila vlastiti Misal Družbe misionara Krvi Kristove i Klanjateljica Krvi Kristove.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor župe sv. Ane iz Bjelovara pod ravnanjem s. Virginije Kolić uz orguljsku pratnju s. Domagoje Ljubičić.

Po završetku mise, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove S. Ana Marija Antolović je za Informativnu katoličku agenciju pojasnila kako sestre svake godine na sličan način obilježavaju „Dan Klanjateljica“, ali „ne u smislu da su samo Klanjateljice, nego one zajedno s ljudima među kojima rade, suradnicima, prijateljima, a na poseban način sa članovima zajednica Krvi Kristove koje djeluju i u župama gdje nema Klanjateljica,a kao i u župama gdje su nekad djelovale, a ostavile su zasijano sjeme posebnog čašćenja Krvi Kristove“. Naglasila je, kako je ove godine odlučeno da se hodočašće održi u svetištu sv. Josipa iz razloga što je sv. Josip zaštitnik našeg naroda, ali i zaštitnik Regije Zagreb Klanjateljica Krvi Kristove.

Sv. Josip je bio čuvar utjelovljenog Božjeg Sina i naše sestre od početka prema njemu gaje posebnu pobožnost. I naša utemeljiteljica sv. Marija De Mattias u svojim pismima nam je ostavila dosta zapisa u kojima poziva sestre da imaju veliko povjerenje u sv. Josipa. Iz svjedočanstva naših sestara iz povijesti možemo reći da je na određeni način sv. Josip je „ekonom“ naše zajednice. Kad su se sestre nalazile u gradnji škola ili sirotišta, a nisu znale od kud namaknuti sredstva, na poseban način su se znale utjecati sv. Josipu i providnost je došla, rekla je s. Antolović, te podsjetio kako je sv. Josip primjer pravednika, a posebno njegova poniznost je ona koja nas nadahnjuje. „Staviti život Bogu na raspolaganje, a za to ne tražiti ništa za sebe, nego prepoznati da je Božji plan u njegovu životu bio da bude u sjeni, da bude onaj koji će čuvati Mariju i štiti Isusa dok je odrastao i pripremao se za svoje poslanje koje mu je Otac povjerio. Sv. Josip je bio tu negdje u tišini, radio, molio i dočekao prekrasan trenutak da je prešao u vječnost u prisutnosti Božjeg Sina. Želimo i molimo svim našim vjernicima, a osobito svim osobama posvećenog života da upravo znamo svoje živote staviti Bogu na raspolaganje kako preko nas mogao dotaknuti živote drugih ljudi“.

Jedna od glavnih organizatorica ovoga hodočašća, s. Tomislava Ćavar je rekla, kako su ovakva okupljanja novijega datuma. Prije dvije godine sestre su zajedno s članovima Zajednica Krvi Kristove, suradnicima i prijateljima hodočastile u Banja Luku, jer su tamo davne 1879. započele svoje djelovanje na ovim prostorima. Prošle godine hodočastilo se u

u Pleternicu, jer se obilježavala 70. obljetnica tragičnog ubojstva naše sestre Eulalije Kulier (1910.-1947.),  a godinu ranije bila je obljetnica 70 godina od ubojstva s. Josipe Nevistić (1907.-1946.) koja se također dogodila u pleterničkom kraju. Ove dvije sestre za Klanjateljice su vjere. „Ove godine smo tu, u svetištu sv. Josipa jer je on naš zaštitnik. Nedavno je završila Godina sv. Josipa, a njega  nam žarko preporuča i sv. Marija De Mattias, naša utemeljiteljica. Često je znala svojim sestrama reći ili napisati: 'Uzdajmo se u Isusovu Krv i svetog Josipa. Neka sveti Josip bdije nad našim dobročiniteljima. Imajmo vjere i molimo za njih.

Ohrabri se i imaj veliko povjerenje u Presvetu Djevicu Mariju i slavnog svetog Josipa. Molimo mnogo Presvetu Djevicu Mariju i slavnog svetog Josipa.'“. valja dodati, da je  štovanje sv. Josipa među Klanjateljicama jako prisutno. Više zajednica stavljeno je pod njegovu zaštitu, poput zajednice u Adelaide (Australija) i Bihaću gdje sestre vode Knjižnicu pod nazivom „Sv. Josip“,  te regionalna kuća na Tuškancu u Zagrebu.

Drago Bosanac, voditelj Molitvene zajednice Krvi Kristove iz Daruvara jedne od najstarijih zajednica koja djeluje više od 35 godina je za IKU istaknuo, kako je u svetištu prvi puta, a posebno snažan dojam na njega je ostavilo euharistijsko slavlje.

Kada govorimo o povezanosti Klanjateljica Krvi Kristove i sv. Josipa valja naglasiti kako su sestre predvođene s. Herminom Gantert stigle na naše prostore iz Austrije 7. listopada 1879. u Banja Luku, gdje ih je pozvao o. Franz Pfanner, prior trapističkog samostana Marija Zvijezda. Ime i izgled kuće u koju su sestre ušle bili su znakoviti. Pfanner ju je nazvao Sveti Josip u Nazaretu, a sve je u njoj podsjećalo na „tihu, skromnu i siromašnu kućicu Svete Obitelji“.

U Karlovcu Klanjateljice Krvi Kristove prisutne su već 90 godina. Zajednica u Karlovcu osnovana je 13. siječnja 1928. godine te je do 1945. glavni apostolat sestara bio rad u pučkoj kuhinji i vođenje dječjeg vrtića. Godine 1960. dobročiniteljica je poklonila sestrama kuću u Karlovcu u kojoj otvaraju radionicu i trgovinu ručnih radova. Od 1999. godine sestre žive u novoj kući. Danas sestre djeluju u dvije župe Švarča i Novi centar, a ranije su djelovale i u župi Hrnetić. One poučavaju vjeronauk u školi, vode župnu katehezu, animiraju liturgijska slavlja i zajednice Krvi Kristove, rade u bolnici te izrađuju crkveno ruho.