Vijesti - Kumstva kao trajna pomoć stradalima u potresu

"Tiha pomoć kumova srušene Banovine" bila je tema Argumenata Hrvatskoga katoličkog radija 15. veljače, posvećenih iskustvima s obnovom i pomaganjem stradalima u potresima na Banovini.

Uz o. Antonija Marija Čirka i vlč. Marka Torbara, župnike župa iz Remeta i Čučerja, koje su i same stradale u zagrebačkom potresu a ipak pomažu stradalima na Banovini, gostovao je i župnik u Petrinji i Hrastovici fra Dragan Grizelj. Fra Dragan je objasnio da kumstvo podrazumijeva više od trenutne solidarnosti i suosjećanja: “Ovo su kumstva velikog kršćanskog srca i velike ljubavi. Kumstvo u ovakvom obliku je praćenje pojedine obitelji kroz neko duže vrijeme. To može biti i jednokratna pomoć, ali ideja je da to bude praćenje kroz dvije-tri godine, dok ta obitelj opet ne stane na svoje noge i da se vrati napravi onaj put prije potresa u svom materijalnom, financijskom i duhovnom stanju. Iz tih kumstava najviše proizlazi prijateljstva.”

O. Čirko dodao je da već neko vrijeme, kao župa i svetište, surađuju s Udrugom hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a s Banovine te da su pronašli 67 obitelji o kojima bi željeli skrbiti. Upozorio je da je u većim gradovima Sisku, Petrinji ili Glini nešto lakše dobiti potrebne informacije, pa i pomoć, ali neke su kuće zaista daleko od dostupnih putova, a mnogi su i nepovratno odselili. Zato će biti potrebna i materijalna i duhovna kumstva.

A vlč. Torbar, župnik župe Pohoda BDM u Čučerju, također teško nastradale u zagrebačkom potresu, dodao je: “To je zapravo najljepše, da možemo biti tu jedni za druge, da se razumijemo. Sjećamo se tih prvih poruka i kontakata, kad se iz Siska javio vlč. Ivan Grbešić s pitanjima ‘Kako ste vi to preživjeli? Kako ćemo sad mi?’ Ta povezanost je značila puno u stvarnosti, i nismo htjeli ići na sve strane niti onih prvih dana samo se pokazati da smo mi nešto učinili. Mi želimo duže biti tu prisutni jer tek sad će im biti potrebna pomoć, kad će možda ljudi na ovo i zaboraviti.” Vlč. Torbar je spomenuo i da je s predstavnicima župnoga Caritasa krajem siječnja posjetio Banovinu, da su podijelili iskustva s volonterima, pokazali im svoj model rada, ali mnogo i sami naučili.

Na pitanje koliko je stvarna konkretna pomoć, fra Dragan je naglasio da je pomoć i dalje potrebna u najvišem stupnju. “Brojne župe, redovničke zajednice ili različite organizacije su na određeni način htjeli pomoći konkretnom čovjeku. Primjerice, imali smo pet novčanih donacija iz Hrvatskog doma u Beču za pet najugroženijih mladih obitelji s djecom. Franjevci iz Sesvetske Sopnice su se obvezali da će od temelja do krova obnoviti dvije obiteljske kuće sistemom ‘ključ u ruke’, a donirali su i jedan automobil. Hrvatska katolička misija St. Pölten obnovit će kuću za obitelj s troje male djece, a Udruga Glas poduzetnika želi obnoviti 10 ili više kuća, po mogućnosti onima koji imaju OPG, kako bi opet počeli proizvoditi. Puno je takvih primjera, jer brojni imaju sredstva, ali ih žele ciljano donirati.”

S obzirom da je 15. veljače posljednji dan za prijave šteta od potresa na Banovini, fra Dragan ističe: “Neizmjerno sam žalostan zbog te odluke! Mislim da zatvaranje prijave šteta ne smije biti dok god podrhtava tlo nama ispod nogu. Kod nas su to intenzivno jaki potresi, 3,5 ili 4 stupnja po Richteru, to su sve potresi koje mi itekako osjećamo i mislim da nije završilo s erom potresa. Dok god se događa ovakva situacija, ne smije biti zatvorena prijava šteta jer štete su svaki dan, danas su jedne, a sutra je već drugačije. Ovdje zaista mora proći komisija jer se radi o našim ljudima.”

Još je nešto naglasio: “Ako želimo ljude zadržati u Petrinji, onda obnova mora biti poštena, realna i poticajna, da ljudi tamo ostanu i da se ne osjećaju kao da su oni ljudi druge klase. Mi smo najugroženije i najsiromašnije područje naše domovine i zato domovina mora kao nikad disati za Banovinu i za naš kraj, da se taj kraj podigne. Mi se sad ne smijemo igrati s Banovinom, nego je moramo savršeno dobro obnoviti. Kako budemo bili realni prema tim ljudima i kako budemo dobro sagledali situaciju, tako će nam ljudi ostati. Ako nekoga od ljudi zakinemo po pitanju obnove, ljudi neće imati razloga ostati u Petrinji, oni će nam otići.”

Vlč. Torbar istaknuo je da je kumstvo najbolji i izuzetno funkcionalan model upozorivši, međutim, da su u Čučerju i dalje 22 obitelji u kontejnerima te pozvao da se obnova ne svede samo na pusta obećanja. O. Čirko rekao je da su i u Remetama neke kuće i dalje s crvenom naljepnicom, a te obitelji žive u kontejnerima. “Obnova se mora ubrzati, ali svetište je otvoreno kao mjesto duhovne snage i okrjepe. I crkva će se obnoviti, iako je simbol ranjenosti, ali prava snaga je u župnoj zajednici”, zaključio je o. Čirko.

Na pitanje koliko u svemu ima vremena pratiti duhovne potrebe vjernika, fra Dragan je naglasio da svakodnevno nastoji ispovijedati. “Redovito slavimo mise, utorkom i četvrtkom izloženo je Presveto na klanjanje, a župni ured nikad nije bio aktivan kao sada. Ljudi se sami prijavljuju. Ima puno donatora, ali koji traže konkretna imena i osobe.” Zaključio je s molbom da se za kumstva u budućnosti ne traže samo obitelji s djecom, nego da se misli i na brojna staračka, a često i samačka, domaćinstva.

U emisiji su se mogla čuti i iskustva iz dviju zagrebačkih župa. Vlč. Damir Bačun iz župe Sv. Marka Križevčanina i vlč. Marijo Pavić iz župe Sv. Male Terezije iz Miramarske u svojim su župama prvo prikupili i poslali nužnu pomoć u hrani i odjeći, a potom su odlučili od Hrvatskoga Caritasa nabaviti tri stambena kontejnera. Cilj su postigli, s obzirom da je prikupljeno i više od potrebnih 160.000 kuna. A župa Dobroga pastira iz Brestja je, nakon posjeta župnih Caritasovih volontera Banovini, odlučila obnoviti kuću Stjepana Knežića iz Strašnika.