Vijesti - Mlada misa fra Ive Rastočića u Metkoviću

Zbog okolnosti, misu nije slavio u crkvi svetog Ilije proroka u Metkoviću, kako je bilo predviđeno.

U koncelebraciji su uz mladomisnika bili župnik fra Ante Bilokapić, drugi ovogodišnji mladomisnici, i ostali brojni svećenici. Propovijedao je fra Lukica Vojković, župnik Župe svetog Ante Padovanskog u Turjacima.

Nakon roditeljskog blagoslova oca Mire i majke Blaženke, na početku mise, župnik Bilokapić uputio je riječi dobrodošlice svima, rekavši, kako mu je pripala velika čast i radost pozdraviti sve nazočne, napose roditelje mladomisnika, pri čemu je naglasio kako nema veće radosti i ponosa od one, kada roditelji svoga sina dožive kao svećenika na oltaru!

„U tvom životu, uvijek će biti drugi u prvom planu, bit će to život za Krista i drugoga. Vremena i prostora za svoj život imat ćeš koliko ti oni koji su ti povjereni dozvole, vjerujem, što budeš imao manje vremena za sebe, a više za one koji su ti povjereni, bit ćeš sretniji i zadovoljniji! Dragi fra Ivo, izađi ponosan na oltar svoga Gospodina, te radosno i ponizna srca prikaži Njegovu svetu žrtvu za sebe, svoje mile i drage, za našu župu, naš neretvanski kraj, provinciju, nadbiskupiju i dragu nam domovinu Hrvatsku, i moli, da te slava Njegove svete žrtve, prati cijeloga života, i dovede do konačne slave u kraljevstvu Njegova i našega Oca!, rekao je između ostaloga vlč. Bilokapić.

Zahvaljujući Gospodinu za svečani mladomisnički dan, propovjednik Vojković, kazao je kako nitko nije Boga zadužio da bi mu se Bog odužio, dajući mu svećeničko poslanje. Bog poziva, a čovjek se odaziva, računa sa slobodnom voljom i onim darovima kojima nas je obdario stvaranjem. Istina, ti darovi nisu dovoljni da se izvrši povjereno poslanje; potrebne ovlasti, darove i karizme, svećenik dobiva tijekom dugogodišnje formacije, a vrhunac se događa u trenutku dobivanja svetoga reda.

„Zato danas posebno zahvaljujemo, što je On, poznavalac svih srdaca, svoj milosni pogled zaustavio baš na tebi, dragi fra Ivo. Danas, zahvalnost ide svima koji su na poseban način sebe utkali u tvoj život, ponajprije roditeljima, odgojiteljima, profesorima, te onima koji su te nesebično i požrtvovno svojom ljubavlju i molitvama pratili na putu prema oltaru!“

Govoreći o važnosti zajedništva, kazao je kako iz duboke povezanosti s Bogom i iskrenoga bratskog zajedništva, svećeništvo dobiva snagu. Zatim mu je poželio svećeničku dobrodošlicu. „Dobro došao u zbor onih, koje je Isus darovao svijetu na Veliki četvrtak, kako bi darivali Božji život svakom čovjeku koji ga prihvaća… Dobro došao u zbor onih, koji su slabi, krhki i ranjivi, a mogu slabe učiniti jakima, darivajući im hranu, koja je Kruh života. Dobro došao u zbor onih koji slave euharistiju, iza drugih su samo za koju stepenicu, ali dotiču nebo, dok ispovijedaju u mraku ispovjedaonice, donoseći svijetlo u svaku dušu. Dobro došao u zbor onih, koji se, ne samo nazivaju slugama, već to i jesu, ali pred njima kleče ljudi svih titula i služba. Dobro došao u zbor onih koje svijet nerijetko smatra nazadnima i optužuje ih, ali društvo nikome nije toliko dužno kao njima!… Dobro došao u zbor onih koji su braća svima, a ostaju stranci svima, posvećuju bračnu ljubav, ali ne smiju upoznati tu ljubav, jer njihovo srce pripada Bogu i svojoj braći, a ne samo jednom Božjem stvorenju.“

„Mi, tvoja starija subraća, dosada smo iskusili da svećenička služba donosi oduševljenje, radost, uspjeh i zadovoljstvo, najljepše osjećaje koje samo Bog može dati. Imat ćeš prilike i ti sve to doživjeti, međutim, upoznat ćeš, kao naš Gospodin, poteškoće, kušnje, tugu, samoću, strah i patnju, ali nikad ne zaboravi da tvoja snaga dolazi uvijek od milosti Gospodnje, koju trebaš tražiti na koljenima. Jedino za čim u životu trebaš težiti, je, ljubiti i služiti, a ne može se ljubiti ni služiti, ako nisi spreman na trpljenje. Vrijednost jednog svećenika, ne mjeri se po tome koliko čini, nego o ljubavi koja ga pokreće prići drugome, prepoznati njegove potrebe, i materijalne i duhovne, prepoznati potrebu duša za Kristom i njegovim spasenjem!“

„Uvijek njeguj poštovanje prema svim vjernicima, zapravo, prema svakom čovjeku, osobito prema onima koji su u Isusovom životu bili privilegirani – bolesni, siromašni, nesretni, napušteni, kao i onima koji su ranjena srca. Tebi, Bogu hvala, ovo iskustvo nije nepoznato, kroz vrijeme formacije školovanja, bilo je očito, koliko si sretan, što te Bog pozvao u svoju službu, i o tome uvijek rado svjedočiš, i doista nitko ne može ostati ravnodušan na tvoju iskrenu radost koja iz srca i nutrine proizlazi. Svoje darove, dao si Bogu na raspolaganje.“

„Ne boj se ničega u životu,ni svoje nesavršenosti, ograničenja i slabosti, niti ravnodušnosti okruženja prema Bogu i Crkvi, boj se samo ako ti ponestane ljubavi prema Isusu i Crkvi, prema čovjeku. Neka ti tvoje mladomisničko geslo doista bude misao vodilja u kojoj ćeš crpiti snagu i inspiraciju. Za to je potrebna mudrost, ali ne ljudska, nego od Boga dana, pa teži za tom mudrošću, po kojoj ćeš otkriti kraljevstvo Božje. Drugima ćeš biti putokaz prema tom kraljevstvu a to je zapravo i zadaća svećenika“, rekao je vlč. Vojković, pozvavši vjernike na svetu dužnost molitve za sve svećenike, kao i za nova svećenička zvanja.

U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja riječi ohrabrenja i čestitke mladomisniku je uputio provincijal fra Marko Mrše, priključujući se radosti svih nazočnih. „Tvojoj odluci da postaneš redovnik,svećenik, prethodilo je mnogo toga. Ono što me kod tebe zainteresiralo, činjenica je što si se htio, ili morao dokazivati drugim ljudima. Što si sve proživio s članovima Torcide, koje si sam bio član, kuda te bio doveo angažman u političkim vodama, to najbolje znaš ti. Kroz te aktivnosti, stil i način života, htio si dokazati da vrijediš, da možeš mijenjati svijet oko sebe, da možeš dati svoj pozitivni doprinos društvu…“

„Međutim, koliki god to bilo izazovni način života, nije te ispunjao, te aktivnosti nisu te činile sretnim, i u svemu tome se nisi pronalazio. I upravo ta spoznaja, bili su početak i prekretnica u tvom životu. Nisi ga promijenio ishitreno i na brzinu, nisi to učinio nepromišljeno i bez uporišta, nego iz uvjerenja da to činiš na temelju onoga što si kao vjernik osjetio u svojoj duši i srcu. Bio je to trenutak Božjeg poziva, taj poziv, ta promjena u životu, zaokupila te, zaintrigirala, i nisi odmahnuo rukom, nego si nakon dosta vremena odgovorio na Božji poziv, osluškivao Božji glas, spremao odgovor, molio i naposljetku izmolio. Iskustvo osobne molitve na grobu blaženog Ivana Merza, tvoja hodočašća u dva poznata naša marijanska svetišta, druženje s fratrima i njihovo svjedočanstvo, i pozitivni primjeri njihova života stvorili su u tebi jedan drugi ljepši osjećaj, nisi više osjećao potrebu dokazivati se ljudima, nego Bogu.“

„Dotakao te vjetar milosti, kako si jednom zgodom rekao, i odlučio si se prepustiti Kristu, svjestan, da ti upravo On daje sagu i sposobnost da za Njega svjedočiš, ne djelomično, nego do kraja. Odgovorom na Božji poziv, pristao si biti primjer dobrote, Isusova pružena ruka, svjedok Kristov i sijač radosti. Opredijelio si se za Krista, Presvetog Otkupitelja, čije ime nosi naša franjevačka provincija kojoj pripadaš. Po završetku misnog slavlja, mladomisnici su vjernicima udijelili blagoslov, a proslava je nastavljena ispred hotela Narona u Metkoviću.

Liturgijsko pjevanje predvodili su župni zborovi metkovskih župa sv. Ilije proroka i sv. Nikole biskupa, pod ravnanjem časne sestre Mile Deak.

Fra Ivo Rastočić, rođen je 23. siječnja 1983. u Metkoviću. Zaređen je 27. lipnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, po rukama nadbiskupa Marina Barišića. Na pastoralnom praktikumu bio je u Župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Na blagdan Gospe od Anđela, u nedjelju 2. kolovoza, misu će slaviti u rodnom mjestu svoga oca, u crkvi svetog Ante u Novim Selima.