Vijesti - Mladomisnik karmelićanin kod svojih sestara karmelićanki u Brezovici

U nedjelju 20. lipnja posvjedočio je svoju vjeru, ljubav i predanje Gospodinu mladomisnik karmelićanin o. Stanko od Utjelovljenja (Pažin) svečanim euharistijskom slavljem kod svojih sestara karmelićanki u Brezovici.

Uz njega je asistirao njegov subrat bogoslov br. Ante Jakusa, OCD, a tu su bili i ministranti: Šimun, Marija i Jakov Jurilj, te Lea i Luka Balaško, dok je pjevanje predvodio zbor sestara karmelićanki pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, mladomisnik je očitovao svoju radost zbog prisustva zajednice vjernika okupljene oko Kristova oltara koja u euharistijskoj žrtvi želi prinijeti Bogu svoje molitve kao miomirisni kad pred Lice Svevišnjega. „Svaka naša Euharistija treba biti jedan ugodni miomiris koji se uzdiže iz naših srdaca pred lice Božje. Crkva nas uvijek kroz sakramente krijepi i potiče da se trgnemo, da budemo žarči u svojoj vjeri. I uvijek nam Crkva govori prvo po Pismima, dakle, uvijek u svetoj misi imamo mogućnost čuti Riječ Božju koja je živa Riječ i onda u drugome dijelu mise ta Riječ po svećenikovim rukama na oltaru postaje Tijelo i mi se hranimo živim Gospodinom“, rekao je između ostalog o. Stanko.

Tumačeći Božju Riječ, govorio je o Božjoj ljubavi koja je u Kristu Isusu za nas umrla na križu, kako bismo živjeli Kristovim životom i uskrsnuli. Isto tako spomenuo je da nam je Krist pokazao put u Život, ali da je i trajno ostao s nama prisutan u svetim sakramentima. On nas uvijek jača i s nama je u trenucima kušnje, kao što je bio i s apostolima za vrijeme oluje na moru.

U nastavku homilije propovjednik se zaustavio na dvije riječi iz pročitanog ulomka Evanđelja: „prijeđimo prijeko“ što sadrže višestruko značenje. Naime, čovjek je pozvan prelaziti preko određenih pogrešaka kod ljudi s kojima živi; praštati im, odmicati se od onoga što nije dobro i u konačnici prijeći iz ovozemaljskog života u život vječni. Isto tako, pojasnio je smisao lađe, koja ima različite simbole, a jedan od najčešćih je da je lađa Crkva u koju smo ušli po sakramentu krštenja.

Spomenuvši se životne opasnosti u kojoj su se našli apostoli, a Isus je spavao, rekao je, navodeći zgodu iz Evanđelja, da je Isus Bog i da je on Gospodar prirode i onda kada spava, jer je sve u njegovoj ruci i pokorava mu se. Isto tako, objasnio je da njegovoj kontroli ne može ništa izmaknuti, a to potvrđuje njegovu božansku dimenziju.

„Mi se nalazimo u lađi života. Mi se nalazimo u Crkvi kao u lađi koja plovi ovim svijetom i toliko nam se puta čini da ta lađa tone, jer vidimo realno svojim očima određene pogreške, propuste, sablazni i bojimo se: ‘Što je ovo? Isuse gdje si? Zar ne vidiš da mi tonemo? Zašto ti spavaš?’

Nama se čini da On nekad spava, da je odsutan, a On uvijek iznova kaže: ‘Zašto se bojiš? Zašto sumnjaš malovjerni?’ ‘U mojoj je ruci sve i ja upravljam tom lađom, ja upravljam tom Crkvom i ona zbog svoje ljudske dimenzije uvijek će se negdje okrhnuti, uvijek će negdje malo popustiti, ali zbog one božanske dimenzije i zbog toga jer je On nju utemeljio i jer smo mi s Njim u njoj, mi se ne moramo bojati da će ona potonuti, da će ona biti uništena jer je On zagarantirao: ‘ni vrata je paklena neće nadvladati.’“

Jednako tako, posvijestio je prisutnima određene situacije na koje nailazimo u svojem duhovnom životu i naglasio da to sv. Ivan u Križa naziva tamnom noći duše, kada nam se čini da Isus spava u našoj nutrini. Baš u tim trenucima, poručio je mladomisnik, potrebno je pojačati svoju vjeru i ne temeljiti je na osjećajima i emocijama, nego se uvijek oslanjati na Isusovu riječ koju nam je ostavio. Još je poručio vjernicima i ovo: da je sv. Mala Terezija, koja je odabrala svoj mali put svetosti, u svemu gledala dobro, iako je vidjela teškoće života, nepravilnosti, probleme u međuljudskim odnosima. Ona je, usprkos svemu odabrala Isusa za vođu i Učitelja i gledala u svemu dobro. Dozvolila je da Isus spava u lađi njezine duše kada se za vrijeme molitve mučila, kada je spavala za tijekom razmatranja i zaključila; da Otac jednako voli svoje dijete i kada spava i kada je budno.

Pri završetku homilije, mladomisnik je zaželio vjernicima da budu hrabri, da se ne prestraše raznih oluja života, jer je kormilar naših lađa Isus Krist i uvijek je uz nas. Isto tako, preporučio je da zajedno plovimo ovim svijetom kako bismo jednog dana prešli prijeko i sjedinili se sa tisućama onih duša koje su kroz povijest Crkve prešli na taj put i sada gledaju Božje lice.

Na kraju euharistijskog slavlja, mladomisnik o. Stanko podijelio je prisutnima svečani mladomisnički blagoslov, a cijela crkva orila je od stihova pjesme o. Petra Perice „Do nebesa nek se ori.“

Druženje se nastavilo u karmelskoj govornici, gdje su sestre, mladomisnik o. Stanko i brat Ante razgovarali o minulim mladomisničkim događajima i danima, obnavljali uspomene i slušali nove planove i iskorake na koje Gospodin poziva mladomisnika o. Stanka, a pred kojima je i br. Ante Jakus.