Vijesti - Nadbiskup Barišić na svetkovinu sv. Josipa u samostanu sv. Ane

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na svetkovinu sv. Josipa, u ponedjeljak 19. ožujka, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u samostanu svete Ane u Splitu. Uvodeći u misu nadbiskup je pozdravio redovnice, istaknuvši da mala zajednica samostana sv. Ane na svoj način predstavlja čitavu zajednicu, a tom jedinstvu pridonosi i njen utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler, koji nosi isto ime kao i svetac čija se svetkovina slavi.

U propovijedi nadbiskup je istaknuo važnost sv. Josipa kako za Crkvu i hrvatski narod, tako i za zajednicu služavki Malog Isusa, čiji je on zaštitnik. Lik svetog Josipa u povijesti Crkve polagano je otkrivan, tako da neki tvrde da je štovanje ovog svetca započelo tek u 9. stoljeću. U 17. st. uspostavlja se zapovjedni blagdan, a 1870. proglašen je zaštitnikom Crkve. Papa Franjo ga 2013. uvodi u kanon. U evanđeljima o njemu nema mnogo toga zapisanog, ali se govori za Isusa da je bio sin drvodjelje odnosno tesara. 

Mons. Barišić usporedio je sv. Josipa s Abrahamom, kojemu potomstvo nije dano na temelju Zakona nego na temelju pravednosti i vjere. Zato je Abraham i nazvan praocem naše vjere. Za sv. Josipa kažemo da je pravedan. Vjera određuje našu pravednost, naglasio je nadbiskup te nastavio: Imati povjerenje u Gospodina i tražiti njegovu volju stavlja nas u ispravan odnos prema Bogu. Ne spašavamo se po svojim djelima i zaslugama nego po vjeri. Abraham je trebao žrtvovati svoga sina Izaka, a on mu je bio obećanje potomstva, od njega se traži nešto nelogično, ali ima toliko povjerenje u Boga da je spreman to učiniti. U tom trenutku svoga sina dobiva nazad i postaje praotac naše vjere. 

Uspoređujući Abrahama i sv. Josipa, naglasio je kako se Josip trebao odreći svoje zaručnice, voljene osobe s kojom je razmišljao o budućnosti, ali oslanjajući se na Kristovu logiku dobio je Mariju u novom svjetlu te je pomalo shvaćao njezinu ulogu u povijesti spasenja. Želio joj je pomoći. To je ljubav. Mi, često ljubav shvaćamo sebično kao onu koja će zaštiti nas i naše planove, no ljubav je sebedarje i biti u službi drugoga kako bi on ispunio svoju ulogu. Josip je pročišćen kušnjom. Svoj život stavio je u službu Marije i Isusa, i vidi svoje ostvarenje u tom odnosu. Osjeća se malen i nedorastao u toj ulozi zato nije ohol i umišljen, nego skroman i autentičan. Stoga ga je Bog postavio za zaštitnika Isusa i Marije, naše Crkve i vaše Provincije, zaštitnika očinstva, vjernosti i braka. Pozvani smo poput sv. Josipa biti pravedni vjernici. Trebamo rasti u vjeri da bismo rasli u pravednosti prema sebi i drugima. Iz života ovog svetca vidljivo je da je Krist bio u njegovu središtu, ustvrdio je nadbiskup, te pozvao redovnice da poput svetog Josipa, njihova zaštitnika, stave Isusa u središte svojih života, te da budu u službi Malog Isusa koji se nalazi kako u našim srcima tako i u srcu svakog čovjeka.