Vijesti - Nadbiskup Kutleša kod Kćeri Božje ljubavi na Marjanu

Na uočnicu blagdana Drinskih mučenica, 14. prosinca, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša posjetio je samostan Majke Božje Divne na splitskom Marjanu, gdje je slavio euharistiju u zajedništvu s redovnicama iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, generalnim vikarom don Franjom Frankopanom Velićem i don Ivanom Jakuljom.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup je izrazio radost što slavi s redovnicama na Marjanu misno slavlje uoči blagdana Drinskih mučenica, redovnica koje su dale svoj život iz vjere u Boga. „One nam mogu biti poticaj da propitamo koliko smo spremni dati za svoje ideale i iz vjere u Boga. Jesmo li spremni dati svoj život ili obično padamo na malim stvarima u kojima bismo trebali redovito biti uzor drugima“, kazao je mons. Kutleša.

U propovijedi je splitsko-makarski nadbiskup govorio o mučeništvu i njegovu značenju danas. Polazeći od pročitanoga evanđeoskoga teksta koje govori da je mučeništvo u prvom redu svjedočanstvo nadbiskup je obraćajući se redovnicama kazao: „Drage sestre, postale ste časne sestre i posvećujete svoj život Bog na jedan specifičan način svjedočeći ono što Isus Krist traži od onih koji ga žele slijediti. Mučeništvo je trenutak kada se čovjek opredjeljuje za Boga. U svom životu imamo mnogo trenutaka kada se trebamo opredijeliti za Boga, a mi se možda povučemo, kalkuliramo i tražimo neke svoje računice kako bi nama u životu bilo bolje i ljepše. Međutim, trebamo se zapitati je li nam više stalo do ovozemaljskoga ili vječnoga života.“ Podsjetio je kako mnogi misle da će na kraju ovozemnog hoda naći način kako s Bogom srediti račune kako bi ušli u kraljevstvo nebesko te je upozorio da je upravo zemaljski život mjesto rada za kraljevstvo nebesko. „U tome su nam putokaz naši mučenici, poput Drinskih mučenica koje su u teškim trenucima životom posvjedočile svoju vjeru u Boga. Zato nas ovaj blagdan potiče da se propitamo kolika je naša vjera u Boga.“

Nadbiskup Kutleša se osvrnuo na krizu vjere u Crkvi na Zapadu istaknuvši da nas ona potiče na propitivanje vjerujem li to što govorim i ispovijedam te svjedočim li vjeru u svom životu? „Mučeništvo nas usmjerava prema kraljevstvu nebeskom. Nije svatko pozvan na mučeništvo, odnosno dati svoj život iz vjere, ali isto tako nikada ne znamo hoće li se od nas zatražiti takvo mučeništvo. Bog svakako traži da na jedan specifičan način svjedočimo svoju vjeru u ovom životu. I mi poput Drinskih mučenica moramo biti putokaz vjere. One su nam ispit savjesti: donosimo li životne odluke iz vjere u Boga? Ako kalkuliramo, što nam vrijedi da zadobijemo cijeli svijet, a dušu svoju izgubimo“, upozorio je nadbiskup prisjetivši se Isusovih riječi: „Tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?”(Mt 16,25-26)

Mučeništvo je uvijek prisutno u Crkvi. Kažu da kad nema mučeništva u Crkvi onda previše ima kompromisa, kalkulacija, a malo vjere. Drinske mučenice su bile mudre žene. Možda su po kriterijima ovoga svijeta učinile ludost, ali po Božjim kriterijima učinile su mudro. Njihov život križa pretočio se u mučeništvo krvlju, istaknuo je mons. Kutleša te dodao: „Daleko je bolje žrtvovati se, izgorjeti nego – kako kaže neki pisac – zahrđati i kao hrđa živjeti cijeli život. Moramo biti kao oni koji će živjeti po Božju, a ne po naputcima ovoga svijeta. Bit ćemo nagrađeni ili kažnjeni prema vjernosti ili nevjernosti Bogu. Svetost života je poticaj drugima da prepozna Božje djelovanje u ovome svijetu.“

Nadbiskup je na kraju propovijedi naglasio „da bismo se svi više trebali brinuti jedni za druge, upozoriti i opomenuti jedni druge ukoliko vidimo da naš brat ili sestra u Kristu nešto pogrešno radi i ide u propast, a ne egoistično kalkulirati i misliti samo na sebe, jer kad se nagomilaju problemi teže ih je riješiti.“

„Neka Drinske mučenice svakoga od nas svojim zagovorom dovedu u Kraljevstvo nebesko gdje se one sada nalaze“, poručio je nadbiskup. Nakon misnog slavlja nadbiskup je blagovao sa sestrama i zadržao se u ugodnom razgovoru.

Družba Kćeri Božje ljubavi utemeljena je u Beču godine 1868. Sestre su među Hrvatima počele djelovati 1882. i to najprije u Sarajevu, kamo ih je doveo nadbiskup Josip Stadler. U Sarajevu je bilo sjedište njihove provincijske uprave do 1949., kada je komunistička vlast zabranila njihovo djelovanje i boravak u BiH. Od 1949. sjedište provincijske uprave nalazi se u Zagrebu. Redovnice su došle u Split 1937., a u današnju kuću na Marjanskoj cesti, samostan Majke Divne, uselile su 1938. Tu su najprije otvorile dječje zabavište, a zatim Žensku zanatsku školu, koja je 1942. ukinuta. Godine 1948. počele su primati na stan, opskrbu i podvorbu starice, bolesnice i osamljene, za koje je u sklopu samostana napravljen mali Dom u kojemu su bile starice za koje su skrbile Kćeri Božje ljubavi. Dom je nažalost ove godine zatvoren. U samostanu danas ima 12 sestara koje se uz njegu svojih starijih redovnica bave šivanjem crkvene odjeće i pastoralno pomažu u župi. Kućna poglavarica je s. Milka Srša koja kaže da sve što čine čine s puno ljubavi „’sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu’ prema geslu naše Majke utemeljiteljice Franziske Lechner.“

Drinske mučenice su suzaštitnice Župe sv. Josipa na Mertojaku, a njihovo ime nosi jedna ulica na splitskim Mejašima.