Vijesti - Nadbiskup J. R. Carballo, pohodio Školske sestre franjevke u Mostaru

U večernjim satima, 27. rujna 2014., po završetku programa Redovničkog dana u Mostaru, zajednicu Školskih sestara franjevki Provincije Svete obitelji u Franjevačkoj 88 pohodio je nadbiskup José Rodrìguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećena života i družbe apostolskoga života i bivši generalni ministar Reda manje braće i predavač na ovogodišnjem Redovničkom danu BiH u pratnji provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke i đakona fra Perice Ostojića. Tom prigodom sestrama i kandidaticama iz Mostara pridružile su se i postulantice i novakinje iz Bijelog Polja zajedno sa s. Petrom Bagarić i s. Natalijom Palac.

Odmah nakon dočeka u samostanskom dvorištu s. Natalija Palac predstavila je ukratko mostarske početke i povijest Zajednice nakon čega su se okupljene sestre i gosti uputili u samostansku kapelicu.

Mons. Carballo rado je prihvatio molbu prov. predstojnice s. Franke Bagarić da blagoslovi okupljenu zajednicu sestara uputivši najprije riječ zahvale i pastirskog poticaja:

„Zahvaljujem vam za dobrodošlicu i gostoprimstvo! U ime Kongregacije zahvaljujem vam za služenje vaše s. Albertine i za njezinu neupadnu, ali korisnu prisutnost. Zahvaljujem vama ovdje za blizinu braći. Trebamo se uvijek predstavljati kao jedna obitelj, ujedinjena u Kristu.

Gledajući vas mlade želim vam kazati dvije riječi:

- Život koji birate nije lagan. Da je lagan ne bi bio posvećeni život. Nije lagan, ali je prekrasan. Prekrasan je u mjeri u kojoj ga prihvatimo s vedrinom i radošću. Uzmite ga s velikom ozbiljnošću, nemojte se razbacivati sa životom. Život je lijep u mjeri u kojoj se daruje. To ljepši što ga više darujete: prije svega sestrama, a onda i svima koje susretnete na svom životnom putu. Drage sestre, pozvane ste biti učenicama misionarkama.

- Sveti papa Ivan Pavao II. govoreći mladima kazao je Otvorite vrata Kristu! Papa Franjo kaže: Otvorite vrata svoga života Kristu kako bi mogli izići iz sebe. Tko primi Krista ne može ga zadržati samo za sebe. Pravi učenik je misionar. Budite misionari mladima. Prenesite mladima ljepotu Kristova poziva. Ako vas Gospodin poziva živite taj poziv kao najveći dar koji Bog može dati. Eto takvu radost svjedočite slijedeći Onoga koji je najljepši među sinovima ljudskim (Ps 45,3). Otkrijte Isusa kako je to činio Franjo Asiški: kao Ljepotu, Sigurnost, Ljubav, Neprocjenjivo bogatstvo, Sve… Tko ima Boga ima sve. Tko nema Boga nema ništa. Zato Franjo nije bio siromah nego jedan od najbogatijih na svijetu jer je imao Boga. Hvala vam, drage sestre, za ovaj trenutak, za vaše mjesto u Crkvi, za vašu blizinu braći fratrima, hvala za vaše svjedočanstvo!

Nadbiskup je potom pozvao sestre da zajedno izmole Očenaš i Zdravomariju nakon čega zazvao Božji blagoslov na nazočne sestre i cijelu Zajednicu!

Susret je nastavljen u drugoj dvorani gdje je Nadbiskup dao priliku sestrama, osobito našim najmlađima da pitaju što ih zanima kao i da iznesu svoje osvrte na program redovničkog dana i naglaske koji su dotaknuli njihovu osobnu ili zajedničku stvarnost.

Budući da je kao glavna poruka dana istaknuta potreba svjedočanstva istinske radosti koja, prema riječima Nadbiskupa Carballa, dolazi od vlastitog iskustva voljenosti, sestre su ga zamolile za osobno svjedočenje na tomu području.

Ističući kako se osjećao jako voljen od svojih roditelja i ostatka obitelji Nadbiskup je kazao: „Imam jednu sestru koja me jako voli i danas je osjećam kao mamu. Na odmor uvijek idem kod obitelji jer se osjećam voljen od obitelji. I od redovničke se subraće također osjećam prihvaćen i voljen. Kad god ih susretnem uvijek sam ushićen i ganut. Kad idem u samostan osjećam se svoj na svome. Kolar me predstavlja kao svećenika, prsten kao biskupa, a s habitom se poistovjećujem kao osoba. Rekao sam danas i mladoj braći da, ako me Gospodin nađe dostojnim, želim biti pokopan u habitu. Dakle, osjećam se jako voljen od braće. Zacijelo ima među braćom onih koji me ne vole kako bih ja želio, ali ja njih volim. Mogu kazati da u svom srcu imam samo zahvalnost za svoju braću. Gledajući život osjećam se voljen od Boga i Gospe. Kad sam imao dvije godine liječnici su prognozirali da ću umrijeti. No i danas sam ovdje zahvaljujući vjeri moje majke koja je bila jedna obična seljačka žena ali istinska vjernica. Moje je ozdravljenje izmolila na Gospin zagovor.

Prije trideset godina imao sam jednu tešku prometnu nesreću u kojoj su me pokupili dvojica mladića s ceste. Kad sam došao k svijesti rekli su mi: Ne znamo tko ste, jer sam bio u civilu, ali netko vas je dobro pratio. A ja sam bio sam. Ne, ne, gledaj tko je tu bio pokraj Tebe, kazali su!? U svom autu uvijek sam imao malu sliku Bezgrješne. U onom trenutku izgubio sam naočale koje sam imao na očima, nestale su kao i mnoge druge stvari iz auta. Čini se da se upravo ona mala sličica našla točno pokraj mene dok sam bio na cesti. Još jednom sam osjetio Gospinu zaštitu. Ja nisam od puno Zdravo Marija ali mogu kazati da je Marija jako prisutna u mom srcu. I ne stidim se toga. Rekao sam uvijek mladima: Budite istinski pobožni prema Mariji! Osjećam se od Nje ljubljen. Priznajem da ne odgovorim uvijek na tu ljubav. Na putu sam.“

Zašto s o svetosti malo priča među posvećenima, je li zbog straha da se trebamo odreći samih sebe ili zbog materijalizma koji je ušao u samostane?

Istina je da se o temi svetosti rijetko govori. Ali ovdje smo da budemo sveti. Jer prema papi Benediktu XVI. svetost je punina ljubavi. Ovdje smo da ljubimo bez granica, da budemo sveti. U mjeri u kojoj ljubimo toliko smo sveti. Ja od vas tražim da nikad ne izgubite taj vid svetosti, biti svete ali u običnim svagdašnjim stvarima. Jer u tomu je svetost. Kao što je govorila sv. Terezija Avilska: Boga se može naći među loncima i tavama. Više od činiti se svetost je u dopustiti da se od tebe nešto učini, da se u tebi događa. Meni je jako važan onaj trenutak kad Isus poziva učenike. Kaže im: Dođite i učinit ću vas. Dakle, svetost je prije svega u tomu da se prepustimo Bogu da On od nas učini što želi. Postoji jedna jako lijepa slika u Jeremije proroka prema kojoj je Bog lončar, a mi smo glina, materijal, vaza koju oblikuje. Ljepota vaze je u materijalu koji se dopušta oblikovati. Vi ste u odgoju koji sadrži upravo ovo: uzeti oblik Isusov, suobličiti se, dopustiti Mu da nas oblikuje. Eto, to je svetost.“

Po završetku razgovora koji je protekao u ugodnom bratsko-sestrinskom ozračju prov. predstojnica s. Franka Bagarić je, u ime Zajednice, zahvalila Nadbiskupu Carballu za privilegij ovog nesvakidašnjeg pohoda i kao spomen na ovaj susret darovala mu komplet za slavlje sv. mise te medaljon koji je izrađen u prigodi 100. obljetnice prisutnosti sestara u Mostaru.

Svoju zahvalu Nadbiskupu što je s nama razlomio radost vjere i poziva na posvećeni život najmlađe su izrazile pjesmom V’jek hvaljen budi moj Gospodine… čime je završio ovaj duhovno bogati dan u samostanu u Franjevačkoj.

(www.mostar.ssfcr.org)