Vijesti - Novicijatska škola

U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, u sklopu novicijatske škole, pripravnice 5 redovničkih družbi sa svojim su odgajateljicama u srijedu, 19. svibnja 2021. hodočastile u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu te bile u posjetu uršulinskom samostanu pri crkvi Isusova rođenja u Varaždinu.

Sestre i pripravnice družbi Klanjateljica Krvi Kristove, Kćeri Božje Ljubavi, Sestara Presvetog Srca, Kćeri Božjega Milosrđa te karmelićanki BSI okupile su se ispred zagrebačke katedrale i nakon kratkog upoznavanja krenule prema svom prvom odredištu – Ludbregu. Iako je dan bio tmuran i kišan, ništa nije moglo pomutiti radost na licima novakinja, postulantica i kandidatica. Vladalo je vedro raspoloženje uz pjesmu i druženje. Stigavši u svetište, ljubazno ih je dočekao župnik i upravitelj svetišta, mons. Josip Đurkan. Sažeto, ali jezgrovito, iznio je povijest svetišta, posebno naglasivši događaj čuda Svete Krvi (1411. god.). Za vrijeme bogoslužja svećeniku, koji je sumnjao u istinitost riječi Pretvorbe: "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv....", u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu, a tekućinu iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, sakrio i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Sv. Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Dogodila su se i brojna čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvete Krvi, a Ludbreg je postao odredište mnogih hodočasnika, kako onda, tako i danas.

Nakon monsinjorova nagovora sestre su imale molitvu pred Gospodinom prisutnim u tabernakulu vapijući, ne samo za sebe i vjernost u svome pozivu, nego i za potrebe cijele Crkve i svijeta.

Iza ručka pošle su vidjeti kapelicu Majke Božje Žalosne u kojoj su izložene fotografije Bogu posvećenih osoba čije je zvanje dozrelo upravo u Župi Predragocjene Krvi te zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora čijom je gradnjom poslije Drugog svjetskog rata ispunjen davni zavjet iz 1739. god.

Poslije kratke molitve zahvale u župnoj crkvi, put je dalje vodio u Varaždin. U uršulinskom samostanu velikodušno ih je dočekala s. Klaudija Đuran upoznavši ih pobliže s poviješću i karizmom svoje družbe. Na licima hodočasnica nije nedostajalo oduševljenja dok je sestra srdačno pripovijedala o raznim zgodama iz svog dugogodišnjeg redovničkog života dajući tako živi primjer duboke radosti i ispunjenosti u životu predanom službi bližnjima na veću Božju slavu. Na kraju sve su se zajedno pomolile ispred sarkofaga službenice Božje Majke Klaudije Boellein, varaždinske uršulinke.

Na povratku do Zagreba, zahvalne Bogu za sve primljene milosti, sestre su se ujedinile u molitvi Božanskog časoslova i svete krunice te radosna i ispunjena srca završile svoje putovanje.