Vijesti - Održana adventska duhovna obnova članova ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života

Adventska duhovna obnova za članove i članice ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života u Zagrebačkoj nadbiskupiji održana je na Treću nedjelju došašća, 15. prosinca u crkvi Župe sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi.

Pozdravnu riječ na početku susreta uputio je župnik vlč. Kristo Brkić, a nakon njega prisutnima se obratio fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije te je podsjetio na tijek programa duhovne obnove.

Pjevanu Večernju molitvu iz božanskog časoslova animirale su članice Družbe Kraljice svijeta.

Uslijedio je duhovni nagovor i razmatranje s. Valerije Kovač pod nazivom „Kako biti hodočasnici nade na putovima ovoga svijeta“. S. Valerija najprije je skicirala trenutno stanje svijeta, prema kojem se na prvi pogled čini da nije prikladno slaviti. „Baš naprotiv! Mi kršćani imamo razlog slaviti, radovati se i biti optimisti, jer jubilejskom 2025. godinom slavimo događaj spasenja, koji je iznutra promijenio ljudsku povijest i koji je njezina nutarnja snaga. I to je smisao kršćanskoga slavljenja, posebno u odabranim vremenima kao što je Sveta godina, da Gospodinu zahvalimo za milosne darove, ali isto tako da se duhovno resetiramo i obnovimo te da si ponovno posvjestimo odgovornost da se zalažemo za bolji svijet i da ga oblikujemo prema načelima Božjega kraljevstva čije puno očitovanje iščekujemo.“

Zatim je teološki objasnila geslo koje je papa Franjo odabrao za jubilejsku 2025. godinu: „Hodočasnici nade“. „Kršćanstvo od starine poznaje metaforu da je ljudski život na zemlji putovanje, hodočašće prema vječnosti i da je sam čovjek hodočasnik. Time se ne želi izraziti prolaznost ljudskog života na zemlji, nego istaknuti temeljno nutarnje stanje čovjeka u ovome svijetu: da je čovjek po svome bitku usmjeren prema Bogu, koji je cilj i punina njegova života, ali ga još u stanju putovanja ne vidi u punini niti potpuno uživa njegov božanski život“, istaknula je s. Valerija.

Jedini pravi odgovor na taj status viatoris je krepost nade. „Nada stoga nije samo ljudska želja ili čežnja nego je prije svega od Boga darovana snaga – krepost, koja daje polet volje, kojim čovjek u povjerenju u Božju svemogućnost i ljubav od njega očekuje vječni život i sredstva za njegovo postignuće“, kazala je s. Valerija.

Posebno je istaknula misao pape Benedikta XVI. iz njegove enciklike „U nadi spašeni“ da je jedino „Bog naša velika nada, koji obuhvaća cjelokupnu stvarnost i koji nam može dati i ono što sami svojim silama ne možemo postići. To nije bilo koji bog, nego Bog koji ima ljudsko lice i koji nas je do kraja ljubio: svakoga od nas pojedinog i čovječanstvo u cjelini (br. 31)“. Zato tek u vjeri u Raspetoga i Uskrsloga Krista čovjek dobiva snagu da prihvati svoj život, da ga shvati kao onoga koji ima smisla i kao put koji završava u Bogu. „Tek zato što je Bog naša velika nada, možemo razumjeti zašto papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici navodi sljedeća mjesta učenja nade: molitva, trpljenje, rad i Posljednji sud. Sve to nisu lagodna mjesta, nego mjesta u kojima naša životna stvarnost više ne ovisi o nama i našim snagama, nego je u konačnici predajemo u Božje ruke“, objasnila je s. Valerija.

S. Valerija je zatim govorila o značajkama nade: najprije o grijesima protiv nade – očaju i uznositosti, zatim o razlici između nade i svjetovnih varijanti optimizma i pesimizma, najkonkretnijim opasnostima za nadu danas – razočaranosti i tromosti, te o pozitivnim značajkama nade – duhovnoj mladosti i poletu prema budućnosti. Svoj nagovor zaključila je s nekoliko poticajnih pitanja za vlastito preispitivanje življenja nade u osobnome i zajedničkom životu.

Na kraju duhovne obnove, zahvaljujući prisutnim svećenicima, bila je prigoda za slavlje sakramenta pomirenja.