Vijesti - Održani dani Kongregacije Svetih Anđela Čuvara sestara dominikanki

Četvrti Dani Kongregacije Svetih Anđela Čuvara sestara dominikanki održani su od 13. do 15. listopada u Pastoralnom centru „Emaus“ u Mukinjama na Plitvičkim jezerima. Tema susreta bila je Samoća i zajedništvo. Sudjelovalo je četrdeset i pet sestara.

Okupljanje je započelo u petak u poslijepodnevnim satima, a nakon zajedničke večere druženje je nastavljeno rekreacijom. Nakon igara sestre juniorke su u kratkom scenskom prikazu pokušale pokazati što su u konkretnim životnim prilikama samoća i zajedništvo i na koji nam način sv. Josip, kome je posvećena ova godina, može biti uzorom i zagovornikom u građenju zajedništva.

Subota je započela radno, predavanjem koje je održao vlč. Milan Dančuo, kapelan župe Krista Kralja u zagrebačkom Trnju. Prvi dio predavanja bio je posvećen samoći. Već je Aristotel zapisao da je čovek društveno biće, biće zajednice i zajedništva. No, samoća nije tome suprotna. Naprotiv, plodna samoća, ona koja znači osamljenost, a ne usamljenost, otvara za susret. Sami sebe moramo zapitati je li naša samoća pustinja koja zatvara ili vrt koji donosi plodove. Upravo u plodnoj samoći nastaje zajedništvo s Bogom, koje potom postaje temeljem za sva druga zajedništva. Stoga je potrebno odvojiti vrijeme za samoću, ispuniti je šutnjom i sabranošću. Tek tako ona može donijeti ploda: pronalazak samih sebe, susret s Bogom, otkrivanje autentičnog načina života, prepoznavanje vrijednosti malih stvari, razvijanje sposobnosti osluškivanja tišine. U tome nam Isus, koji se često odvajao od učenika da bi molio, treba biti uzorom.

U drugom je dijelu predavanja u središtu bio pojam zajedništva. Redovnička zajednica nije samo udruženje ili jamac stabilnosti, nego svjesni odabir u kojem se čuva i samoća pojedinca. U tom smislu zajedništvo nije navezanost jednih na druge, nego oslonac kako bi svatko u samoći išao prema Bogu. Na pitanje kako danas živjeti zajedništvo, dobili smo nekoliko konkretnih smjernica: poštivati drugoga (poštivati ga kao osobu, poštivati njegovu tajnu i nedokučivost, odreći se želje da ga mijenjamo i pustiti da ga Bog mijenja), međusobno se podnositi (ali dopustiti i zajednici da on mene nešto zahtjeva), odlikovati se sestrinskom ljubavlju (koju ne čine samo emocije, nego svjesno opredjeljenje, a ono se gradi upravo u samoći), imati ljubav prema Kristu, ostvarivati zajedništvo u molitvi i liturgijskom slavlju. Sadržajno i poticajima bogato predavanje zaključeno je riječima Phila Bosmansa: Bože, sve si mi dao, još mi daj samo jedno – zahvalno srce.

Uslijedila je sveta misa, na kojoj je u propovijedi u nekoliko misli nastavljena tema s predavanja, te nam je Marija predstavljena kao uzor one koja njeguje plodnu samoću. Upravo su i ovakvi susreti prilika za zajedništvo i međusobno obogaćenje, zaključio je vlč. Dančuo.

Nakon objeda uputili smo se u nacionalni park Plitvička jezera te poslijepodne proveli u razgledavanju prirode i druženju, zahvalni na danu i lijepom vremenu koje nam je darovano.

Posljednjeg dana susreta, u nedjelju, odmah nakon doručka napustili smo Mukinje, zahvalivši ocima salezijancima na ukazanom gostoprimstvu, te krenuli za Karlovac. Ondje smo posjetili Nacionalno svetište sv. Josipa i sudjelovali na svetoj misi. Rektor svetišta, vlč. Antun Sente, pozdravio je sestre te u propovijedi, tumačeći svetopisamski tekst o svadbi na koju gospodar svih poziva, naglasio kako se svadbeno ruho sastoji od naših dobrih djela. I sestre je potaknuo da se neprestano odazivaju na Božji poziv, zaključivši kako jedino na taj način možemo biti sretne i tu sreću širiti među onima koje susrećemo. Na kraju misnog slavlja mons. Sente uručio je časnoj majci s. Katarini Maglica medalju Svetišta sv. Josipa, u znak zahvalnosti što sestre svojim molitvama prate i svećenike i sve vjernike.