Vijesti - Održano 47. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica

U Duhovnom centru Oaza svete Marije Krucifikse kod sestara službenica Milosrđa u Splitu na Kamenu, od 9. do 11. ožujka 2018., održano je 47. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica na temu „Interpersonalna komunikacijska kompetencija u formacijskom procesu“. Na Vijećanju koje je organiziralo Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji okupilo se 30-ak odgojitelja i odgojiteljica iz različitih redovničkih zajednica s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Predavanja i radionice na zadanu temu priredio je don Đuliano Trdić, dr. med. i mr. psych., voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Don Đuliano je vodeći se temom Vijećanja održao sljedeća predavanja: Kako razmišljamo o socijalnom svijetu; Empatija u interpersonalnoj komunikaciji; Agresija i pasivna agresija u komunikaciji; Interpersonalni konflikti; Asertivna komunikacija; Odnos moći, kontrola i granice u komunikaciji; Elementi koje bi trebala sadržavati autobiografija kandidata/ice; Simbolički govor; Neverbalni govor; Elementi koje bi trebao sadržavati izvještaji o kandidatu/ici.

U radu Vijećanja djelomično je sudjelovala s. Mariangela Galić, provincijalna glavarica sestara službenica Milosrđa u čijoj se zajednici sam susret i odvijao.

Vijećanje je pozdravnim govorom otvorila s. M. Tea Barnjak, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica. U svome je govoru istaknula da o važnosti ovakvih susreta govori činjenica da se su od 1972. do danas održavali bez prekida. Ta činjenica znak je budnoga praćenja redovničke formacije i svega onoga što na nju utječe iz same Crkve, ali i iz društva kojih je posvećeni život dio. Sestra Tea je nazočnima prenijela pozdrav s. Ana Marije Antolović, predsjednice Hrvatske redovničke konferencije.

Na početku drugoga radnog dana, 10. ožujka, okupljene odgojitelje posjetio je  mons. dr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Nadbiskup je u jutarnjim satima predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je prisutnima uputio prigodnu riječ, a potom se zadržao u razgovoru s odgojiteljima.

Istoga dana, u popodnevnim satima, nadbiskup je u Nadbiskupskom ordinarijatu  primio nekolicinu sudionika Vijećanja: don Đuliana Trdića, s. M. Teu Barnjak i s. Danijelu Anić, članicu Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica  i tajnicu Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Msgr. Barišić i sudionici Vijećanja razgovarali su o potrebi zajedničkoga i sustavnijega formiranja odgojitelja u redovničkim i dijecezanskim odgojnim zavodima i kućama. 

Tijekom skoro 50 godina održavanja Vijećanja redovničkih odgojitelja ona su uvijek imala, a i danas imaju za cilj trajnu formaciju redovničkih odgojitelja kojima je povjerena zahtjevna i odgovorna zadaća praćenja mladih osoba u procesu razlučivanja zvanja za posvećeni život. Osim toga ovakvi susreti su dobra prigoda odgojiteljima za dijeljenje međusobnih iskustava, spoznaja, radosti, problema, pitanja kao i za upoznavanje te za bolju komunikaciju i umreženost u odgovornoj zadaći odgoja budućih posvećenih osoba ne samo za vlastite zajednice, nego za naš narod i Crkvu. 

Zadnji dan dio sudionika posjetio je Franjevački samostan na Trsteniku gdje su, na poziv fra Ivice Jurića, magistra bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sudjelovali na misi koju je predvodio fra Krunoslav Kocijan, magister bogoslova Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i član Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica. Koncelebrirao je fra Domagoj Runje, profesor biblijske teologije na KBF-u u Splitu i gvardijan samostana na Trsteniku.

Nakon mise fra Ivica je odgojitelje poveo u razgledavanje povijesne jezgru Splita.

Odgojiteljice iz Zagreba su prije polaska za Zagreb navratile u Svetište Gospe od Otoka gdje su sve molitve, brige i rad predali Onoj koja je naša nevjernija Zagovornica. 

Ovakvi susreti završavaju uvijek željom da se nastave i prodube započete teme jer su sami odgojitelji svjesni kako nikada nemaju dovoljno iskustva i znanja kojim bi mogli unaprijed doskočiti pitanjima, potrebama i situacijama onih kojim su im povjereni. U tome je kontekstu potrebna trajna formacija, preispitivanje, propitkivanje samih odgojitelja i odgojiteljica i to u molitvi, učenju i dijeljenju spoznaja i iskustava kako bi bili savjesni suradnici Božji u odgovornoj službi.