Vijesti - Održana XIII. skupština Konferencije VRPP BiH

Trinaesta godišnja skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 11. travnja u samostanu sestara milosrdnica Provincije Majke Divne u Livnu. Skupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran, a sudjelovali su svi provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te pet predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH. Na Skupštini je također sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup mons. dr. Marko Semren te predsjednik Hrvatske Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Juro Šarčević.

Nakon uvodnih riječi fra Lovre Gavrana, delegat Biskupske konferencije BiH mons. Semren rekao je u svom pozdravnom govoru okupljenim sudionicima da želi da u "našoj mjesnoj crkvi bude više razumijevanja i suradnje između biskupa redovnika i redovnica na dobro mjesne crkve, opće Crkve i vjernika". Predsjednik HKVRPP-a u svom pozdravu istaknuo je da trebamo "povećati svijest da smo jedan narod u dvije različite zemlje“ te potaknuo dvije bratske Konferencije na veću suradnju.

Predavanje na temu "Redovništvo u Godini posvećenog života" izložio je mons. Semren. U prvom djelu svoga predavanja govorio je o svetosti te je u tom kontekstu rekao: "Svetost, kao stanje, je izvorno svojstvo – bitnost Boga, a kod ljudi je sudjelovanje po milosti u svetosti Boga. Bog je svet, on nije posvećen. Identitet Boga jest svetost, a identitet redovnika/ce jest posvećenje – potpuno sebedarje Bogu. Posvećeni život u kršćanstvu se oblikuje po primjeru Isusa Krista. Središnji objekt posvećenog života jest postojano traženje Boga koji se očitovao u svome Sinu Isusu Kristu.“Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). Isus je svetost živio i naviještao svima i svakome svome učeniku bilo kojeg staleža. Stoga, on je božanski učitelj, uzor, začetnik i dovršitelj svake savršenosti života (LG V). Predavač je dalje istaknuo, kako svaka karizma ima, prema Ivanu Pavlu, u svom početku trostruko usmjerenje: prema Ocu, prije svega, u želji da se sinovski traži njegova volja. Karizme posvećenoga života uključuju i usmjerenje prema Sinu s posebnim naglaskom njegova velikodušnoga služenja Bogu i braći. Konačno, svaka karizma uključuje u sebi usmjerenje prema Duhu Svetomu, jer pripravlja osobu da bude spremna da je On vodi i podupire. Upravo se taj trostruki odnos uvijek javlja u svakoj karizmi utemeljitelja.

Zatim je biskup Semren govorio o nastanku poglavlja o svetost u koncilskoj konstituciji "Lumen gentium", te o Isusu Kristu, izvoru i cilju svetosti. Prvotna i neizgubiva svetost Crkve ukorijenjena je u svetost Krista i trojedinoga Boga.

Crkva živi i pokazuje svoju svetost osobito u redovništvu, kako to svjedoči II. vatikanski sabor. Redovnici/ce nisu od Boga pozvani po svojim djelima, nego po njegovoj odluci i njegovoj milosti.

Postkoncilski hod redovničkog života je sveukupni proces obnove evanđeoskog obraćenja. Ta svijest dolazi do izražaja u jasnijem poimanju redovničkog života i mjesta koje ima u općoj i mjesnoj crkvi. Redovnički je život važan i neizgubiv glas unutar simfonijskog zbora Crkve. Uključujući se bolje u crkveni organizam, redovnički život postaje nositelj života i dinamizma u Crkvi.

Na kraju svog predavanja biskup Semren je rekao "Svetost je Božji dar kojemu se moramo staviti na raspolaganje. Ona je Božja volja, plan koji Bog ima za svakog čovjeka, to je ideal, cilj i smisao života svakog kršćanina.

Za redovnike/ce svetost – savršenost je Krist. Nasljedovanjem Krista redovnici rastu u svetosti rastu u Kristu, Bog im se predaje u Kristu, oni se Bogu predaju po Kristu, on je temelj redovničke svetosti koja je u tom da žive ujedinjeni s Kristom i njemu suobličeni.

Najbolje se živi kad se živi s Bogom, to je najbolji način života", zaključio je mons. Semren. Slijedila je kraća rasprava.

Zatim se sudionicima Skupštine obratio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i izrazio radost i zahvalnost zbog zajedničkog susreta.

U kontekstu vizije Bogu posvećenog života, nuncij Pezzuto je istaknuo: "Dodir s Bogu posvećenim ženama i muškarcima, danas, iako često predstavlja, u sebi samom, novost, ne budi uvijek, naspram tomu, zanimanje i, naročito, želju za nasljedovanjem. (…) Današnje društvo – posebice unutar multikulturalnoga sustava – vidi nas kao ustanovu, možda također, u određenim slučajevima, kao moć i, zato, smatra nas korisnima na neki način, čak na zemaljskom i svjetovnom planu. I ništa više. Čak unutar naroda Božjega može postojati djelomična vizija Bogu posvećenoga života, ograničena, to jest, jedino na instrumentaliziranost pastoralnog i socijalnoga karaktera."

Analizirajući neispravnu i djelomičnu viziju Bogu posvećenoga života, Nuncij je identificirao dva važna razloga: "S jedne strane, narod Božji još uvijek nema punu svijest o činjenici da je Bogu posvećeni život velik Gospodinov dar Crkvi. S druge strane, Bogu posvećeni život je pozvan da se ureže, da bude znakovit u crkvenom i društvenom okruženju, kako po osobnom svjedočenju, to jest svakoga člana svake redovničke ustanove, tako zajedničkom, to jest svake pojedine mjesne zajednice i sveukupno redovničkih zajednica. To uključuje snažno zauzimanje za dosljednost života s Evanđeljem.

Redovnice i redovnici upravo u Godini Bogu posvećenoga života i u perspektivi Jubileja milosrđa trebaju imati viziju više suvremenu i vjerniju stvarnosti, tako da se može vrednovati … ne samo najhitnije probleme i najveće poteškoće (protu-svjedočenja), nego također perspektive, očekivanja i nade (svjedočenja) koje bi trebalo hraniti ili možda pobuditi", istaknuo je nuncij Pezzuto.

Oko podneva euharistijsko slavlje je također predslavio mons. Marko Semren koji je u svojoj propovjedi istaknuo "Uskrsnuće je otajstvo vjere, a u apostola kao i kod nas postoji otpor vjeri. Umjesto Božje radosti mi volimo više našu ljudsku žalost. Neobično je, ali je tako, jer nas Božja radost vodi gore, a mi naprotiv više volimo stati dolje s našim zabrinutostima, žalostima, s ljudskim interesima. Radosna vijest uskrsnuća trebala bi zasjati na našim licima, u našim osjećajima i našem ponašanju, u načinu kako se odnosimo prema drugima", zaključio je propovjednik.

U popodnevnom radu dr. fra Ivan Sesar izložio je Nacrt izmjena i dopuna Statuta KVRPP BiH, a nakon rasprave sudionici Skupštine su iste usvojili. Slijedilo je izvješće o radu i aktivnostima Konferencije koje je izložio predsjednik fra Lovro Gavran, a nakon toga pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća.

(s. Jadranka Obućina)