Vijesti - Hrvatska redovnička konferencija

"Nova redovnička zvanja" tema je 54. skupštine Hrvatske redovničke konferencije (HRK) koja je u srijedu, 12. listopada počela s radom u samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi.

Skupština je započela molitvom Trećeg časa iz Božanskog časoslova. Redovnike i redovnice je zatim pozdravio predsjednik HRK fr. Slavko Slišković i uputio čestitku zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću povodom 25. obljetnice službe zagrebačkog nadbiskupa. Okupljenima je istaknuo zašto je za Skupštinu izabrana tema “Nova redovnička zvanja”.

“Sigurno je da smo ovu temu izabrali i zbog iskustva sve manjeg broja zvanja. Papa Franjo također priznaje da je zabrinut zbog smanjenja redovničkog života na zapadu i pada zvanja, ali je jednako tako zabrinut kad ima previše zvanja. Citiram: ‘Kada mi kažu da postoji zajednica koja privlači mnoga zvanja, priznajem, to me brine. Jer pitam se što se tamo događa'”, rekao je predsjednik HRK.

Kardinal Josip Bozanić istaknuo je kako vidi redovnike i redovnice današnjeg vremena, nakon pandemijske dvije godine i ispred mnogih izazova koje svijet pred njih stavlja.

“Vidim vas kao one koji su posebno zaduženi za promicanje duhovnosti u Crkvi. Mislim da se svi mi u Crkvi moramo zabrinuti, jer s jedne strane imamo otvorenost prema duhovnim vrednotama, ali s druge strane zabrinjava nas to što se nude različite duhovnosti – duhovnosti koje nemaju previše veze s evanđeljem. Redovnici i redovnice trebaju biti eksperti u duhovnosti da pomognu Crkvi razlučivati i čistiti, kazati: ovo je ono pravo! To je uvijek karakteristika kriznih vremena. To bih želio dragi redovnici i redovnice, da u tome dadnete poseban doprinos Crkvi koja ima potrebu za tim”, poručio je zagrebački nadbiskup.

Predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić naglasio je da kultura u kojoj živimo nimalo ne pogoduje rađanju i razvoju duhovnog poziva.

“Živimo u vrlo kompleksnom vremenu u kojem se nalazimo kao u nekom labirintu bez pravih putokaza i usmjerenja. To nosi sa sobom veliku dezorijentaciju u izboru životnih opredjeljenja. Odražava se ovo i na osobe koje osjećaju duhovni poziv, izazivajući u njima istinski problem raskoraka između ponude koju daje vjera i ponude koju daje kultura; koja je u stalnoj evoluciji i proizvodi naglašeni relativizam. Nekada je biti nevjernik u našem ambijentu gledano kao nešto čudno pa i ružno, dok je danas to posve nebitno. Ili se čak biti vjernik gleda kao nešto staromodno. Tako onda i religiozna formacija sve teže zahvaća osobe do određenih dubina. Osim što je teško doći do kvalitetnih zvanja, još je teža formacija onih koji dolaze… Ne smijemo se obeshrabriti jer budućnost je u Božjim rukama. Mi trebamo raditi, naporno sijati pa makar svako četvrto ili deseto zrno donijelo roda”, rekao je biskup Križić.

Prvo predavanje “Nova kultura zvanja kroz prizmu redovničkih poglavara” održala je provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi i potpredsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Gordana Igrec. “Pastoral zvanja nije novost u Crkvi, ali svako razdoblje pokazuje nove potrebe. Nastao je u kritičnim trenucima velike krize duhovnih zvanja (svećeničkih i redovničkih) i dugo vremena bio je usmjeren na ‘regrutiranje’ novih zvanja. Uslijed društvenih i kulturalnih promjena sve više u središte dolazi model ‘čovjeka bez zvanja’ obilježen lutanjima na duhovnoj i egzistencijalnoj razini. A u pomanjkanju temeljnih pitanja o značenju vlastitog života i dubokih pitanja smisla rađa se tzv. ‘kultura protivna zvanjima’. Te pojave iznjedrile su novu kulturu zvanja, iz koje proizlazi da temeljna zadaća pastorala zvanja koja nije ‘regrutiranje’, nego razlučivanje, tj. ne pita se ima li mlada osoba zvanje nego koje zvanje ima”, naglasila je s. Gordana.

Nadalje je kazala da se nova kultura zvanja temelji na nekoliko uporišta:
– služenju osobi da bi znala prepoznati Božji naum o svome životu
– svoje djelovanje, navještaj i prijedlog zvanja, ne ograničava samo na neke kategorije ljudi, nego na sve za one koji su u procesu razlučivanja zvanja preferira se metoda duhovne asistencije (pratnje).

Potpredsjednica HRK rekla je da iz nove kulture zvanja proizlaze nove realnosti te da treba imati cjelovit pregled situacije u Crkvi, sada i u odnosu na prošlost.

“Pedagogija zvanja ili animacija zvanja vezana je uz teološku viziju čovjeka, koja nadahnjuje metodologiju poziva i uvodi je prema novim modalitetima ostvarivanja. Nova zvanja niču tamo gdje su osobe otvorene evanđeoskoj poruci. To znači, gdje god se evangelizira, ili gdje navještaj odjekuje radikalno i u svojoj novosti, postoji veća vjerojatnost da će se roditi zvanja. Kako kaže papa Franjo ‘Tamo gdje je život, gorljivost, želja da se Krista donese drugima, ondje se rađaju istinska zvanja (Evangelii gaudium, br. 107)'”, istaknula je .

Na kraju govoreći o mladima i njihovim potrebama, naglasak je stavila na snažnu ponudu koja dolazi iz evanđelja. Spomenula je izlagateljica da polovične mjere privlače na trenutak, no u konačnici razočaraju i ne pružaju zadovoljstvo.

“Iz toga proizlazi duboki ispit savjesti o kvaliteti našeg svjedočanstva, kao pojedinaca tako i zajednice. Kada govorimo o novim zvanjima, poglavar u svojoj ulozi animatora zajednice, ne može biti izuzet svoje odgovornosti na strukturalnoj, zajedničarskoj i osobnoj razini. Naša osobna i zajednička odgovornost u buđenju zvanja ponajprije uključuje molitvu. Svjedočanstvo našeg osobnog života življenoga u radosti i otvorenosti zajednica najvažniji su poziv da mladi prigrle redovnički život. Potrebni su novi pothvati, a za to se traži nova kvaliteta”, zaključila je potpredsjednica HRK.

Drugo predavanje “Redovništvo. Briga za sebe ili za druge?” održao je odgojitelj bogoslova i franjevac Hercegovačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Josip Serđo Ćavar. U uvodu je naglasio da vidimo kako su brojne duhovne i psihološke zdravstvene teškoće vezane uz nezdrave međusobne odnose.

“Svi imaju neki odnos s vama kao poglavarima i poglavaricama. S osobama koje su na čelu zajednice svi ispod imaju neku relaciju. Problem je što u tim odnosima ima i bolesnih stanja potaknutih trendovima ovog svijeta. To su pritisci suvremenog poimanja mode i ljepote, a to primjećujem u radu s mladima, tj. da na njih kultura svijeta/medija jako puno utječe. Na naša nova duhovna zvanja poprilično utječe ‘Instagram mentalitet’, i kod određenog broja možete vidjeti kako puno pažnje posvećuju tome kako će ispasti na fotografijama i kako će se prezentirati svijetu. Vi, kao ljudi s iskustvom, možete reći da vas društvene mreže ne zanimaju. To je u redu. Ali trebamo biti svjesni da u tom svijetu odrastaju nova duhovna zvanja koja dolaze u naše zajednice”, kazao je fra Serđo.

Izlagatelj je naznačio još jedan problem koji nagriza redovničke zajednice. Riječ je o strahu od iznošenja vlastitog mišljenja, i to s pravom.

“Bojimo se jedni drugima otvoriti, a braća i sestre smo. Zašto? Zato što moje otvaranje, moje riječi koje možda izreknem iz srca sutra zna cijeli samostan. Često nam nedostaje diskrecije. Osjećam da u početnoj formaciji više moramo govoriti o diskreciji. Ako imamo zdrave granice, samopouzdani smo, aktivno slušamo, pokazujemo empatiju, poštujemo druge, ne okolišamo već jasno i izravno govorimo što mislimo. Primijetio sam to razgovarajući s drugim odgojiteljima. Danas sve moramo ‘upakirati’, više ništa ne smijemo izravno kazati. Trebamo biti ponekad i izravni jer naše mlade često vrijeđa što nismo izravni s njima. To kod mladog čovjeka zna probuditi osjećaj nezadovoljstva, a na kraju postaje i frustrirajuće”, rekao je govornik.

Fra Serđo je poručio okupljenima da osoba koja istinski sebe voli ne slijedi u životu lakši put i ne ide linijom manjeg otpora te da se takva osoba suočava s izazovima i opasnostima koje imaju moć izvući ono najbolje iz čovjeka.

“Čini mi se kako imamo dosta komfora u našim zajednicama. Taj komfor teško napuštamo i lako se naviknemo na određene obrasce. Zato treba ići prema tome da osoba bude neovisna o drugima, i onda se može ispravno povezati i graditi prave odnose. Taj komfor raste, i vi to najbolje znate – koliko je teže postalo redovnika ili redovnicu preseliti iz jednog mjesta u drugo. Valja nam aktivirati duhovnu dimenziju u kojoj se ostvaruje mogućnost samotranscendencije – ja uvijek mogu sebe nadići. To je temeljna poruka teološke antropologije, da će čovjek najbolje ostvariti sebe tek onda kad se nadiđe, umre sebi i svojim planovima, kad dopusti da se ostvari Božji plan. Tada osoba više neće projicirati svoje probleme na ljude iz zajednice, nego će krenuti od sebe”, zaključio je fra Serđo.

Euharistijsko slavlje prvoga dana predslavio je apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua. U propovijedi je rekao da redovnički život karakterizira svjetlo koje oduševljava. “To je spoznaja da vas je Gospodin zamislio i pozvao biti svjedocima te neobjašnjive ljubavi koja vas je “zavela”, puštajući da je pronađete. Redovnici su, svojim životom, praktično i konkretno objašnjenje kako se danas živi Evanđelje, a redovnička zajednica je Krist koji danas poprima oblik u onome što je nekada rekao i, preko vas, nastavlja to ponavljati”, naglasio je nuncij Lingua.