Vijesti - Otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim sl. Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića

U Generalnoj kući Družbe sinova Bezgrešne u Rimu u petak 13. svibnja svečanim je činom otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića.
Svečanost je predvodio kardinal Giuseppe Versaldi, prefekt Kongregacije za katolički odgoj i papinski delegat za Družbu sinova Bezgrešne. Uime Papina vikara za grad Rim kardinala Agostina Vallinija, svečanosti je prisustvovao njegov zamjenik nadbiskup Filippo Iannone.

Prisutan je bio i sisački biskup Vlado Košić sa svojim kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, u pratnji vlč. Marka Đurina, vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, kanonika i župnika u Lekeniku preč. Tugomila Radičeka, ravnatelja Biskupijske zaklade "Fra Bonifacije Ivan Pavletić" dr. Domagoja Moslera te promotora glasa svetosti sluge Božjega brata Bonifacija u Hrvatskoj o. Mariana Passerinija. Svečanosti su nazočili i gradonačelnik Kutine Andrija Rudić sa suradnicima.

Nakon uvodnog pozdrava kardinala Versaldija, zakletve su položili sudac delegat Dijecezanskoga suda Rimske biskupije mons. Slawomir Oder, promicatelj pravde, postulator o. Aleandro Paritanti i bilježnici. Nakon toga sudac delegat mons. Oder pročitao je uime kardinala vikara Vallinija životopis brata Bonifacija Pavletića. Na kraju se svima obratio biskup Košić, kazavši kako je to velik dan za Sisačku biskupiju i za Crkvu u Hrvatskoj. Svoje je pozdrave uputio i kutinski gradonačelnik Rudić.

Nakon svečanog čina otvaranja kauze, u crkvi generalne kuće Družbe sinova Bezgrešne, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci brata Bonifacija koji su ondje preneseni godine 2008. s rimskog gradskog groblja Campo Verano, gdje je bio pokopan 1897., misu u zajedništvu s tridesetak svećenika, predvodio je biskup Košić. Propovijedao je postulator o. Paritanti, koji je naglasio kako je brat Bonifacije uvijek znao na konkretni način u životu odgovoriti na Isusovo pitanje: Ljubiš li me više nego ovi? Istaknuo je nekoliko zgoda iz njegovog života kojima je potvrdio kako Bonifacije nije puno govorio riječima, već djelima. Spomenuo je kako ga je utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti odmah nakon smrti isticao kao primjer za nasljedovanje i življenje karizme vlastite ovom redu te je istaknuo kako njegov život i danas cijeloj Družbi, koja je ovih dana okupljena upravo u Generalnoj kući u Rimu na svom 33. redovitom kapitulu, mora biti primjer i nadahnuće.

Ivan Bonifacije Pavletić rođen je 25. lipnja 1864. godine u Zbjegovači, selu nedaleko od Kutine (Sisačka biskupija). Prošavši životni put od radnika do postolara, u ono vrijeme plemenitog zanimanja, mladi Ivan ipak osjeća poziv u redovnički život. Odlazi najprije u Beč te nakon toga dolazi u Rim u Družbu sinova Bezgrešne gdje dokazuje da je u stanju, sa zadivljujućom i herojskom vjernošću, proći put svakog učenika Krista Gospodina. U deset godina redovničkog života, gotovo u cijelosti provedenog u Rimu, prolazi apostolska iskustava među pacijentima u bolnici Svetoga Duha u Sassiji i među siročadi u Saronnu. Ubrzo je po izvanrednom svjedočenju vjernosti pozivu i karizmi ljubavi, po služenju bolesnima i poslušnosti konstitucijama u kojima je gledao volju Božju, postao autentičan model evanđeoskog života za mlade.

Pogođen teškom bolešću (plućnom tuberkulozom), 4. studenoga 1897., s 33 godine umire na glasu svetosti u ondašnjoj generalnoj kući Družbe u Rimu, pokazavši u teškoj patnji potpuno prihvaćanje volje Božje, izražene u veličanstvenom ponašanju i povjerenju u Boga. Utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti u bratu Ivanu, kojemu je na početku redovničkog života dao novo ime Bonifacije, vidio je znakove svetosti koje treba prenijeti na nove generacije, te je istog dana kada je umro od svih redovnika, koji su s njim živjeli, tražio pismeno svjedočanstvo. 

Unatoč dugog vremenskog razdoblja i povijesnih događanja, glas o svetosti brata Bonifacija se nevjerojatno uporno prenosio sve do danas. Tako je 2010. godine u Kutini započelo djelovanje prve hrvatske zajednice Družbe sinova Bezgrešne, čiji je jedan od zadataka promicanje svetost Ivana Bonifacija. Iste godine biskup Vlado Košić osniva zakladu Sisačke biskupije, za stipendiranje studenata, a čiji je cilj, da poput Bonifacija, brine o mladim potrebitim ljudima.