Vijesti - Pavlini predstavljeni u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici

Vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće karmelićana, isusovaca, kapucina, sestara klanjateljica Krvi Kristove, dominikanki, uršulinki, Isusovih malih sestara, klarisa i karmelićanki BSI u subotu 12. ožujka predstavili su im se pavlini. Redovničku zajednicu otaca Pavlina prisutnim su župljanima u Pastoralnom centru Nazaret približili pater Marko Glogović i đakon Vito Spetić. 

Red je dobio ime po svetom Pavlu koji je živio u Tebi na prijelazu iz 3 u 4 stoljeće. U to vrijeme bili su žestoki progoni kršćana. Pavao se uplašio mučenja kojima su podvrgavali kršćane i kao šesnaestogodišnji mladić pobjegao je u pustinju i sklonio se u jednoj pećini. Tu je do kraja života živio isposnički u samoći i kontemplaciji. Svaki dan gavran mu je donosio kruh, a pojio se vodom iz izvora pored pećine. Kao starca u toj pećini pronašao ga je sveti Antun opat. Blagdan mu se slavi 15. siječnja. Zaštitnik je djece i mladih. 

Nasljedujući život svetog Pavla red pavlina osnovao je blaženi Euzebije Ostrogonski u 13.stoljeću. Euzebije je razočaran životom poželio živjeti svetije. Imao je viziju u snu - puno malih baklji koje se spajaju u veliki plamen. Odlazi iz grada i nastanjuje se u pećini u šumi u okolici Ostrogona. Uskoro mu se pridružuju i drugi pustinjaci pa ih, uz dozvolu biskupa, odlučuje spojiti u organiziranu monašku zajednicu. Utemeljuje samostan svetog Križa iz kojeg se razvio cijeli red. Euzebije umire ostavljajući za sobom mnoge samostane u kojima se gajila molitva, šutnja, pokora i odricanje. 

Pavlini su imali burnu povijest. Premda su se držali sela (bili su uglavnom seljački sinovi), samoće i pustinjaštva, ipak su imali veliki utjecaj na gradove. Bili su ranarnici, imali su zanatske škole, učili su narod čitati i pisati. 1526., nakon Bitke na Mohačkom polju, svi samostani u Mađarskoj i Vojvodini su spaljeni. Red spada na 700 redovnika. Ukinuti su u zemljama Austro-Ugarske Monarhije (u Mađarskoj i Češkoj), a ostaju djelovati u Poljskoj.

Pavlini u hrvatsku dolaze 1244. i osnivaju pedesetak samostana. U narodu poznati i kao bijeli fratri, ostavili su veliki trag u kulturnom i umjetničkom životu u Hrvatskoj. Zaslužni su za školstvo (osnivaju prvo hrvatsko učilište u Lepoglavi), za gospodarski razvoj (u Hrvatsku su donijeli kruške, šljive, vinovu lozu i purane) i za književnost. U Hrvatskoj su znameniti redovnici Pavlini bili kardinal Juraj Utješinović (16. stoljeće) i zagrebački biskupi Šimun Bratulić i Marin Borković (17. stoljeće). Budući da šire hrvatsku političku i nacionalnu svijest i misao postaju trun u oku austrijskim vladarima pa car Josip II. ukida red 1786. Tim činom prestaje njihovo djelovanje u Hrvatskoj na 200 godina. 

Već od samih početaka pavlini iskazuju posebno štovanje Majci Božjoj i vode velika Marijanska svetišta, poput onog u poljskoj Čenstohovi. Ponovo ih je pokušao u Hrvatsku dovesti blaženi kardinal Alojzije Stepinac na Mariju Bistricu kako bi, uz njihovu pomoć, razvio Marijansku pobožnost. Oni nakratko i dolaze između 1942 i 1946., ali ratna vremena odvode ih iz Hrvatske i ponovo dolaze tek 1972.u Kamensko pored Karlovca. 

Generalna uprava pavlina nalazi se u poljskom nacionalnom svetištu Crne Gospe u Čenstohovi odakle je i krenula obnova hrvatskih pavlina na inicijativu kardinala Franje Kuharića. Danas ih je u Hrvatskoj 12. Djeluju u četiri samostana: u Kamenskom (Karlovac), Sveticama (kod Ozlja), Sv. Petru u Šumi (kod Pazina) te u Cavtatu. Bave se župnim pastoralom, razvijanjem marijanske pobožnosti, pobožnosti Milosrdnom Isusu te borbom za nerođeni začeti život. Vode i nekoliko kuća u kojima smještaju i pružaju pomoć majkama koje odlučuju roditi, a nemaju uvjeta. 

Na predstavljanje u župu Navještenja oci pavlini su donijeli sliku Milosrdnog Isusa koja je obišla 750 župa u Europi i 150 u Hrvatskoj. Pater Glogović pojasnio je prisutnim vjernicima sliku kroz kratku katehezu. Sliku je sveta Faustina Kowalska dala naslikati slikaru u gradu Vilnu u Litvi. Kad ju je slikar naslikao sv. Faustina se rasplakala i rekla da to nije njezin Isus. Isus ju je utješio rekavši joj da nisu važne boje već da milost progovara kroz znakove iz slike, u duhovnoj pozadini. Isus na slici ne gleda ravno u čovjeka već prema zemlji i kako je objasnio svetoj Faustini to je njegov pogled s Golgote, s križa, prema onima koji su na dnu - grešnicima koje svojim pogledom traži. Isusova ruka na slici poručuje da on nije strogi sudac koji je došao kazniti i proklinjati već, jer ima na sebi albu, On je veliki svećenik. Ruka mu je podignuta na blagoslov. Lijevom rukom otvara tajnu svojeg milosrđa - svoje srce koje je središte iz kojeg se izlijeva rijeka milosrđa. To su dvije zrake - dva sakramenta iz kojih se crpi najviše milosrđa. Crvena boja simbolizira krv Kristovu i sakrament pomirenja, a bijela sakrament Euharistije. Zrake se razlijevaju po onima koji su u podnožju. Isus je sv. Faustini rekao da je njegovo srce prvo probijeno i da za pravu ljubav treba trpjeti. Njegove su noge kao da hoda zato jer Isus uvijek čini prvi korak i kako je rekao sv. Faustini: “Ja hitam da spasim grešnike”. Iza Isusa je mrak jer, ukoliko ga izbacimo sa slike, nastat će mrak kao i ukoliko ga izbacimo iz svojeg života. U podnožju slike je natpis ”Isuse uzdam se u te!”

Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina Euharistijskim slavljem koje je predslavio pater Glogović. U propovijedi je istaknuo da će Gospodin u pustinji našeg života (u braku, u osjećajima, u križu u zvanju, u gubitku snage i volje za životom) učiniti čudo – da pustinja prosvjeta, da provre voda koja svemu daje novi život. „Kad prihvatimo križ tek onda dobivamo pravu snagu. Tvoj krik Gospodin čuje i on će ti pomoći, ali budi njegov iz dana u dan. Bog je nelogično milosrđe i njemu ništa nije nemoguće. On nas zove da uzmemo milosrđe iz prašine poput žene iz Evanđelja koju su željeli kamenovati. Kad si u grijehu nemaš blagoslova. Pouzdaj se u Isusa koji kaže 'Idi i ne griješi više'. Neka nas riječ ohrabri i utješi i donese nam pobjedu uskrslog Isusa!“ zaključio je propovijed pater Glogović. 

Pjesmom je Euharistiju obogatio zbor mladih župe. Na kraju Euharistije vjernici su imali priliku častiti relikvije svete Faustine. Potom je nastavljeno druženje s ocima pavlinima u župnom pastoralnom centru Nazaret.