Vijesti - “Porcijunkulski oprost: izvori, dokumenti i duhovnost”

Uoči blagdana Gospe anđeoske o 800. obljetnici Porcijunkulskog oprosta Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda objavila je šestu knjigu u biblioteci "Brat Franjo" "Porcijunkulski oprost: izvori, dokumenti i duhovnost" koju je uredio dr. fra Darko Tepert, koji je preveo izvorne tekstove s latinskog jezika.

Poticaj za to izdanje dao je fra Noel Muscat, malteški franjevac i franciskanolog koji je na engleski bio preveo izvore o Porcijunkulskom oprostu iz 13. i 14. st. te im pridodao vrijedne uvode i nešto bilješki, a uz njegovo dopuštenje nastalo je i ovo hrvatsko izdanje s nešto dopunjenijim uvodima i bogatijim bilješkama.

U uvodu prvoga dijela knjige "Izvori" pojašnjava se, kako su "izvori koji se odnose na život sv. Franje nijemi kad je riječ o Porcijunkulskom oprostu koji je 1216. papa Honorije III. dodijelio u Perugi". Do prije stotinu godina stručnjaci su bili skeptični kad je bila riječ o priznavanju Porcijunkulskog oprosta, no otkako je u izdanju životopisa sv. Franje iz 1931. (Paul Sabatier) dodano poglavlje o Porcijunkulskom oprostu umnožile su se i studije o njemu.

Slijedi osvrt na poveznicu između Franjevačkih izvora i Porcijunkulskog oprosta, te se čitateljstvu donose zanimljivosti vezane uz život fra Franje Bartolija i njegovu "Raspravu o oprostu svete Marije Porcijunkulske" koja nastaje oko 1335. godine. Slijedi kronološki niz izvora koji počinje s Teobaldovom diplomom koja je prvi službeni crkveni spis koji se bavi načinom kako je sv. Franjo zadobio Porcijunkulski oprost, a završava se svjedočanstvom iz Kronike dvadeset i četvorice generalnih ministara Reda iz 1369.-1374. 

Drugi dio knjige naslovljen "Dokumenti" donosi nekoliko kasnijih dokumenata koji su obilježili Porcijunkulski oprost. Riječ je prije svega o dokumentima Svete Stolice. Prvi u tom nizu je dokument "Breve pape Benedikta XV. Constat apprime" datiran 16. travnja 1921. Tu je i Pismo pape Pavla VI. "Sacrosantae Portiunculae" generalnom vikaru Reda manje braće fra Constantinu Koseru o 750. obljetnici Porcijunkulskog oprosta od 14. srpnja 1966. Isti Papa potpisao je i Apostolsku konstituciju Indulgentiarum doctrina (1. siječanj 1967.) , te se u knjizi donosi izbor iz odredbi. Slijedi Dekret Apostolske pokorničarne o svakodnevnom Porcijunkulskom oprostu (15. srpanj 1988.), te članci iz Katekizma Katoličke Crkve koji daju tumačenje o oprostima. Na kraju poglavlja čitatelj može pronaći važeće propise o Porcijunkulskome oprostu.

U uvodu posljednjeg dijela knjige naslovljenom "Duhovnost" nalazi se naznaka kako se ovdje mogu pronaći tekstovi koji mogu pomoći duhovnom promišljanju o Porcijunkulskom oprostu. Tu su tri govora fra Teofila Harapina koja su nastala prije točno stotinu godina povodom 700. obljetnice Porcijunkulskoga oprosta 1916. godine. Knjiga donosi i razmišljanje fra Bonaventure Dude o Porcijunkuli koje je prvotno objavljeno u listu "Brat Franjo", te u knjizi "Moj sveti Franjo" (1999.), a kasnije proširivan te se kao takav našao i u ovom izdanju. Sam sadržaj oslikava se u naslovu "Porcijunkula – kolijevka Franjevačkog reda". U knjizi možemo pročitati i odlomke iz knjige kardinala Josepha Ratzingera "Il Perdono di Assisi" (2005.) u kojoj između ostaloga svjedoči "U uspomenama iz moje mladosti dan Porcijunkulskoga oprosta ostao je zabilježen kao dan velike nutarnje obnove. Na trgu ispred naše župne crkve vladala je toga dana osobito svečana tišina. Osjećalo se da je kršćanstvo doista milost koja se otvara u molitvi." Na kraju knjige nalaze se molitve uz Svetu Mariju Anđeosku u Molitveniku "Serafsko cvijeće", potom "Obred otvaranja Porcijunkulskog oprosta" preuzet iz "Molitvenog priručnika Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri", te Porcijunkulska krunica i litanije BDM Anđeoske koje se mole u franjevačkom samostanu na Kaptolu.