Vijesti - Poruka biskupa BK BiH za Godinu posvećenog života

U povodu otvaranja Godine posvećenog života, 30. studenoga 2014., na prvu nedjelju došašća, biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputili su 19. studenoga Poruku. Ističu kako je Godina posvećenog života prilika da se sve posvećene osobe sa zahvalnošću spomenu prošlosti. Želi ih se isto tako potaknuti da budu muškarci i žene nade te da požele "probuditi svijet" svojim proročkim svjedočanstvom, napose svojom prisutnošću u egzistencijalnim periferijama siromaštva.

Biskupi pozivaju sve vjernike da u toj godini ostanu otvoreni Duhu Svetom i mole za osobe posvećenog života u Crkvi i za nova zvanja u posvećenom životu koji je dar Boga Oca svojoj Crkvi.

Godina posvećenog života, koja se slavi od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2016., počinje na 50. obljetnicu od završetka Drugoga vatikanskog koncila, podsjećaju biskupi. Koncil je središnji događaj Crkve toga vremena i to je događaj na koji se trebamo stalno vraćati. Koncil je bio ponovno otkriće evanđeoskog zanosa, usredotočen na obnovu i vjerodostojnost Crkve u svijetu. Dokumenti koje su usvojili koncilski oci, po riječima sv. Ivana Pavla II., "ne gube vrijednost ni svježinu". Trebamo ih čitati na odgovarajući način, upoznavati i usvajati kao kvalificirane i normativne tekstove učiteljstva unutar crkvene tradicije. Ti dokumenti su velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve, poručuju biskupi posebno ističući dokumente Lumen Gentium, u kojem je posvećeni život našao crkveni status, i Perfectae caritatis, koji je magna carta Koncila za prilagođenu obnovu redovništva u Crkvi, tijelo Crkve, kako bi vještina tumačenja toga milosnog događaja bila potvrđena u ekleziologiji zajedništva.

Posvećeni život, nastavlja se u Poruci, živi novo razdoblje u kojem, u vidljivim znakovima smrti, prepoznaju se brojni hodovi životnosti i svetosti u crkvenom zajedništvu. Univerzalna prisutnost posvećenog života i evanđeoski karakter njegova svjedočenja pokazuju svom jasnoćom da on nije stvarnost izolirana i rubna, nego se tiče cijele Crkve. U stvarnosti, posvećeni život se stavlja u samo srce Crkve kao odlučni element za njezino poslanje, budući da "izražava intimnu narav kršćanskog poziva" i čežnju čitave "Crkve-Zaručnice prema ujedinjenju s jedinim Zaručnikom".

U Godini posvećenog života treba prepoznati i ispovijedati slabosti koje prate posvećeni život, no također "viknuti" svijetu, i to snažno i radosno, o svetosti i životnosti koje su prisutne u njemu. Tri su cilja Godine posvećenog života.

Prvi se cilj odnosi na prošlost, jer proteklih 50 godina koje nas dijele od Koncila, prepoznajemo kao milosno vrijeme za posvećeni život, budući da su postkoncilske godine bile na poseban način označene prisutnošću Duha koji pomaže da se slabosti i nevjernosti dožive kao iskustvo milosrđa i ljubavi Božje. Upravo stoga želi se da Godina posvećenog života bude prilika da se svi posvećeni sa zahvalnošću spomenu prošlosti.

S pozitivnim pogledom na to vrijeme milosti, sve se želi potaknuti da s nadom prigrle budućnost, drugi je cilj. Svjesni smo da je sadašnji trenutak "delikatan i težak" i da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče i posvećeni život. No tu krizu ne bi trebalo prihvaćati kao "predsoblje smrti, nego kao kairos, kao pravu prigodu koja pogoduje rasti u dubinu, a s time i za nadu, potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve" (Benedikt XVI). Nasuprot mnogim "prorocima nesreće" redovnike i redovnice se želi potaknuti da budu muškarci i žene nade; nade koja se ne temelji na našim snagama i statistikama, nego na Onome u koga je svaki Bogu posvećeni povjerovao i stavio svoju nadu. U njemu nam nitko neće ukrasti nadu, poručuju biskupi.

Treći cilj usmjerava Bogu posvećene da snažnim duhovnim oduševljenjem žive sadašnjost. Oduševljenje govori o zaljubljenosti te istinskom prijateljstvu i dubokom zajedništvu. Sve to što čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i izbliže slijede Krista u Bogu posvećenom životnom staležu. Godina posvećenog života je važan trenutak da bi se "evangelizirao" vlastiti poziv i svjedočila ljepota nasljedovanja Krista u mnogostrukim formama u kojima se izražava posvećeni život, kao i poziv da se prikupe svjedočanstva koje su ostavili utemeljitelji i utemeljiteljice. U traženju odgovora na te pozive po primjeru pape Franje Bogu posvećene se osobe potiče da požele "probuditi svijet" svojim proročkim svjedočanstvom, napose svojom prisutnošću u egzistencijalnim periferijama siromaštva. Sve to uvest će redovništvo u daljnji tijek obnove koja je predložena na Koncilu kako bi hrabro i nanovo predstavili i živjeli, u dinamičnoj vjernosti, iskustvo utemeljitelja i utemeljiteljica, pišu biskupi BiH. (ika)