Vijesti - Povelja o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna našega Gospodina Isusa Krista

Paške benediktinke i hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga potpisali Povelju o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna Gospodina Isusa Krista.

Na svečanom misnom slavlju na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 24. studenoga u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Pagu potpisana je svečana Povelja o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna našega Gospodina Isusa Krista između predstavnika Samostana benediktinki Sv. Margarite u Pagu i Hrvatske magistralne delegacije Viteškog reda Svetoga Groba jeruzalemskoga.

Misno slavlje predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Povelju o suradnji na kraju mise u bijelim rukavicama potpisali su s. Bernardica Badurina, opatica paškog Benediktinskog samostana Sv. Margarite i Claude Grbeša, magistralni delegat Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga za Hrvatsku, o 700. obljetnici utemeljenja ženskog benediktinskog samostana sv. Margarite u Pagu. Za stolom na desno od glavnog oltara u prezbiteriju paške zborne crkve, pokraj stijega vatikanske zastave, potpisnici su za vrijeme potpisivanja dva primjerka Povelje, za paški samostan i hrvatsku Magistralnu delegaciju, bili u pratnji generala Jean Marie Fugerea, namjesnika Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga za Francusku.

Prije njenog potpisivanja, tekst Povelje na čijoj se pergameni nalazi prizor paškog relikvijara Svetoga Trna, pročitao je za ambonom paški sin mr. don Dario Tičić, župnik župe Uznesenja BDM u Zadru. U Povelji se opisuje razlog tog čina – autentična relikvija, Sveti Trn iz trnove krune koja je bila na raspetom Isusu. Trnova kruna se nalazi u pariškoj katedrali Notre Dame i njeni su čuvari francuski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga. U Povelji se navodi da paške koludrice Sveti Trn u svom samostanu u Pagu brižno čuvaju šest stoljeća i to će činiti i ubuduće. Trn je 1435. g. donesen iz Svete Zemlje u paški benediktinski samostan sv. Margarite i od te godine relikvija je s velikom pobožnošću čašćena u Pagu. Kongregacija za obrede Svete Stolice 1788. g. potvrdila je autentičnost Svetog Trna i odredila da ga se svake godine javno časti 4. svibnja. Na taj dan, procesija s relikvijom Svetog Trna bez prekida se održavala do 1946. g. kada su to onemogućile komunističke vlasti. Nakon 74 godine neodržavanja procesije sa Svetim Trnom u Pagu, javno čašćenje Svetoga Trna obnovljeno je 4. svibnja 2019. g. u prisutnosti hrvatskih vitezova Svetog groba jeruzalemskoga.

Nastavljajući tradiciju svojih predšasnika u Viteškom redu Svetoga groba jeruzalemskog koji su i po cijenu života čuvali i branili Isusov grob, utječući se zagovoru svojega zaštitnika, Kristovog viteza bl. Alojzija Stepinca, potpisivanjem ove Povelje hrvatski vitezovi Svetoga groba odazivaju se pozivu paških benediktinki na suradnju, prihvaćajući obvezu da najmanje dvojica hrvatskih vitezova svake godine u svibnju, u ulozi počasnih čuvara, sudjeluju u javnom čašćenju relikvije Svetoga Trna, spominjući se tako na poseban način Muke Gospodina Isusa Krista, koji ju je radi spasenja svih ljudi podnio prije nego je bio položen u Sveti Grob, iz kojega je treći dan slavno uskrsnuo, otvarajući ljudima put u nebo.

Paške benediktinke zajedno s hrvatskim vitezovima, uz nebesku pomoć sv. Jurja, zaštitnika grada i otoka Paga, u duhu suradnje zauzimat će se da se tradicija javnog čašćenja Svetoga Trna u Pagu očuva i trajno promiče u Hrvatskoj i u svijetu, istodobno djelujući na ostvarenju poslanja Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga, za dobrobit kršćanstva u Svetoj Zemlji, odakle je Sveti Trn i donesen u Pag“ pročitao je don Dario u tekstu svečane Povelje.

Svečanost je počela molitvom i klanjanjem paških koludrica, vitezova i pojedinih vjernika pred Svetim Trnom u relikvijaru koji je bio izložen na sredini oltara u samostanskoj crkvi Navještenja Marijina paških benediktinki. Uz svečanu pratnju zvona paške zborne crkve, mons. Lenkić, svećenici suslavitelji i asistencija došli su u crkvu Navještenja Marijina gdje je mons. Lenkić pokadio relikvijar te se ostalo u zajedničkoj molitvi i šutnji pred Svetim Trnom. Pred polazak do zborne crkve, opatica Badurina predala je relikvijar sa Svetim Trnom mons. Lenkiću koji ga je u procesiji nosio do paške zborne crkve i postavio na sredinu glavnog oltara.

„Čestitam na odluci i ustrajnoj pripremi koja je dovela do ovoga trenutka. Danas svi zajedno izričemo pohvalnu pjesmu koju je sročila hrvatska duša dok je u zanosu razmišljala o Svetoj kruni: “O, trnova kruno slavna, naša diko štiti nas, o svetinjo naša davna, oku vjere divno l’sjaš. Isusova kruno sveta častimo te dušom svom!” (Himan Svetoj kruni). Uspomenu na Sveti Trn koji je bio na glavi raspetoga Isusa Krista kada je podnio muku i smrt za spas svijeta revno su kroz sva stoljeća štovale paške benediktinke koje su ujedno vlasnice i čuvarice relikvije. Relikvija Svetog Trna štovana je s najvećom pobožnošću u Pagu 510 godina, od 1435. do nakon Drugog svjetskog rata, kada komunističke vlasti više nisu dale dozvolu za njeno održavanje. Božjom providnošću obnovljeno je štovanje Svetog Trna i to u jubilarnim godinama: sedam stoljeća postojanja benediktinskog samostana Sv. Margarite i u Godini velikog zavjeta Pažana Majci Božjoj od Staroga Grada. Vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog po toj su zadaći i časti posebno povezani sa zemaljskom domovinom božanskog Otkupitelja. Oni su i danas pozvani boriti se za Kristovo kraljevstvo, za širenje katoličke vjere, djelovati iz ljubavi te svojim ponašanjem posvuda i uvijek iskazivati odanost Kristovoj Crkvi, po zagovoru bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika Hrvatske magistralne delegacije“ rekao je mons. Lenkić u propovijedi. Istaknuo je da Bog, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, kreće prema nama. U Isusu uzima lik sluge, postaje čovjekom, „ponizi sam sebe sve do smrti na križu“.

„Onaj koji je vladar i kralj zaodijeva se u malenost, poniznost i krotkost, sve da bi navijestio kako je osnovni zakon njegova kraljevanja ne sila i snaga, nego zakon ljubavi. Kristovo kraljevanje različito je od svih ljudskih kraljevanja. Njegov je temeljni zakon Ljubav i Milosrđe, što pokazuje već na križu opraštanjem zlodjela razbojniku pokajniku. Isusovo kraljevstvo ne poznaje silu, nasilje, podčinjavanje, izrabljivanje, iskorištavanje drugih, iskazivanje moći i vlasti, čime su obilježena ljudska kraljevstva i vladanja. On i na mukama potvrđuje da je predanje i služenje jedini način da se život sačuva: ‘Tko želi spasiti sebe i svoj život, taj će ga izgubiti, a tko izgubi život svoj, sačuvat će ga za život vječni!’. Zbog toga je On znak osporavan, kamen spoticanja i nerazumijevanja, jer moćnici ovoga svijeta ne mogu razumjeti da jedino služenjem drugima postaju veliki i vječni“ poručio je vikar Lenkić.

„Isusov zemaljski završetak djeluje doista jadno. Raspet na drvu križa, napušten od sljedbenika, između dva razbojnika, s natpisom ponad glave okrunjene trnjem, INRI – Isus Nazarećanin, Kralj židovski. Ne djeluje baš privlačno, liderski. Pa ipak, razbojnik koji je u svojim zadnjim trenucima zavirio u dubinu svoga srca, spoznao svoju zabludu i zabludu čovječanstva, prepoznaje u tom patniku začetnika Novoga Života. Njegov vapaj ‘Isuse, sjeti me se, kada dođeš u Kraljevstvo svoje’ vapaj je tolikih jadnih, napuštenih, odbačenih i prezrenih kroz svu ljudsku povijest sve do naših dana. I danas prikovani Kralj s križa kida lance nepravde i zarobljenosti, razgoni tamu zabluda i namjernog iskrivljavanja istine o čovjeku i životu i nudi svjetlo. ‘Ja sam se za to rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine, sluša moj glas’, odgovara pred Pilatom. Krist Kralj nudi istinu čovjeku o njemu samome, oslobađa ga privida i zamagljenosti lijepo sročenih laži i poziva na slobodu djelovanja u ljubavi i iz ljubavi, prema sebi, Bogu i bližnjemu. Sva buka svijeta ne može zaglušiti Kraljev poziv ‘Dođite k meni, svi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti!’“, naglasio je propovjednik, rekavši da Isusu, kralju ljudskih srdaca, povjeravamo svoju sadašnjost i vječnost. „Unatoč muka i progona ovoga svijeta, kršćanin je ukorijenjen u svetu, istinsku radost jer Kraljuje On! Priznajmo svom Kralju Kristu svoju grešnost i recimo ponizno: ‘Sjeti nas se u svome kraljevstvu ljubavi i mira, svetosti i radosti’. Radi Tvoga kraljevstva isplati se živjeti i trpjeti, isplati se vjerovati i moliti, kako bismo jednom zauvijek mogli uživati darovanu vječnost“, zaključio je mons. Lenkić u propovijedi.

S. Benedikta Halilović, priora paškog benediktinskog samostana, rekla je da će potpisivanje Povelje potaknuti produbljivanje pobožnosti Svetoga Trna i svima otvoriti mogućnost da se još dublje i skrušenije mole ispred Svetog Trna.

Velika je to milost, da mi na Pagu imamo Sveti Trn. To je veliko duhovno i kulturno bogatstvo za našu domovinu, zajedno uz Francusku koja još jedina u svijetu ima autentičnu Kristovu trnovu krunu. Zato smo ugodno počašćene što je na svečanost došao i francuski namjesnik Viteškog reda Groba jeruzalemskoga. Sveti Trn je pogotovo nama koludricama itekako veliki i dragocjeni znak. Pred njim i s njim proživljavamo u svojoj molitvi i razmatranju što je sve Gospodin morao na sebi trpjeti za naše ljudsko spasenje“, rekla je s. Benedikta, istaknuvši da je Trnova kruna izuzetni predmet mučeništva, podsjetnik što je sve, koje napasti i sve grijehe cijelog čovječanstva, Isus Bogočovjek morao pretrpjeti.

„Kad govorimo o Trnu koji je bio na Isusu, radi se o glavi, a onda se radi o grijehu uma. Preko uma dolaze svi grijesi, pa se manifestiraju u čin. Oholost je koštala pale anđele i prve ljude jer su bili nagovoreni, slušali su Napasnika, tamu, da možemo biti kao Bog. To su prihvatili i čovječanstvo se urušilo u smislu grijeha. Kristova kruna nas može izbaviti iz toga, da se prisjetimo da je Krist taj koji je sve to otkupio. Krist je kralj pod trnovom krunom i pod slavnom. On je uvijek Kralj. Zato smo htjeli potpisati Povelju na svetkovinu Krista Kralja. Isus Krist je kralj uvijek, kao raspeti i uskrsli. Isus je uvijek kralj, kad trpi i kad je u svojoj slavi“, poručila je priora s. Benedikta Halilović.

Povjesničar dr. Miroslav Granić inicijator je povezivanja benediktinki i vitezova Svetoga groba jeruzalemskog i supoticatelj da se obnovi javno štovanje Svetoga Trna. „Potpisivanje Povelje nije finale, nego završnica uvodnog dijela koji nas vodi u veliko štovanje i širenje kulta Svetog Trna u Pagu. To je drugi relikvijar toga tipa u svijetu, Trnove krune našeg Gospodina, koji ima službeno odobrenje i potvrdu od Svete Stolice, uz relikviju u pariškoj katedrali Notre Dame“ rekao je dr. Granić, istaknuvši da je dolazak francuskog namjesnika Viteškog reda veliko priznanje za našu domovinu Hrvatsku, za Katoličku Crkvu u Hrvata, za Zadarsku nadbiskupiju i posebno za paške benediktnike i grad Pag gdje se Sveti Trn čuva. „Nazočnost francuskog namjesnika Svetoga groba jeruzalemskog potvrda je duhovnih, stvarnih veza između pariške relikvije u Notre Dame i relikvije kod benediktinki u Pagu. S potpisivanjem te povelje utvrđena je trajna suradnja između Viteškog reda, paških benediktinki i župe Pag, u svrhu promicanja štovanja relikvije Svetog Trna s Kristove krune, kao trajnog vjerskog nadahnuća svim vjernicima u jačanju i oživljavanju naše vjere, naše hrvatske, katoličke opstojnosti i naše nazočnosti u društvenom, političkom, kulturalnom i vjerskom poimanju ovih prostora. Pag, Hrvatska i svi mi itekako možemo biti ponosni“, poručio je dr. Miroslav Granić.

U sklopu Molitve vjernika koju su čitali paška koludrica i jedan vitez, na misi je upućena molitva Kristu Kralju da se proslavi po suradnji benediktinki i vitezova u javnom čašćenju Svetoga Trna, po zagovoru njihovog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca koji je primio krunu mučeništva. Molilo se i da se zaustave ratovi i pomire ljudi, osobito u Svetoj Zemlji gdje kršćani i sada stradavaju zbog vjere u Krista.

„Krist je doista Kralj koji je bio okrunjen trnovom krnom. Koji predstavlja slugu patnika i zarobljenog Mesiju Kralja. Time je podnio boli, poniženja i sramotu umjesto nas“, rekao je na početku mise don Gašpar Dodić, paški župnik i dekan, poželjevši da nam Krist Kralj svima udijeli mir i potrebnu poniznost za naše spasenje.

Na početku mise, prisutnima se obratio i Claude Grbeša. „Hvala časno majko, s. Bernardice, na ukazanom povjerenju što će hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog postati počasni čuvari te vrijedne relikvije poput svoje subraće francuskih vitezova Svetoga groba koji su čuvari Kristove Svete krune u katedrali Notre Dame u Parizu. Kristova trnova kruna jedan je od heraldičkih elemenata grba našega Reda. Prisutnost francuskog namjesnika potvrđuje povezanost Trnove krune Isusa Krista i paškog Svetog Trna“, istaknuo je Grbeša, magistralni delegat Hrvatske magistralne delegacije Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog u RH čiji je zaštitnik bl. Alojzije Stepinac koji je također bio vitez Svetoga groba jeruzalemskog.

Na svečanosti je sudjelovalo i dvoje slovenskih vitezova: Marijana Kos, namjesnica Svetoga groba jeruzalemskog za Sloveniju i Mihael Vrhunec. „I time potvrđuju dobre prijateljske odnose koje razvijamo na zajedničkim događanjima. Namjesnica Kos pokazuje i da red ne čine samo muškarci, nego i žene“, rekao je Grbeša.

Za sudjelovanje je zahvalio i Feliceu Marcellu Prencipeu, voditelju sekcije Reda za pokrajinu Friuli Venezia Giulia koji predstavlja namjesništvo za sjevernu Italiju. Prencipe podržava hrvatske vitezove od prvog oviteženja u zagrebačkoj prvostolnici u svibnju 2017. g. „Prisutnost naših uzvanika iz inozemstva ukazuje na bratsko zajedništvo Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog i daje međunarodnu dimenziju našem okupljanju“ rekao je Grbeša.

Viteški red u Sloveniji postoji 18 godina i ima 51 člana. „Potpisivanje Povelje je veliki događaj ne samo za Hrvatsku, za Katoličku Crkvu i za hrvatske vitezove, nego to ima jako veliko značenje za naš cijeli red. Mi s time ostvarujemo naše poslanje kao čuvari relikvija svetoga u Katoličkoj Crkvi. Međusobno se podržavamo“, rekla je slovenska namjesnica Kos. Slovenski vitezovi svake godine hodočaste u kapelice koje su preslik Božjega groba u različitim krajevima u Sloveniji gdje su pored više crkava izgrađene kapelice istog oblika kao u Jeruzalemu.

Činjenici da je sadašnja generacija paških benediktinki ponovno predala javnosti na čašćenje Sveti Trn doprinijela je sinergija samostanskih, crkvenih (paške župe i Zadarske nadbiskupije), političkih i društvenih vlasti u gradu Pagu, uz svesrdnu stručnu pomoć dr. Miroslava Granića i paškog sina don Darija Tičića. „Dragi Bog to je blagoslovio. Stvari su se posložile u pravo vrijeme, na pravom mjestu i u pravi čas“, rekla je priora Halilović. U misi su sudjelovali i Ante Fabijanić, paški gradonačelnik i Vesna Karavanić, direktorica Turističke zajednice grada Paga. Oni podržavaju koludrice u pothvatu koji treba pomoć i nadležnih državnih vlasti, osobito u smjeru promicanja čašćenja relikvije ucrtanoga na karti domaćih i inozemnih hodočasnika i u razvoju vjerskog turizma.

Već je pomoglo Ministarstvo kulture RH s obzirom na novo muzejsko uređenje Stalnog postava crkvene izložbe paških benediktinki u sklopu samostanskog kompleksa. Izaslanstvo samostana, Turističke zajednice i grada Paga nedavno je pohodilo i Ministarstvo turizma RH u Zagrebu. U misi je sudjelovao Gari Cappelli, ministar turizma RH. „Svojim dolaskom želim dati podršku uime Vlade RH. Ministarstvo želi pomoći u širenju štovanja te relikvije, upoznavanja njene vrijednosti sa svijetom. Sveti Trn je nadasve vjerska, duhovna vrijednost, ali to je dio i bogate cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Sveti Trn možemo pažljivo promicati i u sklopu naše turističke ponude za sve ljude dobre volje koji će relikviju htjeti doći vidjeti u Pag i pred njom se pomoliti“, rekao je ministar Cappelli. Čestitao je svim sudionicima na darivanju te relikvije javnosti rekavši da Pag u tome ima veliku priliku. Vrijednost toga nadilazi lokalne okvire, od značenja je za cijelu Hrvatsku i našu svekoliku baštinu. „Dirnut sam sudjelovanjem puka u liturgijskom bogoslužju. Sve je bilo dostojanstveno i svečano. Ministarstvo je otvoreno za suradnju i podržava da se Sveti Trn u Pagu uklopi u pravce kojima se, i na putu mnogih vjernika za Međugorje, odvijaju brojna hodočašća“, rekao je ministar turizma Cappelli.

Na svečanost je bio pozvan sudjelovati i Nikša pl. Kuščić, predsjednik splitske podružnice Hrvatskog plemićkog zbora. „Hrvatski plemićki zbor okuplja plemstvo, počiva na kršćanskim načelima. Naš statut je izrađen da njegujemo moralne, kršćanske vrijednosti. To je naš cilj. Pisao sam o grbovima plemićkih obitelji, sada pripremam rad o grbovima paških crkava. Zborna crkva u Pagu je jako lijepa, izgleda kao katedrala“, rekao je Kuščić.

To je Društvo osnovano 1995. g. s ciljem okupljanja potomaka hrvatskih plemićkih obitelji, da nakon crvenog fašizma, komunizma, vide koliko je još plemićkih obitelji ostalo u Hrvatskoj, koliko još imaju živih potomaka. Trenutno ih ima 350 članova, to je tridesetak obitelji. Među njima su potomci iz cijele Hrvatske i inozemstva. Javili su se neki koji žive u Argentini, Belgiji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Švicarskoj. „Svima je oduzeta imovina, zato su neki nakon 1945. g. i otišli u inozemstvo. Naš član trebao bi postati i grof Marko Pejačević čiji je djed bio ban Hrvatske. Malteški je vitez, živi u Argentini. U Društvu je dosta zastupljeno plemstvo Kraljevine Dalmacije, grofovi Josić ostavili su traga u povijesti Hrvatske, Jelačići čija je banska grana izumrla ali je ostala plemićka“, rekao je Kuščić.

Pjevanje na slavlju predvodio je paški župni zbor pod vodstvom Anthony Buljanovića koji je svirao i za orguljama. Kako je relikvijar svečano unesen u zbornu crkvu, nakon mise u pratnji svećenika i puka, mons. Josip Lenkić na svečani je način u procesiji na čijem su početku bile benediktinke i vitezovi, vratio Sveti Trn u svoje sjedište, u samostan i crkvu Navještenja Marijina benediktinki. Tu je na glavnom oltaru Sveti Trn bio izložen na čašćenje sat vremena, a puk je bio u molitvi. Među klanjateljima pred Svetim Trnom bili su i župljani sa zadarske Belafuže koji su organizirano došli sa župnikom Tičićem.

Svi su mogli dati i dobrovoljni prilog za pomoć kršćanima u Svetoj Zemlji te je i na taj način taj svečani događaj povezao Pag i Jeruzalem, Hrvatsku i Svetu Zemlju, u duhu s kolijevkom gdje je u mučeništvu nicala Majka Crkva i gdje je otkupljenje svijeta podnio Krist Kralj svega stvorenja.