Vijesti - Povjerenstvo za trajnu formaciju redovnika i redovnica

U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije u dvorani „Antun Bauer“ Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na zagrebačkom Jordanovcu u petak, 29. rujna održani su XXXIX. Redovnički dani. Tema ovogodišnjih dana bila je „Duhovnost pustinje za obnovu Bogu posvećenog života“, a program je započeo molitvom Trećega časa kojega su predvodile sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga.

Pozdravnu riječ uputio je predsjednik HRK fr. Slavko Slišković OP. U ime domaćina, riječ dobrodošlice uputio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Sebastian Šujević SJ. Okupljenima se kao izaslanik zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleša, obratio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.

Prvo predavanje „Pustinjaštvo na kršćanskom Istoku“ održao je mons. Milan Stipić, vladika križevački. Predavač je uvodno naglasio, kako je kršćansko monaštvo radikalni način življenja evanđelja. Ono se počelo razvijati od samih početaka Crkve. Na Istoku nema podjele na apostolski i kontemplativni život. Kršćansko monaštvo na Istoku je laički stalež. Đakoni i svećenici zaređuju se kako bi u zajednici moglo biti vršeno bogoslužje. No, Crkva među monasima traži kandidate za biskupe. U istočnim pravoslavnim crkvama došlo je čak do kanonskog pravila da jedino monah može postati biskup. Sve što monah čini i čemu treba težiti je usmjereno na sjedinjenje s Bogom. Cilj monaha je osobno posvećenje i preobraženje unutarnjeg sebe.

Drugo predavanje „Značenje i uloga pustinje u Svetom pismu“ održala je doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato SCJ koja je uvodno istaknula da je pustinja važna biblijska tema od Knjige postanka do Otkrivenja. Pustinja je u Svetom pismu nešto drugo od onoga što se danas poima: pustinja je mjesto kušnje, obećanja života, obraćenja, ljubavi i promjene zbog ispunjenja poslanja. Na kraju predavanja, s. Fužinato je upozorila na nedostatak šutnje u današnje vrijeme.

Br. Jozo Milanović, monah Ćokovca je u predavanju „Vrijeme pustinje u monaškom i redovničkom životu“ ukazao na dva pojma kad govorimo o pustinji: vrijeme i prostor. U tom je kontekstu podsjetio na biblijska izvješća u kojima čitamo koliko je vremena trajala pustinja. „To je važno da shvatimo, jer vremena pustinje svi možemo imati. Štoviše, moramo imati.“ Iz biblijskih tekstova predavač je posebno istaknuo Isusov boravak u pustinji, te ukazao na riječi „đavao se udaljio od Isusa do druge prilike. To je ključ da razumijemo pustinju i cijeli naš život. Druga prilika je glavna Isusa kušnja na Golgoti. Ondje je Isus bio u pustinji, toliko je sam, a oko njega mnoštvo u mnoštvu sam. Žeđ u pustinji i glad koju je imao na početku javnog djelovanja je priprava i najava prave žeđi koju je imao na križu, glavna pustinjska žeđ je na Golgoti.“

Nakon trećeg predavanja, euharistijsko slavlje u crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina na Jordanovcu u zajedništvu s križevačkim vladikom mons. Milanom Stipićem, provincijalima i desetak svećenika, predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. U prigodnoj homiliji, biskup Šaško je uz blagdan sveti arkanđela podsjetio na tri Isuse kušnje u pustinji. „Nije teško povezati Isusove odgovore Napasniku i imena triju arkanđela, premda – bez današnje tematske prigode – zasigurno ne bih tako izravno povezivao Arkanđele i pustinju. Na sve tri kušnje može sasvim dobro odgovoriti ime Mihael: Tko je kao Bog. No, odgovori su potpuniji, ako se Mihaelu pridruže imena Gabriela: Božja snaga i Rafaela: Bog je izliječio. Vrijedi primijetiti da se Arkanđeli pojavljuju u raznim 'vremenima pustinje'.“

„Pustinja i nutarnja molitva u karmelskoj tradiciji“ naslov je predavanja koje je održao mr. sc. o. Dominik Magdalenić OCD. U prvom dijelu predavanja o. Dominik je govorio o  razumijevanju pustinje u karmelskome redu. Podsjetio je, kako je karmelski red usko povezan s pustinjom i sa duhovnošću pustinje. Karmelićani su živjeli kao pustinjaci sve do dolaska u Europu gdje su morali prihvatiti prosjački način redovničkoga života. No, unatoč toj promjeni života, duhovnost pustinje, naglasak na unutarnjoj molitvi i povučenosti uvijek su ostali znakovi karmela. Karmelski učitelji duhovnosti u svojim djelima pozivaju ljude da njihov život u Kristu prepoznaju kao putovanje prema pustinji. Putovanje koje sa sobom nosi odricanje i svlačenje staroga čovjeka, da bi se obukao u novoga. Tako pustinja nije više materijalna samoća, nego postaje mjesto u srcu koje je usmjereno na hod prema sjedinjenju s Bogom.

Sestra Katarina Zrno OSB govorila je o temi „Mudrost pustinjskih otaca za posvećeni život u današnjem vremenu“. Pustinja nas uči klanjati se Bogu, živom i istinitom. „Svatko tko se naziva kršćaninom pozvan je ljubiti vrijednosti koje simbolizira pustinja, jer ona je sastavni dio Kristova ovozemaljskog života kojega želimo dosljedno slijediti“, rekla je s. Zrno, te nastavila „pustinjski oci stvaraju novi stil života koji nastaje sasvim spontano iz čežnje i gladi za Bogom. I postupno se razvija: biti s Bogom, u Njegovoj prisutnosti, s Njim živjeti to je srce monaškog života. Pustinjski nas oci i majke uče važnosti duhovnog iskustva koji je kao neki otisak koji Bog ostavlja u dubini duše. Neka vrsta spoznaje koja zahvaća čitavog čovjeka.“

Svjesno prihvaćati trpljenja koja nam život nosi, također je jedan vid ulaska i prolaska kroz pustinju. Ne tražiti patnju, ali i ne bježati od nje, jer ona je sastavni dio učeništva Isusa Krista, naglasila je, te podsjetila „potraga za pravom pustinjom nije zemljopisno pitanje, nego ona znači dopustiti Božjoj riječi da nas vodi, jer ne radi se o zemlji, nego o osobi, nije riječ o mjestu, nego o glasu, niti o nekom posebnom uvjetu, već o jednoj prisutnosti.“

Posljednje predavanje na Redovničkim danima „Teologija samoće i njezin značaj za Crkvu i društvo danas“ održao je prof. dr. sc. Ivica Raguž. Predavač je ukazao da u današnje vrijeme svjedočimo kraju samoće. „Ne postoji, čini se dostatan razlog da se čovjek povuče u samoću. Nekoć je to bio Isus Krist, potom sveci, a čini se da danas to nije moguće ili vrlo rijetko moguće.“ Nadalje, kraj samoće se očituje u tome što živimo u vremenu gubitka smisla i svrhovitosti. Zaključio je, kako se kršćanin prepoznaje po šutnji, a nju prekida u klicanju, pjevanju psalma, pohvali. „Šutnja nas treba osloboditi da nam usta ne budu 'septičke jame', i da konačno dobijemo riječ. Šutnja nije samo radionica, već je ona apoteka.“

Redovnički dani zaključeni su zajedničkom molitvom Večernje koju su predvodile sestre Reda sv. Uršule.