Vijesti - Požeška biskupija

U organizaciji Povjerenstva za osobe posvećenog života i biskupijskog Pastoralnog centra, u subotu 11. ožujka održana je korizmena duhovna obnova za redovnice koje djeluju na području Požeške biskupije, izvijestila je Požeška biskupija.

Voditelj duhovne obnove bio je dominikanac dr. Anto Gavrić, prior samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu i profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Program duhovne obnove započeo je u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je prisutne redovnice pozdravio povjerenik fra Tonio Vučemilović te predstavio dnevni red obnove i njezina voditelja.

Nakon molitve Trećega časa uslijedilo je razmatranje profesora Gavrića sažeto u temi „U korizmi o izvrsnosti redovničkog života“. Voditelj duhovne obnove rekao je, među ostalim, da je suvremeni život obilježen načelom natjecanja kako bi se postigao što veći osobni uspjeh i kako bi se bilo najbolji.

Danas i redovnički život koji je promicao traženje savršenoga puta, taj stalež savršenstva, zapada u krizu u toj natjecateljskoj civilizaciji koja promiče primat izvrsnosti. Ta se kriza pokazuje u obliku krize zvanja i krize ustrajnosti. Kao da redovnički život više ne privlači i kao da više nije sposoban sačuvati one koji su stupili u redovnički život, rekao je profesor Gavrić. Paradoksalno je da se, s jedne strane, dovodi u pitanje kad netko želi posvetiti čitav svoj život i cjelovitost svoga tijela redovničkoj izvrsnosti, a, s druge strane, izaziva zavist i divljenje kad se to čini radi postizanja športskih uspjeha, rekorda i odličja, istaknuo je.

Pojasnio je kako neki smatraju da je redovnički život izgubio smisao za svoju izvrsnost i savršenstvo te se tako neke redovničke skupine osuđuju da su same odgovorne za izumiranje i nestajanje jer su, prihvaćajući ono što je bilo u modi posljednjih desetljeća, prebrzo odbacile svoj identitet kao put prema izvrsnosti i savršenstvu. Zašto biti redovnik ili redovnica, sa svim prisilama i teškoćama koje taj poziv nosi sa sobom, ako taj put nije više put savršenstva i zajedništva života s Bogom, upitao je prisutne redovnice.

„Redovnički život se gradi na priznavanju vlastitih granica. Redovnički život nije toliko traženje osobne izvrsnosti, nego strpljivo unošenje svoje niti u živu mrežu odnosa, u traženje Boga usred svakodnevne stvarnosti. Ta nit na kojoj se događa osobni rast jest povezanost s tradicijom, u vjernosti s onima koji su nam prethodili i u obnavljanju s onima koji skupa s nama koračaju istim putem. A to čuva od napasti da vjerujemo u vlastitu izvrsnost“, dodao je.

Povezujući rečeno s vremenom priprave za godišnju svetkovinu Uskrsa, profesor Gavrić je rekao da je korizma, kao vrijeme samoće i tišine, kao pustinja, posebno mjesto susreta – susreta sa sobom i s Bogom koje nas potiče mijenjati sebe, lišiti se nebitnoga, produbiti u sebi želju za susretom s Bogom. Korizma je vrijeme za ponovno pronalaženje istinskih prioriteta života redovničke zajednice te ujedno vrijeme da redovničke zajednice ponovno pronađu radost za duhovnim težnjama i željama. Kroz samoću, tišinu i žeđ pustinje korizma poziva na tu radost. Oživjeti ponovno želju za Bogom, zaključio je profesor Gavrić.

Po završetku razmatranja sestre redovnice su se uputile u obližnju crkvu sv. Lovre na pokorničko bogoslužje nakon čega su pristupile sakramentu pomirenja. Izmolivši Prve večernje hvale Treće korizmene nedjelje, uputile su se u požešku katedralu gdje je duhovna obnova zaključena euharistijskim slavljem kojega je u prigodi obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i vjernicima Požege.