Vijesti - Proslava 25. obljetnice proglašenja bl. majke M. Terezije Scherer

U četvrtak, 29. listopada Milosrdne sestre sv. Križa proslavile su 25. obljetnicu proglašenja blaženom svoje suutemeljiteljice blažene majke Marije Terezije Scherer. Za tu prigodu pripremale su se devetnicom, u kojoj su svoje molitve nadahnjivale na pismima Blaženice, upućenim sestrama, prema knjizi „Nevoljom vremena gonjeni“.

Slavlje su započele misom koju je predslavio rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić koji je u propovijedi prikazao teško vrijeme 19. st. u kojem je bl. majka Marija Terezija živjela, a u kojem je radnička klasa bila izrabljivana, te je, u poveznici s dnevnim evanđeljem, rekao: „Kao što je u evanđeoskom odlomku današnje liturgije Isus zaplakao nad Jeruzalemom, tako je i dobri Bog vidio nevolje toga naroda i u određenom povijesnom trenutku nadahnuo je određene osobe da liječe rane toga zapuštenog naroda. Karizma vaše zajednice upravo je bila povezana s tim da pomaže i ublažuje bijedu siromaštva, teret bolesti i teret neprosvijećenosti. To je majka Marija Terezija činila, a koliko je plodan bio njezin rad, vidi se iz toga što je, kad je umrla, bilo 1500 sestara.“

Istaknuo je zatim da je majka Marija Terezija s ocem Teodozijem, utemeljiteljem Družbe, prepoznala i znakove svoga vremena, i što i kako treba činiti, i primijetio da je to Crkva puno kasnije shvatila, poslije više od 50 godina, te je postavio pitanje: „Zašto netko prepozna to, a netko ne?“, te je dao i odgovor: „Oni koje vodi Duh Božji“ to su prepoznali. Tu je misao povezao s Pavlovim govorom u Poslanici Efežanima, o „opremi Božjoj“:  „Prvo, da bokovi budu opasani istinom, osjećajem za pravednost, da mnogi idu putem mira, imamo štit vjere, mač duha, neprestanu molitvu i da bdijemo. Koja je uloga redovničke zajednice? Upravo to. I ako redovnička zajednica to čini, Bog počinje djelovati i ljudi se bude, jer svijet je umoran od svega. On želi autentičan život, on želi Krista. A ljudi s „opremom Božom“, oni su blagoslov kamo god dođu, ako rade na porti samostana, u vrtu, ili u kuhinji, uopće nije bitno koji posao. Odgovorni ili manje odgovorni (misli se na poziciju), ti ljudi blagoslov su za svijet i za zajednice u kojima žive.

Propovjednik je zatim, na temelju navedene Pavlove poslanice, iznio vrijednosti „štita vjere“, te kako ćemo prepoznati imamo li religiju ili imamo vjeru: „Religiozan čovjek ništa ne očekuje od Boga, on se moli, ne vjeruje da njegova molitva može biti uslišana. Mnogi religiozni ljudi stalno traže molitve, a ne vjeruju da Bog može promijeniti bilo što, zato gledaju da netko drugi moli, da promijeni njihovu situaciju.“

Za završetak slavlja bilo je pripremljeno zajedničko klanjanje s uglazbljenim i otpjevanim izrekama bl. majke M. Terezije, u zahvalnoj svečanoj atmosferi.

Večernjim hvalama Božanskoga časoslova još jednom i još bezbroj puta sestre su zahvalile Gospodinu za bogat i plodan život Majke, suutemeljiteljice Družbe te za primjer i zagovor u nebu. Istaknule su kako je samostanska crkva otvorena svakoga dana od 8 do 16 sati, a pod korom je stalno za upis dostupna Knjiga zahvala i prošnji bl. Majci M. Tereziji. Sve što se u nju napiše ili što se pošalje na kontakt, naznačen na mrežnoj stranici, bit će uključeno u molitve i žrtve sestara.