Vijesti - Proslava svetkovine sv. Franje u osječkoj kapucinskoj crkvi

Proslavu blagdana sv. Franje Asiškog, 4. listopada, u Osijeku u kapucinskoj crkvi sv. Jakova predvodio je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, koji je predsjedao svečanim središnjim koncelebriranim euharistijskim slavljem. Nakon svečane procesije dobrodošlicu sabranima izrazio je fra Anto Pervan, gvardijan Kapucinskoga samostana, te je naposljetku mise posebno zahvalio trećoredcu Marinu Srakiću što se i ove godine zauzeto pridružio zajedništvu propovijedajući o aktualnosti djela sv. Franje i življenju Evanđelja u dijalogu sa drugima.

Razmatrajući uporabu riječi dijalog u vidu i obliku evangelizacije suvremene Crkve, Srakić je uvodno naglasio kako "dijalog prije svega ne znači "razgovor u dvoje", nego "razgovor kroz" – promatranje svijeta kroz (shvaćanje) drugoga, a pitanju dijaloga papa Pavao VI. posvetio je veliki dio svoje prve Enciklike Ecclesiam suam (1964) u kojoj govori o tri "kruga" dijaloga Crkve koji obuhvaćaju: cijelo čovječanstvo, one koji vjeruju u Boga i kršćane." Propovjednik je podsjetio na sjajni primjer sv. Franje u energičnom navještaju vjere kroz njegov uzorni dijalog sa Saladinom (o čemu je govorio i Ivan Pavao II. u Asizu 24. siječnja 1986.) u kojemu je Franjo sigurnost primljene vjere nosio sve do toga da Saladina hrabro nagovara na obraćenje na kršćanstvo, ako želi spasiti svoju dušu. Naime, trinaest godina od svoga obraćenja Franjo je otputovao u krajeve Sirije i ondje se hrabro sukobio s mnogim pogibeljima da bi na kraju mogao stati pred sultana Babilonije, dok je između kršćana i Saracena trajao neumoljivi rat. "Zapravo snaga sv. Franje je u tome što se odrekao svega kako bi energično propovijedao evanđelje ljubavi i mira i koja nije zahtijevala nositi navještaj istine spasenja i upravo je zato model dijaloga između naroda i religija", kazao je Srakić te, u homiliji, dodao: "Duh svetoga Franje ima svoj vlastiti simbolični svijet koji je u isto vrijeme razuman, čuvstven, znakovit i djelatan i koji može pomoći mnogim muževima i ženama našega vremena da žive humano i kršćanski po kulturalnim vrijednostima koje možemo otkriti u našem društvu i koje daju poticaj da živimo ljudski i kršćanski smisao u svagdašnjem životu. Živimo u društvu i u kulturi jasne i otvorene borbe na području vlasti, znanja i imanja gdje se očituju javno ili skrovito s prividno uglađenim maskama, rivalstvo, agresivnost i nasilje; nasilje provođeno u formi bestijalne agresije ili u uglađenoj i elegantnoj formi. Svaki dan nas sredstva društvenog priopćavanja privikavaju živjeti u nenormalnom stanju nasilja i pritiska. Nasilje se zaodijeva u tisuću oblika: kulturalnih, političkih, ideoloških, religioznih, ekonomskih, propagandističkih, pravnih, pedagoških... Ranjava se i ubija ne samo oružjem nego i riječima koje ubijaju, gestama koje desakraliziraju, nedruštvenim oblicima s arogantnim i pretjeranim zahtjevima. Napadaju se najosnovnija prava (život, posao, dom, hrana, obitelj), te poštovanje, stid, i vlastita osjetljivost, intimnost i najdublji osjećaji. I sve to u ime progresističke i neobuzdane kulture. Nasilje se prakticira kao strast ili kao užitak ili kao sport i prenosi se kao neka vijest ili kao propaganda a nekada u ime neke kulture koja oslobađa... Franjo Asiški nije bio ni sociolog niti teoretičar kulturalnih strujanja, a još manje socijalnog pitanja, nego uvjeren i dosljedan kršćanin koji je nosio svoju vjeru življenu sve do najdubljeg dijela socijalne stvarnosti, a da se nikada nije kompromitirao u nekoj stranačkoj politici... Ako "čovjekova budućnost ovisi o kulturi, kao što ponavljao papa Ivan Pavao II., dakle da budućnost bude humanija i sretnija, potrebno je promicati ljudsku kulturu. I danas Franjin duh može pružiti putove, staze i pravce prema: kulturi bližnjega ili zajedničarskom personalizmu, kulturi dijaloga i kulturi duha Asiza." Nadbiskup Srakić je pojasnio kako je za kulturu bližnjega nužno "postaviti uvjete za omogućavanje bratstva među svim ljudima", a u sadašnjem razdoblju velike osamljenosti Franjinim duhom može se pružiti duhovni i ljudski prostor za plodni dijalog među raznim školama i različitim kulturama, između univerzalnog i konkretnoga, grupa i pojedinaca te, kako tzv. duh Asiza već zahvaća javno mnijenje društva čak i sredstva društvenoga priopćavanja.

"Nositelji franjevačkog duha mogu biti djelatni i neumorni djelatnici toga duha velikih socijalnih, religioznih i kulturalnih razmjera. Početak trećega tisućljeća je važno povijesno razdoblje u prilog ljudskih prava, poboljšanja kvalitete života i cjelokupne kulture, osjeća se potreba prijeći od anonimnosti u osobnost, od mase u pojedinca, od života programiranog prema životu punom smisla, od ukoričenog iskustva prema spontanom i stvarateljskom iskustvu, od često uspavane savjesti u budnu i osjetljivu savjest, od ponavljanog i iskrivljenog djelovanja u govor poosobljenog djelovanja. Drugim riječima, treba ostvarivati dijalog, živjeti Evanđelje u dijalogu s drugima", poručio je nadbiskup Srakić.