Vijesti - Proslava Svijećnice, imendana nadbiskupa Srakića i Dana posvećenog života u Đakovu

Blagdan Prikazanja Isusova u Hramu – Svijećnica, ujedno i Dan posvećenog života, svečano su proslavljeni u nedjelju 2. veljače misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici, koje je uz nadbiskupa Đuru Hranića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića te još jedanaestoricu svećenika predvodio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, koji je toga dana proslavio svoj imendan.

Slavlje je počelo svečanom procesijom i blagoslovom svijeća, tijekom kojega je Katedralni zbor pjevao antifonu „Svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga“. U procesiji su sudjelovale brojne sestre Sv. Križa, koje su tijekom misnog slavlja obnovile svoje zavjete. 

„Danas upiremo pogled u Krista, središte blagdana kojeg slavimo. Gledajući u njega, ispovijedamo vjeru u onoga koji je ‘Svjetlo za prosvjetljenje naroda i slava puka svoga izraelskoga’. Ispovijedamo vjeru u Krista Gospodina, sina Božjega i svojom ispovijedi vjere sudjelujemo u onoj vjeri koja je ispunila srca osoba koje su bile prisutne u Jeruzalemu kad je donesen na prikazanje. To je vjera majke Marije, ponizna i velika vjera Josipa, vjernog Djevičina zaručnika i Isusova poočima, to je vjera pravednog i bogobojaznog Šimuna, vjera vođena po Duhu Svetom, koja ga je dovela u hram i dala mu radost vidjeti Mesiju i primiti ga u naručje, koja mu je nadahnula onaj himan utjehe ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru.’ Konačno, to je vjera proročice Ane“, rekao je u propovijedi nadbiskup Marin, razlažući dalje o vjeri proročice Ane. 

„Evanđelje spominje njezinu starost. Ona je slika i model vedre, od Boga blagoslovljene, radosne i mirne starosti, djelatne i pune nade. Njezine 84 godine nisu bile izgubljeno vrijeme. Nakon njih nije ostala praznih ruku“, rekao je nadbiskup, tumačeći kako je za evanđelista Luku Ana bila utjelovljenje hvale Bogu. Spomenuo se potom Dana posvećenog života te je naglasio: „Ako je današnji dan posvećen Božjoj slavi, redovnički zavjeti na poseban način primaju i ostvaruju milost i odgovornost za kršteničko posvećenje. Zemaljski život, obveze i zadaće nisu tu da nas udalje od Boga. Ovaj svijet je Božjih hram u kojem smo svi skupa pozvani slaviti Gospodina.“ 

Na kraju homilije nadbiskup Srakić podsjetio je kako ga je na današnji dan prije 30 godina papa Ivan Pavao II. imenovao pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim. „Trideset godina. Što da kažem? Da sa svetim Šimunom kažem: Sad otpuštaš slugu svoga Gospodine, ili da pitam proročicu Anu: Kako si to svjedočila Krista u 84. godini života? Ne bih se odlučio ni za jedno ni za drugo, već bi kazao: Gospodine, ti znaš. Ako je došlo vrijeme, primi me, a ako smatraš da u ovim godinama mogu još nešto učiniti, zajedno sa sv. Martinom velim: Ne odbacujem napor, prihvaćam to. Zahvaljujem Gospodinu za sva dobra i milosti koje sam primio kroz dugi niz godina. A onda, što drugo nego nastavimo dalje, do Božje volje“, rekao je nadbiskup, zahvaljujući za molitve.

Na kraju misnog slavlja čestitku u povodu imendana i 30. obljetnice biskupskog imenovanja svome predšasniku uputio je nadbiskup Hranić, rekavši kako današnji blagdan uvodi i u vrijednost tradicije te poziva na njezino vrednovanje. „Došli smo od nekoga, naslijedili smo određenu baštinu sa svim njezinim svijetlim stranama i njezinim sjenama. Ne možemo živjeti bez korijena i pripadnosti. A nositelji tradicije koja je korijen našega identiteta, koja nas je oblikovala i koja nas još uvijek oblikuje su naši stari“, rekao je nadbiskup Đuro, dodavši kako i mi u svojoj sredini imamo ljude poput starca Šimuna i proročice Ane, „ljudi koji su simbol ljudske i vjerničke mudrosti i koji u toj svojoj mudrosti daleko vide i široko gledaju, a među njima je i naš dragi i poštovani nadbiskup i metropolit u miru mons. Marin Srakić“. Dodao je kako nadbiskup Marin nosi staro šokačko ime dječaka odgajanih u pobožnosti i u ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, koja je i njihova nebeska majka, odgojiteljica i zaštitnica.

„Među nama svećenicima i vjernicima, Vi ste dragi Oče nadbiskupe, istinski simbol vjernosti Bogu i Crkvi: od svojih ranih dječačkih dana, pa sve do ove godine kad obilježavate svoj dijamantni svećenički jubilej, jubilej neumornog i plodnog svećeničkog rada, od kojih su 30 godina pastirskog biskupskog djelovanja. Među nama ste simbol ljubavi prema crkvenoj povijesti i tradiciji – najbolji živući poznavatelj povijesti naše nadbiskupije, koju i dalje kao umirovljenik s ljubavlju neumorno istražujete te objavljujete plodove svoga znanstvenog istraživanja i rada. Simbol ste crkvene tradicije i svjedok njezina bogatstva, vitalnosti, vrijednosti i važnosti za našu sadašnjost i budućnost. Dragi Oče nadbiskupe, jer ste čovjek Božji, vjeran Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, i Vi ste čovjek koji daleko vidi i široko gleda; čovjek ste žive Tradicije i baštine Crkve. Za nas ste simbol mudrosti, postojanosti, strpljenja, iskrene ljubavi i dobroga Oca. Hvala Vam na svemu onome što jeste i što značite i na svemu onome što ste učinili i što činite za našu Nadbiskupiju, crkvenu pokrajinu i Crkvu u našem hrvatskom narodu“, rekao je nadbiskup Hranić.

Svoju čestitku nadbiskup je zaključio riječima: „Želim Vam dobro zdravlje i izričem naše najbolje želje i iskrene imendanske čestitke te Vam potvrđujem našu ljudsku, bratsku, svećeničku i vjerničku blizinu, zahvalnost, odanost i ljubav. Neka Vas dragi Bog, po zagovoru Vaše zaštitnice BDM, čuva, krijepi i vodi, još godine mnoge. Sretan Vam i blagoslovljen imendan i naše čestitke uz 30. obljetnicu Vašega imenovanja biskupom. A ako dragi Bog dade, Vaš dijamantni svećenički jubilej još ćemo Vam čestitati i s Vama ga radosno i zahvalno proslaviti. Živjeli i sve nas blagoslovite!“

Nadbiskup Srakić potom je primio dva buketa cvijeća: jedan od sestara Sv. Križa, a drugi od vjernog puka. Zahvalio je i zamolio za daljnje molitve rekavši: „Ako je sv. Filip Neri, onako svet i dobar, svakoga dana molio: Gospodine čuvaj svoga Filipa da se do poslijepodne ne poturči, tako neka čuva svoga Marina da ostane na crti Božjeg poziva, Božjeg poslanja, na osobno dobro, na vaše dobro i dobro naše nadbiskupije.“