Vijesti - Proslava zavjeta i jubileja sestara Kćeri Božje ljubavi

Po završetku šestodnevnih duhovnih vježbi, 3. kolovoza, koje je u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini vodio don Stjepan Bolkovac, SDB održano je misno slavlje pod kojim su tri sestre novakinje: s. M Josipa Soldo, s. Katarina Pendeš i s. Marijana Novosel položile prve svete zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke provincijalne glavarice, s. Gordane Igrec.

Nadahnutim riječima, vođenima evanđeoskim navještajem, don Stjepan posvijestio je vrijednost samih zavjeta. Zavjetovanicama i njihovim roditeljima uputio je poseban blagoslov te u radosnom druženju za zajedničkim stolom posvjedočio i zrnca od blaga vlastitog poziva i odaziva.

Na blagdan Majke Divne, 5. kolovoza, također u Duhovnom centru doživotne zavjete položila je s. M. Alojzija Pejković. Sestre Mihovila Kamber, Darka Rajić, Nedjeljka Zeko i Angelika Bošnjak proslavile su 50. redovnički jubilej, a s. Nevenka Jurak, s. Ankica Juranović i s. Vesna Lagetar proslavile su svoj 25. jubilej.
Svetu misu u dvorani Duhovnoga centra predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji 13 svećenika. Mons. Šaško kroz propovijed potaknutu naviještenom riječi opisao je put ljubavi koja dopire do svakoga i nikoga ne ostavlja nedotaknutim.

“Između trsa i loze zajedništvo postoji po soku koji se širi sve do zadnjega lista. U svijetu postoji ljubav koja dopire do svih života i natapa sva vlakna”, ali ipak događa se da “toliko puta ne primjećujemo da smo uronjeni u ocean Božje ljubavi, u neiscrpivo vrelo.”.

U nastavku je naznačio smisao svakoga od zavjeta koji se polažu:
“Pposvećena čistoća nije nijekanje vrijednosti obiteljskoga života ili tjelesnosti neke osobe, nego oslonjenost na istinsku narav ljubavi kao prinošenja sebe; ona je sudjelovanje u Božjoj ljubavi. Siromaštvo nije odbijanje onoga što je dobro i lijepo u svijetu, nego naglašavanje da se ni od jednoga prolaznog dobra ne stvori nužnost koja zarobljava. Poslušnost nije nijekanje vlastitoga identiteta ili osobnoga životnog plana, nego odbacivanje planova za budućnost koji ne ostavljaju prostora onomu što nas nadilazi i seže onkraj prolaznoga. Duboki smisao posvete i zavjetovanja leži u tome da se vlastiti život živi kao prinos; kao prepoznavanje i prihvaćanje koje život ne zadržava za sebe, nego ga se daje Bogu i bližnjima”, kazao je biskup Šaško.