Vijesti - Proslava Dana posvećenog života u zagrebačkoj katedrali

U povodu dana posvećenog života svečano euharistijsko slavlje na blagdan Prikazanja Gospodinova u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. U koncelebraciji su bili provincijali i drugi svećenici redovnici koji pastoralno djeluju u gradu Zagrebu, kao i rektor bogoslovije, te kanonici.

Euharistijsko slavlje kojem su nazočile mnogobrojne redovnice predvođene svojim generalnim i provincijskim predstojnica, te redovnički kandidati i kandidatice za počelo je obredom blagoslova svijeća.

U prigodnoj homiliji biskup Pozaić se osvrnuo na prvi spomen, od mnogih budućih Isusovih dolazaka u Hram, u kuću svoga Oca, u kuću molitve izabranog naroda i svih naroda ove kugle zemaljske. 

Isus, utjelovljena Riječ, dolazi kao svjetlo na prosvjetljenje svih naroda. Tako ga prepoznaju oni koji mole, s vjerom u obećanja. Njih Bog obdariva Duhom Svetim, daruje im radost i utjehu: kao starcu Šimunu – pravedniku  i moliteljici Ani – proročici, naglasio je, te podsjetio na početak euharistijskog slavlje u znaku plamteće svijeće.

Taj naročiti znak, svojstven današnjoj liturgijskoj svečanosti, pun je simbolike. Očituje ljepotu i vrednotu posvećenoga života – odsjaj Kristova svjetla; podsjeća nas na Marijin ulaz u Hram: Djevica Marija, posvećena puninom milosti, u svojem je naručju nosila samo Svjetlo, utjelovljenu Riječ – koja razgoni tamu zablude i obmane Zloga, trenutnog vladara ovoga svijeta, rekao je biskup Pozaić, te naglasio ičin predanja i veličanja u što se uključuju Šimun i Ana: osobe posvećene molitvom i postom, radosnim svjedočenjem obećanog i dočekanog spasenja.

U tom kontekstu je posvijestio, kako „po uzoru na njih, posvećena osoba može biti, i to se očekuje, u osobnom životu i u društvenom djelovanju:  pravedna i bogobojazna (Lk 2,25), život Bogu na slavu, a ljudima otvorena srca i pameti,  mogu posredovati radosnu vijest Evanđelja (Lk 2,37)“. Naime, nastavio je propovjednik „svaki je vjernik po krštenju misionar - posvećena osoba napose. Svojim mnogovrsnim milosnim darovima, karizmama, posvećeni sudjeluju u misijskom poslanju Crkve. Stoga je potrebno da budu uz Isusa, da u šutnji adoracije Isus svojom ljubavlju trajno zalijeva njihovo bezuvjetno i potpuno predanje u siromaštvu, čistoći, poslušnosti“.

Podsjetio je, kako su posvećeni hrabro i velikodušno obećali: vjernost i postojanost, stoga je naglasio: „I kad zbog svoga stila života postanu prezrena manjina; i kad uđu u sudbinu onih koje svijet ne razumije i na rub odbacuje; i kad im mač pohlepe i nepravde probada srce; i kad mnoge bez kruha i bez nade ne treba tražiti širom svijeta jer su gaženi diljem Lijepe naše; i kad materijalno hlepi porobiti duhovno;  i kad lažovi i zlikavci nameću vrednote svojih tmina paklenskih; i kad treba živjeti kulturu života nasuprot pošasti smrti;  i kad je sumrak života često pred očima braniteljâ časti i života, Doma i Domovine, kojima je za ustrajnost napose potrebno srce i molitva -  tu ste vi posvećena života, jednako u klauzuri i u svijetu: vi znate da ste pozvani biti dragocjena i neslomljiva, uvijek nova, životna klica nade naroda Božjega. Da, vi, koji znate živjeti i naviještati kulturu života u civilizaciji ljubavi“.

Upućujući pak na pobudnicu „Radost evanđelja“ pape Franje u kojoj on iznosi svoje iskustvo,  biskup je posebno istaknuo Papin poziv na bogatu simfoniju dinamike života prožeta ljubavlju, po načelu: ‘contemplatio – actio’.

Beskrajna ljubav prema Isusu, blago njegova prijateljstva,  rađa beskrajnim zanosom naviještati Spasitelja: u svijetu, u vlastitoj zajednici, u susretu s novim pozvanima na posvećeni život. Beskrajni zanos obasjava  smisao poziva, smisao života, smisao svega što se može nazvati 'drama Božjega kraljevstva među nama i s nama ljudima na zemlji'.  To je pustolovina zvanja. To je onaj život u izobilju o kojem Isus govori (Iv 10, 10). I mi u ovaj dan, na Svijećnicu,  s Djevicom Majkom – koja je brižno čuvala i prebirala Riječ Božju u svom srcu, i drugima ju darivala,  molimo Duha ljubavi i mudrosti: neka potrese našim umom i našim srcem, cijelim životom, rekao je na kraju homilije biskup Pozaić.

Nakon pričesti prisutni redovnice i redovnici izmolili su Molitvu za obnovu redovničkih zavjeta. Prije blagoslova, uime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica riječ zahvale predvoditelju uputio je predsjednik o. Vinko Mamić, OCD. U ovoj prigodi čestitao je biskupu devetu obljetnicu biskupskoga imenovanja.

Naš put nije samo put osobnog suobličenja Isusu Kristu, nego i put svjedočenja Božje blagonaklone prisutnosti u ovome svijetu. Kao biskup redovnik, vjerujem da se sa svima nama osjećate posebno počašćeni proglasom Svetog Oca da će slijedeća 2015. godina biti Godina posvećenog života, rekao je o. Mamić, te naglasio, kako je time Papa „jasno dao do znanja koliku važnost pridaje redovništvu u poslanju Crkve“. Naime, nastavio je o. Mamić, „papa želi da svakome čovjeku, napose siromasima, marginaliziranima, bolesnima, djeci i potrebnicima budemo Isusova ispružena ruka. Takvi želimo biti, jer smo takvi pozvani biti. Ovo današnje slavlje pomoglo nam je da se u tom poslanju učvrstimo, a snaga euharistijskog kruha ojačala nas je u ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.

Izričući riječ zahvale svećenicima koncelebrantima, provincijalima i provincijalkama, redovnicama i redovnicima, članovima svjetovnih redova i laičkih instituta, bogoslovima, sestrama u formaciji i prisutnim vjernicima laicima za sudjelovanje na misi i proslavu ovoga Dana, sve je pozvao je ujedinjenost u molitvi „budimo poput prve kršćanske zajednice 'jedno srce i jedna dušu', jer ćemo samo tako moći iskusiti i drugima prenijeli radost evanđelja“.