Vijesti - Proslava Gospe Karmelske u Karmelu sv. Josipa

Svetkovina Gospe Karmelske, zaštitnice Karmelskog reda, proslavljena je 16. srpnja u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj misnim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, a prethodila je svečana pjevana II. Večernja časoslova u čast Gospe Karmelske. Jutarnje misno slavlje svetkovine predvodio je mr. Bože Radoš, duhovnik đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa kao i trodnevnu molitvenu pripravu od 13. do 15. srpnja.

Znamo li prepoznati znakove nade?

Uz mons. Hranića koncelebrirao je vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu i Sotu, vlč. Mirko Mrnarević, domaći župnik, vlč. Mario Brkić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, a u asistenciji su bili bogoslovi Stjepan Matezović i Robert Almaš. Ispovijedali su vlč. Vinko Zec i vlč. Matej Glavica. Nadbiskup je karmelićankama čestitao svetkovinu njihove zaštitnice, Gospe Karmelske te pozdravio sve koji su se okupili iz domaće župe, okolnih sela, Đakova, Slavonskog Broda, Osijeka, Vinkovaca, Iloka, Šida, Sonte i Sombora, a osobito je zahvalio za prisutnost mladima iz župe Šid i Sot iz Srijemske biskupije, skautima Izviđačkog odreda “Klasje“ iz Đakova i Pjevačkom društvu sv. Josipa iz Osijeka koje je pod ravnanjem Vladimira Peljhana animiralo liturgijsko pjevanje.

U prigodnoj homiliji rekao je kako je Karmelski red u malenom oblačiću, koji se ukazao proroku Iliji, prepoznao Mariju, navještaj spasenja kojega Bog daruje svijetu te je pitao: „Znamo li poput proroka Ilije u sitnicama svakodnevnog života prepoznati znakove nade - malene dlanove, oblačiće koji se pojavljuju?“ Primijetivši da je srce čovjeka često zahvaćeno gorčinom, bezvoljnošću, nezadovoljstvom te odbacuje svaku ideju i prijedlog, prepričava loše stvari, ogovara druge i u takvom raspoloženju ne vidi ništa dobroga, nadbiskup je upozorio: „Dok tako postupamo ne dajemo svoj specifični kršćanski doprinos ovome svijetu.“ „Kršćanski je stav uvijek nada!“, naglasio je i pojasnio: „Nada - jer naša nam vjera govori da poslije svakoga Velikog petka mora svanuti uskrsno jutro, da možemo biti pritisnuti, gurnuti u smrt, pokopani i naš grob može biti poklopljen kao Kristov grob, ali ništa Bogu nije nemoguće. On je Gospodar povijesti, svojih nikada ne ostavlja, pa i najveće zlo može preokrenuti u dobro. Zato je kršćanin, unatoč svim poteškoćama, uvijek pozvan snagom povjerenja u Boga čuvati stijenj nade i optimizma u svome vlastitome srcu.“

Nadbiskup Đuro također je istaknuo da treba provjeravati jesu li znakovi nade pouzdani, kako ne bismo pošli krivim putem jer „naša nada nije u bilo kakvom oblaku, bilo kakvom znaku, nego u oblaku i znaku Marijinu, njezinoj vjeri, poslušnosti volji Božjoj i izabiranju Božje Riječi. I naš spasonosni oblak i znak samo je Onaj koga je ona svijetu podarila kao izvor svake milosti, života, radosti i nade – a to je Krist Gospodin.“ Na kraju homilije nadbiskup je predstavio povijesni kontekst i značenje karmelskog škapulara. Vjernicima je poručio da bi punina njihova hodočašćenja Karmelskoj Gospi bila tijesno životno savezništvo s Majkom Isusovom te ih je potaknuo da nošenjem škapulara imaju hrabrosti odlučiti se na novu kvalitetu kršćanskog života. Poslije mise i tijekom trodnevnice karmelski škapular kao znak osobne, posebne povezanosti s Presvetom Djevicom obukle su 73 osobe, najstarija u 88. a najmlađa u 13. godini života.

Za večernja euharistijska slavlja trodnevnice vjernici su se zajedno s karmelićankama pripravljali molitvom krunice, litanija te svečane pjevane Večernje časoslova u čast Gospi Karmelskoj, kojima su, kako je rekao predvoditelj mr. Radoš, „listali zajedno s Marijom stranice Isusova života, zazivali Marijin zagovor da bude s nama i da mi znamo biti uz Isusa.“ Koncelebrirajući ili ispovijedajući sudjelovali su: vlč. Nikola Grgić, vlč. Vinko Zec, vlč. Pero Šokčević, vlč. Antun Dević, vlč. Marko Milinković, vlč. Robert Jugović, vlč. Miro Tomas i fra Tomislav Faletar.

U svojim homilijama mr. Radoš vodio je vjernike na potok Kerit, u Sidon, na brdo Karmel i Sion, na Kalvariju, u razgovor s prorokom Ilijom i udovicom, Gospodinom i Marijom. Listajući nutrinu biblijskih osoba uvodio je prisutne u vlastitu nutrinu poučavajući kako čuvati obilno posijanu Božju Riječ, živjeti s čvrstom i jasnom vjerom makar bilo samo „pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču“ te unatoč strahu, bezvoljnosti i osamljenosti čuti Božji glas u „šapatu laganog i blagog lahora“ i živjeti poslanje koje nam je Bog namijenio.

Tijekom jutarnjeg misnog slavlja svetkovine, mr. Radoš je kroz simbole, slike Karmela kao brda, vrta, oblaka, karmelskog odijela i škapulara, objasnio tri naslova koja karmelićani pripisuju Mariji nazivajući je majkom, zaštitnicom i sestrom. Na kraju misnoga slavlja vjernike je zamolio: „Ponesite sestre u svojim molitvama i vjerujete da vas one neprestano Gospodinu preporučuju.“ (www.karmel.hr)