Vijesti - Proslava sv. Franje kod Male braće u Dubrovniku

Blagdan sv. Franje Asiškog u nazočnosti velikog broja vjernika, jedanaest svećenika koncelebranata i jedanaest ovogodišnjih dominikanskih novaka svečano je u subotu, 4. listopada proslavljen u crkvi samostana Male braće u Dubrovniku. Euharistijsko slavlje predvodio je fr. Nikola Mioč, prior samostana sv. Dominka u Dubrovniku, a propovijedao je dr. fr. Stjepan Krasić.

Prije mise franjevci iz samostana Male braće na čelu s gvardijanom fra Veselkom Grubišićem dočekali su dominikance na ulazu u crkvu te su u procesiji došli do oltara gdje su zajedno otpjevali „Apostolski Dominiče i serafski Franjo."

Dr. Krasić je u propovijedi, kroz život sv. Franje, naglasio posebnosti vremena u kojem je sv. Franjo djelovao i usporedio ga s današnjim vremenom. Rekavši da su proroci i sveci ljudi koji su Božji dar ljudima u određenom povijesnom trenutku, ali i dar ljudskog roda samome Bogu, ustvrdio je kako je sv. Franjo prorok Novog zavjeta. Zatim je podrobnije govorio o vremenu i okolnosti u kojima je djelovao, a koji su bili sve samo ne jednostavni. To razdoblje krajem 12. i počekom 13. stoljeća u europskoj povijesti bilo je obilježeno dubokim društvenim nemirima, previranjima i širenjem vjerskih zabluda koje su zaprijetile opstanku cjelokupnog društva, poput zabluda Arnolda iz Brescie, humilijata, valdeza, patarena i drugih nastalih u kršćanskim krajevima, a neke su došle s Istoka poput manihejskog i katarskog pokreta i nisu imali ništa s kršćanstvom i kršćanskim korijenima.

Kao najopasnije učenje propovjednik je istaknuo katarsku herezu koja je bila prerasla u pravi revolucionarni pokret, a koja je naučavala postojanje dva boga ili apsolutna počela. „Jedan od njih bio je bog Staroga zavjeta ili zao duh koji je stvorio materijalni svijet. Njegovi predstavnici na zemlji bili su car i papa, odnosno državne i crkvene vlasti, i djelo su Sotone. Zato ih treba uništiti. Nasuprot tom bogu materije i zla, kako su ga zvali, stoji bog dobra. To je bog Novog zavjeta koji je stvorio duhovni, nematerijalni svijet. On je poslao na svijet jednoga od svojih duhova ili anđela, Isusa Krista, da pouči ljude kako se treba 'očistiti' od svakog oblika materije da bi se mogli spasiti uz pomoć askeze i potpunog uzdržavanja od bilo kakve materije. Oni koji su se htjeli spasiti morali su izbjegavati bilo kakav dodir s materijom i materijalnim svijetom, osobito brak jer on služi proširenju ljudskoga roda koji je materijalan, svaku vrstu ručnog rada, posjed imovine, bogatstva itd. I sakramenti su bili djelo đavla jer su i oni upotrebljavali materiju", objasnio je dr. Krasić temeljne oznake najjače hereze Franjinog vremena. Drugi veliki pučki pokret je učio da Isus i apostoli nisu imali materijalnih dobara te shodno tome ni Crkva ne bi trebala ništa posjedovati. Budući da je Crkva u mnogim zemljama osobito u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji bila bogata i moćna našla se na meti najoštrijeg osuđivanja koje je graničilo s pravom herezom. Putujući propovjednici širili su te ideje po cijelom kršćanskom Zapadu, a siromašni svijet nije bilo teško u to uvjeriti.

Sve dok su se te težnje i kritike odvijale unutar Crkve i bile u službi istinske obnove prvotnog apostolskog života, crkveno vodstvo ih je prihvaćalo, no kad se vidjelo da bi to cjelokupnom društvu moglo nanijeti štetu s nesagledivim posljedicama odnos Crkve i društva prema njima se promijenio. No, ni Crkva ni društvo zapravo nisu imali adekvatnog odgovora na te izazove. Trebalo je nešto hitno i temeljito poduzeti, ali nitko nije znao što. Ekskomunikacije i vojni pohodi samo su pogoršavali ionako tešku situaciju. Protiv pogrešnih ideja može se boriti samo drugim, ispravnijim idejama, a nikako materijalnim oružjem, kazao je propovjednik i dodao da su i Crkva i društvo išli prema rasulu u kojem bi svi bili gubitnici, a nitko dobitnik.

U tim presudnim trenucima Bog je poslao dva izvanredna novozavjetna proroka, Dominika i Franju, da pokaže izlaz iz te bezizlazne situacije. Prvi se uhvatio u koštac s dogmatskim krivovjernicima, a drugi je pokazao kako se može slijediti siromašnog Isusa ne okrećući leđa Crkvi. „Oni su po unutrašnjem pozivu milosti pokazali da moć i sila ne mogu spasiti društvo, nego samo duboka i dubinska promjena njegovih glavnih sastavnica u duhu evanđelja" – istaknuo je dr. Krasić. Nastavljajući govoriti o nekim detaljima Franjinog životnog puta i njegove uloge u obnovi Crkve, rekao je: „Franjo se nikada nije suprotstavljao Crkvi nego ju je ljubio kao najveće blago na svijetu svjestan da je ona Isusovo djelo koje su grešni i slabi ljudi doveli u situaciju da treba poraditi na njezinoj unutarnjoj obnovi. On je to mogao učiniti jer je sav bio usredotočen na Isusa, ljubio ga je najsnažnije što je mogao i oponašao njegove kreposti."

Osvrćući se na današnje vrijeme propovjednik je ustvrdio da ono nije mnogo drugačije od onog u kojem je djelovao sv. Franjo. Umjesto katara, valdeza i drugih postoje druge ideologije poput ideologije zapadnog sekularizma i relativizma, tj. shvaćanja koje ne dopušta nikakva apsolutna načela ni istine na bilo kojem području koje on ne zastupa. Moderna zapadnjačka ideologija niječe postojanje bilo čega što bi bilo vječno i apsolutno, izjednačava istinu i laž, dobro i zlo, lijepo i ružno, pravedno i nepravedno, te se globalizacijom širi po cijelom svijetu.

„O nama i vrijednostima koje je sv. Franjo propovijedao ovisi hoće li ta ideologija pobijediti svijet ili će kršćanski svijet pobijediti tu ideologiju", rekao je propovjednik dodavši kako bi i nama danas i te kako dobro došao jedan Frano iz Asiza da nam pokaže izlaz iz ovog ideološkog labirinta. Koliko god naša situacija u današnjem svijetu bila teška ne treba očajavati ni gubiti nadu u bolju budućnost jer nas Bog, unatoč svoj našoj nedosljednosti, nije zaboravio. Poslao nam je jednog drugog Franju, Franju iz Buenos Airesa, koji je za svoj papinski pontifikat uzao upravo ime sv. Franje.

Franjini ideali već osam stojeća žive u njegovim duhovnim sinovima i milijunima njegovih štovatelja diljem svijeta. „Franjini ideali nisu umrli nego žive. Samo ono umire za što se ne umire, samo ono živi za što se živi," proučio je propovjednik uz želju da papa Franjo što vjernije slijedi svog imenjaka iz Asiza koji je vjerno slijedio Isusa, jedini istinski uzor svakog kršćanina. A okupljenim vjernicima je poručio da obogate i prodube svoj život Franjinim i Isusovim idealima.

Gvardijan Grubišić na kraju je čestitao blagdan i trećem franjevačkom redu, kako ženskim redovničkim zajednicama tako i svjetovnom redu.

Proslavi sv. Franje u Male braće prethodila je trodnevna duhovna priprava, a večer uoči blagdana, nakon večernje mise, slavljen je Obred preminuća sv. Oca Franje. (ika)