Vijesti - Proslavljen Dan posvećenog života u Varaždinu

Blagdan Svijećnice, ujedno Dan osoba posvećenoga života, posebno svečano proslavili su redovnice i redovnici djelatni u Varaždinskoj biskupiji, ali i svećenici i vjernici okupljeni 2. veljače na euharistijskom slavlju u varaždinskoj katedrali. Prije mise u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Varaždinu predavanje „Redovnici – osobe budna duha" održao je fra Petar Cvekan iz Samostana sv. Franje sa zagrebačkog Kaptola. Uvodno je okupljene redovnice i redovnike pozdravio vlč. Siniša Dudašek, povjerenik biskupijskog povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja i ministranata. Kazao je kako je Dan posvećenog života, dan kada cijela Crkva zastaje i razmišlja o molitvi i velikom bogatstvu koje joj je Bog podario u obliku redovništva.

Fra Petar, inače rodom iz župe Ferdinandovac u Varaždinskoj biskupiji, govorio je o ljepotama, izazovima i zadaćama koje nosi redovnički život. „Budno srce je i toplo srce. Ta toplina dolazi od Boga, jer onaj tko je otvoren daje tu toplinu. Kada dopustimo Isusu da po slušanju Božje riječi i slavlju euharistije uđe u naš život, bit će i nama više toplo. Prva budnost je prihvaćanje dobroga kod ljudi. Nemojte biti hvalisavci, već hvalite Boga što živite. Želimo se približiti jedni drugima. Često nam se čini da su ljudi oko nas obični, ali zapamtite - nema običnih ljudi! Tako nema ni običnih redovnika. Naš je život prepun odluka i mogućnosti, a pitanje je što odabrati. Bog nas je nadahnuo i izabrali smo posvećeni život. Bolje reći, on je izabrao nas. To je velik dar i odluka koja temeljno mijenja naš identitet, ali to nije kraj - to je tek početak. Svakoga dana treba ponovno izabirati - hoćemo li živjeti kako naš posvećeni život zahtijeva ili ćemo ga prihvaćati samo djelomično praveći kompromise? Kada govorimo o budnosti, redovnički je život jedan od najjednostavnijih života - to je ljubav - a bez ljubavi niti nema pravoga kršćanstva. Ali naša najvažnija budnost treba biti budnost za Božju riječ. Temeljni zadatak Isusova učenika je da bude s Isusom", rekao je, između ostaloga, fra Petar.

Nakon predavanja uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje sa časoslovom koje je u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. U homiliji biskup je rekao kako je prije reforme, odnosno II. vatikanskog sabora, božićno vrijeme završavalo upravo na Svijećnicu. Promatrajući božićno vrijeme i simboliku svjetla, vidimo veliku povezanost između Božića i Svijećnice. Počevši već od adventa, premda četiri adventske svijeće nisu strogo liturgijski osmišljene, već su običaj, to je svjetlo koje se postupno pali i vodi nas prema velikom božićnom svjetlu. Božić je svjetlo koje obasjava svijet. Mudrace, koji predstavljaju cijeli svijet, također svjetlo zvijezde vodi prema betlehemskom svjetlu. Četrdeset dana nakon Božića opet je simbol svjetlo, koje sada postaje naše osobno svjetlo. Svjetlo koje obasjava cijeli svijet su Bog koji ulazi u ljudsku povijest i Riječ Božja koja se utjelovljuje, ali to svjetlo treba vidjeti i prepoznati. Čovjek pred svjetlom može i zažmiriti i zato je potrebno otvoriti oči vjere. Simbolika je danas u tome što svatko od nas pali to svjetlo i želimo biti poput starca Šimuna i proročice Ane u hramu koji su prepoznali svjetlo koje dolazi na ovaj svijet. To svjetlo pokazuje čovjeku put da ne luta, već da zna svoj konačni cilj, ali isto tako da zna hod prema tom cilju. Kako živjeti svoj život iz dana u dan - upravo to nam označava ovo svjetlo na blagdan Svijećnice. Želimo moliti da nam naše oči vjere, srce, razum i pamet budu uvijek otvoreni prema tom svjetlu da se ono ne ugasi. Čovjek često luta jer nema svjetla, pa na pogrešnim mjestima traži smisao života. Dolazi do tame koja ga obuzima zbog čega se događa zlo u svijetu. To je opasnost koja prijeti kada čovjek ne vidi svjetlost koja mu pokazuje kako treba živjeti na ovom svijetu. Mi, koje je to svjetlo obasjalo na kršćanskom životnom putu, molimo da to svjetlo bude neprestano prisutno kako bismo mogli hodati, ali i radovati se onom vječnom svjetlu, poručio je u propovijedi varaždinski biskup.

Nakon popričesne molitve svećenici redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete, nakon čega je uslijedio biskupov blagoslov.