Vijesti - Proslavljena svetkovina sv. Marije De Mattias

Svetkovina sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Družbe klanjateljica Krvi Kristove, proslavljena je euharistijskim slavljem koje je u subotu 4. veljače u kapeli Krvi Kristove samostana sv. Josipa na zagrebačkom Tuškancu predvodio rektor zagrebačke katedrale preč. Josip Kuhtić u zajedništvu s Misionarom Krvi Kristove o. Marijanom Zubakom. Uz sestre te zajednice, misi su nazočili i članovi Zajednica Krvi Kristove, kao i prijatelji i podupiratelji Zaklade „Marija De Mattias".

Uvodeći u euharistijsko slavlje, preč. Kuhtić naglasio je kako ga je kod svete utemeljiteljice posebno dojmilo da je „bila osoba proročke vjernosti i uvijek bila spremna slijediti Riječ Božju. Ako se u životu slijedi Riječ Božja onda se čovjek mijenja, a to se dogodilo u njezinu životu, te je znala otkriti Božje poslanje koje je bilo namijenjeno njoj u konkretnom okruženju u kojem je živjela. I mi smo pozvani slijediti sveticu i osluškivati Riječ Božju, te ju živjeti ne u idejama, već u konkretnom životu".

Na početku homilije preč. Kuhtić prisjetio se svoga prvog susreta s Klanjateljicama Krvi Kristove. Bilo je to u njegovim gimnazijskim danima pri posjetu zajednici u Miramarskoj. Tada ga je dojmilo nešto, što je i zapisao „Klanjateljice Krvi Kristove ne njeguju profinjeni egoizam; ne žive u samostanu samo za se, nego žive za Boga i za svijet. Svojim životom u tihoj molitvi i meditaciji one glasno ispovijedaju da postoji netko iza ovoga života, a to je živi Bog, postoji vječnost". 

Osvrćući se na misno Evanđelje o Mariji Magdaleni koja nalazi prazan grob, propovjednik je podsjetio kako nakon izvješća žena da u grobu nema Isusova tijela u Evanđelju stoji zapisano da dva učenika Ivan i Petar trče na grob. Po dolasku na grob, „obojica gledaju istu scenu, ali ne vide istu stvarnost. Petar promatra prazan grob, a Ivan vidi uskrslog Isusa. To je poruka i za nas i našu vjeru: često samo gledamo stvari, i to površinski, ali ne vidimo njihovo značenje, ne trudimo se odgonetnuti koja je evanđeoska poruka. Radi se o očima vjere koje su sposobne vidjeti i nevidljive stvari. Danas nam je svima potrebno upravo takvo gledanje, jer ono što na prvi pogled vidimo često puta ne nudi mnogo dobroga i utješnoga. Možda se pitamo gdje je tu Bog u našem životu? On je tu usred našeg života, usred povijesti. Ako gledamo očima vjere onda ćemo vidjeti mnoge male znakove njegove prisutnosti u našem svagdanjem kršćanskom, redovničkom, svećeničkom životu. To su toliki i tolike koji izlažu svoje živote da bi svjedočili za Isusa. Sjetimo se samo domovinskog, obrambenog rata: što je sve pretrpjela i prošla zajednica klanjateljica Krvi Kristove. Namjerno to spominjem, jer se brzo zaboravlja". Preč. Kuhtić naglasio je kako nam je u današnjem svijetu punom previranja teško vjerovati da je Bog ipak tu negdje prisutan. „Ta prisutnost kao da se često puta ne vidi, kao da nema ni učinka, a često puta naša pamet nam tu ne pomaže, ali srce i ljubav otvaraju oči i čini nas ustrajnima. To je intuicija ljubavi, ona koja je omogućila Ivanu da vidi i da povjeruje prije svih ostalih". 
Obraćajući se sestrama, propovjednik je rekao: „Uskrsna radost u vašoj zajednici klanjateljica Krvi Kristove sazrijevat će i sazrijeva na tlu vjerne ljubavi. A vjerna je ljubav ona čarobna riječ za koju danas molimo na ovu veliku svetkovinu ne samo za vas ovdje, nego i za našu Crkvu.

Nadalje je posvijestio kako se susret Uskrsloga i učenika uvijek događa u zajednici. „Isus nam ne dolazi privatno, mjesto susreta je okupljena zajednica, zajednica koja je trebala 'prožvakati' prosječnost i boriti se s izdajom jednoga njezinog člana. Taj susret se ne odvija u idealnoj i savršenoj zajednici, nego u onoj u kojoj živiš i onoj s kojom te Gospodin pozvao zajedno koračati". Samo ako prihvatimo logiku sjemenja koje treba umrijeti i strunuti da bi dalo plod, osjetit ćemo da i u nama cvjeta novi život. Učenici smo živoga Boga koji je ljubavlju razorio grob u kojem je bio zatvoren. U vječnom životu živjet ćemo kao uskrsnuli samo u onoj mjeri u kojoj tu i sada budemo svjedocima novoga Isusova života, samo ako i ljubavlju razorimo sva robovanja, sve zatvorenosti, sve slabosti koje susrećemo na svojem kršćanskom, redovničkom, svećeničkom putu. Nastojmo to koliko možemo, i koliko smo sposobni unutar poziva koji smo primili, ali ne propustimo niti jednu priliku. Katkad je doista dovoljan samo jedan iskreni i prijateljski osmijeh, rekao je na kraju homilije preč. Kuhtić.

Nakon molitve vjernika, prisutne Klanjateljice Krvi Kristove obnovile su svoja redovnička obećanja. Po popričesnoj molitvi riječ zahvale predvoditelju euharistijskog slavlja uputila je regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović. Večeras je ovo bio jedan lijep vjernički skup, jer smo zajedno slavili Boga u ovoj velikoj svetici, našoj utemeljiteljici. Nasljedujmo ono što je bio program njezina života: da nastojimo svima objaviti ljubav i nježnost Raspetog Isusa, Isusa u kojeg se ona zaljubila, kao što je sama pisama u svojim pismima. On joj je ukrao srce, jednostavno nije mogla mirovati, već je naviještala Njegovu ljubav. Molite za nas klanjateljice da budemo dostojne kćeri Marije De Mattias, da i u našim životima drugi mogu prepoznati Njegovu ljubav i nježnost, rekla je s. Antolović.

Prije blagoslova preč. Kuhtić je sve potaknuo da nastoje nasljedovati kreposni život sv. Marije De Mattias, njezinu karizmu. Ako se čitaju njezini spisi dolazi se do zaključka da se naše srce mora otvoriti, a kad se naše srce otvara Bogu onda se rađa jedan novi pogled, a taj pogled nije ideja već stvarnost koja se ostvaruje u konkretnom životu: ljubiti drugoga. A kad ljubimo drugoga ona mijenjamo sebe i mijenjamo druge, i ono što je vrhunac karizme ne možemo živjeti zatvoreni u egoizmu za sebe, nego to treba prenijeti u život, u karitativno djelovanje, u aktivno svjedočenje za Božju ljubav koja nam govori preko svetaca, pa tako i preko sv. Marije De Mattias, rekao je na kraju preč. Kuhtić. Na kraju mise vjernici su iskazali počasti relikvijama svetice, a potom je druženje nastavljeno na zajedničkom agape.