Vijesti - Redovnički dan u Dubrovniku

U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije u Dubrovniku je u subotu 1. rujna održan 34. redovnički dan, o temi „Zastarjele strukture i novi poticaji Duha – zrelost služenja u radosti i slobodi 'Bog je uvijek novost' (Papa Franjo, 2018.)."

Susret je počeo u dvorani sv. Ivana Pavla II. zajedničkom molitvom više od stotinu okupljenih redovnika i redovnica iz svih muških i ženskih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije. Moderator susreta bio je provincijal franjevaca trećoredaca Ivan Martinović. Nazočne su pozdravili i poželjeli im dobrodošlicu dubrovački biskup Mate Uzinić i dopredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, a pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig zahvalio je svima na sudjelovanju. Predavanja su održali s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanki Kongregacije svetih anđela čuvara u Korčuli, i fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije i profesor povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

„Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati" bila je tema o kojoj je govorila vrhovna glavarica Maglica. Redovničke zajednice nisu otok, kazala je predavačica, pa svijet i vrijeme u kojemu žive i na njih ostavljaju tragove. Zajednice su tako izložene promjenama bez da bi to same htjele i zato je važno prihvaćati ono što je dobro, a odbacivati ono što nije. Smjernice za to daje dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Za novo vino - nove mješine" objavljen 2016. godine, a na hrvatski jezik preveden 2017. godine, koji je bio nadahnuće za predavanja na Redovničkom danu. 

Vrhovna glavarica Maglica govorila je nadalje o krizi redovništva danas koja je vidljiva na različite načine i u raznim segmentima redovničkog života. Razmišljajući o nužnosti promjena kazala je kako sam Isus i brojne njegove prispodobe govore o promjenama. Zalog novog života je umiranje staroga, dotrajaloga, onoga što je vrijedilo u nekim drugim vremenima. „Svemu što opterećuje pojedinca, zajednicu treba pomoći da nestane, iščezne, umre, treba novo. Ali to novo treba biti u skladu s Božjom riječju, crkvenim naukom, našom karizmom. U tome se kriju nove mladice, pokretačka snaga pojedinca i zajednice. Bez toga ne ide. Nema traženja novosti bez oslanjanja na nešto", istaknula je s. Katarina.

Mladi u redovničke zajednice danas ulaze kasnije nego prijašnje generacije, imaju već formirane stavove i oni ne traže toliko savršene zajednice jer znaju da takvih nema nego traže autentičnost života. Zato se od formacije novih naraštaja, koji su dar Crkvi i narodu, danas očekuje da bude prilagođena svakom kandidatu i kandidatici, pa najkvalitetnije snage u zajednici treba upravo stavljati kao odgojitelje novim generacijama koje će biti budućnost te zajednice. Izmijenjena stvarnost traži i izmjenu pristupa toj stvarnosti, kazala je Maglica. 

Predavanje „Izazovi slušanja i upravljanja" održao je o. Slavko Slišković. Govoreći o slušanju odnosno zavjetu poslušnosti koje daju redovnici, kazao je kako je o tome gotovo „politički nekorektno" govoriti u modernom svijetu u kojem se poslušnost ne smatra vrlinom za razliku od nekih prijašnjih vremena. Danas se više govori o osobnoj i društvenoj odgovornosti. 

Istaknuo je, uz ostalo, misao pape Franje koji je kazao kako je stvarnost važnija od ideja. Stvarnost jednostavno jest dok se ideje razrađuju no između njih mora postojati stalan dijalog. Pa je predavač razmišljao o promjenama u svijetu i novim oblicima upravljanja koje iz toga proistječu.

Prelazi se od jednostavnog upravljanja, menadžmenta na vođenje prema ciljevima i idealima. Više se ne može ni u redovničkim zajednicama samo naređivati i upravljati dekretima nego je potrebno objašnjavati i voditi prema cilju zbog kojega se nešto poduzima. „Više niti u redovništvu ne može biti odgovor 'tako je' nego 'zato je'", istaknuo je o. Slišković. „Kad se tako pristupa onda nije ni teško narediti."

Skrenuo je pozornost na razliku između poslušnosti i odgovornosti, naglasio važnost nutarnjeg slobodnog prihvaćanja te kazao kako dokument „Za novo vino – nove mješine" sugerira i da treba mijenjati terminologiju poglavar i poslušnik te da nova terminologija treba više izražavati Crkvu kakvu bismo htjeli, Crkvu kao zajednicu a ne hijerarhijsku strukturu. 

„Bitnija je svijest o svome pozivu i poslanju nego inzistiranje na nekom obliku jer oblik te ne može sačuvati ukoliko nisi svjestan svoga poziva. A ako si svjestan poziva onda ćeš pronaći najbolji način kako ćeš ga sačuvati", citirao je predavač dokument objašnjavajući i te dimenzije. Razmišljajući o stvarnosti redovničkog života o. Slišković istaknuo je važnost bujanja života, a ne samo strogog poštovanja zakona u zajednici. Istaknuo je i opasnost onoga „tako se uvijek radilo" kao jedinog kriterija u zajednici, dodavši kako se treba otvoriti odvažnosti i kreativnosti, otkrivati nove putove, a neke od njih predlaže dokument.  

Redovnicima i redovnicama obratio se i o. Justo Lofeudo, misionar Presvete Euharistije, i predstavio im djelo Crkve - trajno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U svijetu već postoji oko tri tisuće kapela u kojima je trajno izložen Presveti Sakrament, a postoji želja da trajno klanjanje započne i u Dubrovniku. 

Koncelebrirano misno slavlje u crkvi Male braće u Dubrovniku predslavio je biskup Uzinić, koji je misu namijenio za sve redovnike i redovnice na području biskupije, poželjevši im da pokušaju u svojim zajednicama ostvariti smjernice iz dokumenta „Za novo vino nove mješine". 

U 25. poglavlju Evanđelja po Marku nalaze se tri prispodobe: prispodoba o mudrim i ludim djevicama, koja se dan ranije čitala u liturgiji Crkve; prispodoba o talentima, koja se čitala na ovoj misi, te prispodoba o posljednjem sudu. „Sve te tri prispodobe na neki način daju usmjerenje kako postati dionici kraljevstva Božjega, a biti posvećena osoba znači to Božje kraljevstvo živjeti kao znak Crkvi ovog povijesnog trenutka, imati onaj vrijednosni sustav Božjeg kraljevstva kroz življenje triju zavjeta i već sad pokazati kakvo će sutra biti kraljevstvo Božje", kazao je u propovijedi dubrovački biskup. Povezao je tri prispodobe s tri redovnička zavjeta djevičanstva, poslušnosti i siromaštva.

Govoreći o zavjetu djevičanstva kroz perspektivu prve prispodobe biskup je kazao kako je to poziv na budnost s napunjenim svjetiljkama ulja jer se samo tako može živjeti evanđeoski. Kazao je i kako se ne smije smatrati da osoba ovaj zavjet može ostvariti samo svojim snagama nego ga treba živjeti u otvorenosti Bogu, a to ne ide bez molitve.

Razmišljajući o izazovu zavjeta poslušnosti u ovom povijesnom trenutku biskup Uzinić naglasio je lik trećeg sluge iz prispodobe o talentima. Rekao je kako nije dobra poslušnost iz straha da se neki zakon ne bi prekršio, poslušnost koja ne vidi smisao i slobodu. Takva poslušnost ne vidi Boga onakvog kakav on jest nego ima svoju sliku Boga „koja onda ne dozvoljava da se stvari u konkretnom svijetu i vremenu mijenjaju i postanu onakve kakve trebaju biti, ne dopušta da karizma koja je bila odgovor na izazove Crkve u jednom vremenu može ponovno biti promišljena i postati odgovor na poslanje Crkve u našem vremenu." Redovnička zajednica koja u Bogu vidi onoga kojeg se treba bojati, a ne vidi Boga slobode koji nam daje prostora da se razvijemo i ispunimo svoje poslanje, oplodimo darove koje imamo, svoje zavjete, poslanje, karizmu i da je učinimo učinkovitom u ovom svijetu i vremenu, takva zajednica nema budućnost.

Promišljajući o zavjetu siromaštva u perspektivi prispodobe o posljednjem sudu, biskup je istaknuo kako zavjet siromaštva ne treba gledati kao da nešto nemamo za sebe nego kao mogućnost hraniti druge, da ono što imamo ne zadržavamo za sebe nego da dajemo drugima. Na kraju je biskup istaknuo primjer Blažene Djevice Marije kao one koja je na pravi način primila od Boga talente i oplodila ih.