Vijesti - Sedma postaja molitvenog hoda ususret obljetnici sl. Božjega Josipa Stadlera

Sedma postaja molitvenog hoda ususret 180. obljetnici spomen rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, koja će biti proslavljena 24. siječnja iduće godine, bila je u nedjelju 24. srpnja u Župi sv. Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu.

Misno slavlje predvodio je župnik Josip Matanović. Na misi kao i na marijanskoj pobožnosti koja joj je prethodila, uz domaće župljane sudjelovale su Stadlerove duhovne kćeri  Služavke Maloga Isusa, koje  djeluju u samostanu u Brodskom Vinogorju: s. M. Pavka Dujmović, kućna poglavarica, s. M. Kristina Adžamić, s. M. Hermina Lozančić i s. M. Paskvallina Santro. Pjevao je župni zbor predvođen s. Pavkom Dujmović.

Govoreći o životu i djelu sluge Božjega Josipa Stadlera s. M. Kristina iznijela je nekoliko misli Stalderova tajnika M. Tvrtkovića zapisanih u knjizi Josi Stadler o tužnom događaju 28. veljače 1854, godine kada nakon smrti Stadlerovih roditelja djecu preuzimaju brodski dobročinitelji. Kako u tome trenutku Josipa nije bilo među djecom, umjesto njega tadašnji brico Štefa Matić uzima njegova brata Đuru. Iz tog događaja iščitavamo kako je Bog s malim Josipom imao drugi plan. Kroz to vrijeme Josip je bio na molitvi u Velikoj crkvi. Bio je već počeo padati mrak, kada se vratio kući. Došao je na kućna vrata i bila su zaključana, a braće i sestara nema. Za ovo žalosno Josipovo stanje čula je plemenita gospođa Julija, supruga krojača Oršića, koja ga utješi i te večeri primi u svoju kuću. Dobri Bog, kasnije dotaknu srce brodskog načelnika Wegheimera te ga on uze k sebi. Kako je Josip bio bistrog uma, otvoren, čedan, pobožan, ubrzo ga zavoli, kao rođeno dijete, te ga odluči dalje školovati u gimnaziji. Stadler je išao u osnovnu školu još za života svojih roditelja i iz kuće svoga dobrotvora Wegheimera /od 1849. do 1855./.“

Nakon školovanja u rodnom gradu, mladi Stadler nastavlja  daljnje školovanje u Požegi, Zagrebu  i Rimu, gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije.  Za svećenika je zaređen 1868. godine u Rimu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu, kamo je stigao 15. siječnja 1882. godine. Kao nadbiskup djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju.

Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ u Sarajevu.

S nazivom „Otac siromaha“ umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim“, rekla je uz ostalo s. Kristina.

„Današnjim misnim slavljem i molitvom  za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim osvježavamo spomen na ovog duhovnog velikana sveta života, koji je od ranog djetinjstva bio iskreno pobožan i rado je molio, poput vašeg zaštitnika sv. Dominika Savia.  S velikom ljubavlju obavljao je ministrantsku službu i svakodnevno, kao dječak, odlazio na misno slavlje“, naglasila je s. Kristina i dodala kako je kao pastir vrhbosanske  Crkve Stadler odano i vjerno služio Bogu naviještajući radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao brata i sestru u Isusu Kristu te za života puno pomagao ljudima i odazivao na svaku potrebu.

Prisjećajući se znanstvenog skupa održanog u Sarajevu 1998, godine iznijela je neke misli pok. preč. Ivana Šeše o herojskim krepostima nadbiskupa Stadlera. Opisuje ga kao čovjeka čvrste vjere, velikog ufanja i herojske ljubavi. Poznata je  Stadlerova izreka: Bog je davao, daje i davat će!“ koja očituje veliku nadu i pouzdanje u Boga. Doista je osjetio opravdanost svog  pouzdanja u Boga.

Njegova ljubav je bila djelotvorna. Sve što je imao dijelio je s drugima. Naziv „sirotinjski otac i majka“ višestruko je zaslužio, a njegovo krunsko djelo ljubavi jest Družba sestara služavki Maloga Isusa.

Neka nam njegov primjer bude pomoć i poticaj na služenje Bogu i rast u kreposnu životu.  Njegov nauk neka nam bude pouzdan oslonac za vjerski život, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa u svim našim potrebama, kazala je s. M. Kristina te naglasila kako sestre SMI svakodnevno mole za Stadleorovo proglašenje blaženim. Vjernicima je podijelila sličice s kratkim Stadlerovim životopisom i molitvom koju su zajedno molili za njegovo proglašenje blaženim. Vjernike je pozvala da ih molitvom prate i pridruže im se u sljedećoj molitvenoj postaji 24.  kolovoza ove godine u Župi Bezgrješnog Srca Marijina na Budainci.

Župnik Matanović zahvalio je Stadlerovim duhovnim kćerima na sudjelovanju u misnom slavlju na svjedočenju o životu i djelu tog velikana duhovna života, Brođanina te vjernika pozvao da budu ponosni na sina svoga grada, koji je bio veliki borac za hrvatski narod, Katoličku crkvu i vjernike u Bosni i Hercegovini. Posebno je zahvalio s. Pavki koja u njegovoj župi već tri godine animira pjevanje na misnim slavljima.

Uime sestara kao poglavarica u brodskom samostanu SMI s. Pavka zahvalila je župniku Matanoviću na poticajnim riječima i gostoprimstvu, vjernicima na sudjelovanju  kao i medijima koji redovito izvještavaju o tom molitvenom hodu.

Kao i ostalim župama sestre su i toj župi darovale fotografiju svoga utemeljitelja dok je bio klerik, mladić na putu pripreme za svećeništvo.