Vijesti - Središnja proslava 150. obljetnice dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovo

Milosrdne sestre sv. Križa obilježile su 150. godišnjicu svoga dolaska u Đakovo. Bilo je to u lipnju 1868. godine, kada su na poziv biskupa J. J. Strossmayera došle iz Švicarske. Središnja proslava Jubileja započela je u subotu 9. lipnja 2018. svečanom akademijom u 10,30 sati u Centru za kulturu u Đakovu, a nastavljena je svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova.

Na ovo slavlje uzvanici su pristigli iz različitih mjesta Lijepe naše, a neki i iz drugih država. Uz domaće sestre sv. Križa, svečanosti su nazočile sestre sv. Križa iz raznih provincija Zapadne i Istočne Europe, njih tridesetak, kao i Vrhovna uprava iz Švicarske/Ingenbohl, na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Marijom Brizar, Hrvaticom i s. Lucilom Zovak, vrhovnom savjetnicom, također Hrvaticom. Bili su prisutni mnogi provincijali i provincijalke drugih Družbi i njihove delegatice iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Kosova. Svečanosti su nazočili i predstavnici svjetovnih  i crkvenih vlasti, nekoliko biskupa i oko 60 svećenika.

Pjevanjem državne himne Lijepa naša u Centru za kulturu započela je akademija pod nazivom „Otajstvo Križa sjaji se“. Voditeljica programa bila je s. Dijana Lončarek, a uz nju je s. Elizabeta Koščak sve bitne dijelove programa prevodila na njemački jezik. Svečani dio programa pjesmom Jubilate Deo otvorio je Zbor Milosrdnih sestara sv. Križa, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević. Provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kupčerić uputila je riječi pozdrava i dobrodošlice i zahvalila uvaženim gostima što su došli s Hrvatskom provincijom Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu podijeliti radost i zahvalnost Bogu za čudesna Božja djela kroz ovih proteklih 150 godina.

Mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, kao šesti nasljednik biskupa Strossmayera, obratio se prisutnima, čestitajući sestrama Jubilej. Istaknuo je njihovo velikodušno zalaganje i vrijedan doprinos Biskupiji kroz dugi niz godina. Spomenuo je i njihovu zauzetost u drugim biskupijama i drugim zemljama. Zaželio im je svjetlu budućnost, kao nastavak ovoga puta što su ga generacije sestara utrle, kao i otvorenost za potrebe Crkve i društva danas.

Gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić pozdravio je sve nazočne, srdačno čestitao sestrama i zahvalio za mnogostruki doprinos sestara Gradu na raznim područjima djelovanja, osobito za doprinose u Domovinskom ratu.

Svečana akademija nastavljena je glazbeno-scenskim prikazom na temelju povijesti Provincije, tj. iz života sestara u različitim razdobljima, mnoge teškoće koje su im jačale vjeru i pouzdanje, te ih učvršćivale i oplemenjivale u službi drugima. Autorica teksta i čitateljica kroz scenski prikaz bila je s. Marija Stela Filipović. Nizanje scena, koje su sestre vješto izvodile i predstavljale, bilo je napeto, znakovito, a često i dirljivo, jer se radilo o teškim trenutcima u kojima se od sestara tražilo radikalno svjedočanstvo za Boga i za vlastiti redovnički poziv. Zadnja scena dočarala je službu provincijalnih poglavarica, koje su kroz 150 godina bile na čelu Hrvatske provincije. Simboličnom gestom predavale su provincijalne poglavarice jedna drugoj svijeću koja, jednom zapaljena na Hrvatskom tlu, gori sve do danas.

Aktualna provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kupčerić ponijela je ovu svijeću kao dar budućim generacijama. Na njoj su predstavnice svih zajednica u Hrvatskoj provinciji upalile svoje svijeće i slijedile sestru M. Amaliju u procesiji, noseći u ruci ovu svjetiljku upaljenu na velikoj svijeći Provincije.

Misno slavlje u samostanskoj crkvi

Nakon svečane akademije okupljeni su u procesiji pošli do samostanske crkve Presvetoga Srca Isusova, gdje je uslijedio središnji dio proslave – svečano misno slavlje. U koncelebraciji nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru mons. Marina Srakića, nadbiskupa barskog mons. Rrocka Gjonlleshaja, biskupa bjelovarsko-križevačkog mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa krčkog u miru mons. Valtera Župana, biskupa hvarskog i predsjednika HBK mons. Petra Palića, pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara, izaslanika nadbiskupa riječkog mons. Nikole Uravića, tajnika Apostolske nuncijature u RH mons. Janusza Blachowiaka te još oko 60 svećenika predvodio nadbiskup Đuro Hranić.

Dostojanstvena je bila ulazna procesija kroz crkvu, u kojoj su među ostalima ušle sestre kućne poglavarice, predstavnice svih zajednica ove provincije s upaljenim svijećama. Potom su pred oltar su ostavljeni simbolični darovi: svijeću s logom Jubileja pred oltar je ostavila provincijalna poglavarica s. Marija Brizar, sestarski križ, kao simbol pripadnosti Družbi, čijom su snagom sestre djelovale i danas djeluju, pred oltar je donijela provincijalna poglavarica s. Amalija Kupčerić, dok je njezina zamjenica, s. Finka Tomas, prinijela aranžman s klasjem, simbol plodnog djelovanja više do 1000 preminulih sestara tijekom 150 godina na ovome području.

Iz homilije nadbiskupa Hranića 

U svojoj homiliji nadbiskup Đuro protumačio je naviješten odlomak Matejeva Evanđelja o Blaženstvima, ističući kako je prva Isusova riječ, kojom poslije svoga 40-dnevnog boravka u pustinji i krštenja na Jordanu započinje svoje javno djelovanje, bila riječ: „Blago!“

„Blaženstva označavaju program Isusova javnog djelovanja. U blaženstvima  koja je on proglasio zrcale se i životi preko dvije tisuće sestara te 150 godina života i redovničkog svjedočanstva Hrvatske provincije Milosrdnih Sestara sv. Križa. Blaženstva nam otkrivaju koje vrijednosti te kreposti žive i razvijaju Bogu posvećene osobe i svi oni koji žele nasljedovati Isusa“, rekao je nadbiskup te protumačio blaženstva kao program kršćanske savršenosti: „To ne znači da trebamo gladovati i žeđati, biti siromašni i uplakani…, ali znači da je Bog u kojega vjerujemo i koji nas pokreće gladan, žedan, napušten, siromašan i uplakan u tolikim ljudima oko nas i da smo i mi spremni biti takvima, zajedno s njime, kako bismo svojim  zauzimanjem ublažili njihovo trpljenje i bol. Jer, on se poistovjetio sa svima gladnima, žednima, napuštenima, uplakanima, siromašnima. I zato njihova bol postaje i moja i neće nam se dogoditi da im ne pokažemo svoju istinsku solidarnost i milosrđe.“

Nadbiskup je okupljene podsjetio na ožujak 1949. godine, kada su sestre bile prisiljene napustiti svoju bolnicu u Vukovaru te su među ostalim zabilježile: „Šuteći, bez riječi (…) ostavljale su sestre ovu našu lijepo uređenu Bolnicu gradu Vukovaru. Umjesto one stare istrošene gradske kuće, koja je više od jednog stoljeća služila gradu za bolnicu, u kojoj su sestre više od pola vijeka dvorile bolesnike boreći se s bijedom i siromaštvom – grad je dobio lijepu humanu ustanovu, koja je stajala velikih žrtava i truda sestara, da bude na blagoslov i dobro onima koji pate i traže pomoć. Možda će buduća pokoljenja vidjeti u toj ustanovi humani gest siromašnih redovnica, a možda i požaliti način postupka kod nacionalizacije, koji se nije odvijao u danima prevrata, nego u godinama zrelog razmišljanja.“ Osvrnuvši se na ovaj zapis, nadbiskup je istaknuo kako iz ovih riječi višestruko odsijeva usvojeni duh Blaženstava te kako su takve osobe promicatelji i graditelji nebeskoga kraljevstva na zemlji.

„Bez tog obzora kraljevstva nebeskoga, bez Isusovih mjerila i kriterija očitovanih u osam blaženstava, u njegovoj ludosti križa ne može se mijenjati i humanizirati ovaj svijet. Ovaj se svijet ne može graditi, ako se iz njega izbaci Božja mudrost i njegova milost. Čovjek se ne može razvijati niti rasti bez Boga, jer je stvoren na sliku Božju. Izgrađivati svijet i čovjeka bez Boga znači graditi bez temelja. I ono što je uistinu veliko i zahvaljujući čemu je velik doprinos Sestara životu naše Crkve i društva kroz posljednjih 150 godina – to je Božja mudrost koja se objavila u besjedi križa“, rekao je nadbiskup te se obratio sestrama jubilarkama:

Isusova blaženstva su, drage Sestre sv. Križa, vaše nadahnuće i trebaju ostati vaše ogledalo. Gledajući u to ogledalo vidimo što nam treba, što nam nedostaje, što treba dopuniti, popraviti, dotjerati, usavršiti. Slaveći 150. obljetnicu dolaska prvih sestara u Đakovo želimo, zato, udahnuti duh Isusovih blaženstava (Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Mt, 5,7) i njegovo – Isusovo – načelo: „Budite milosrdni  kao što je milosrdan Otac vaš nebeski”. Poštovane i drage Sestre sv. Križa, kad ste slavile 100. obljetnicu dolaska Sestara i osnutak Provincije, pokojni biskup Bauerlein vam je na današnji dan 9. lipnja prije 50 godina ovdje rekao: „Radujemo se s Vama, zahvalni smo Vam i volimo vas u prvom redu zato, što vas imamo. Vi ste dar Božje providnosti našoj, a ja dodajem i drugim biskupijama „u kojima molite, žrtvujete se i radite. Radujemo se s vama, zahvalni smo vam i volimo vas zato što ste kroz ovih, sada 150 godina života i rada naše provincije, ostale vjerne onim visokim i svetim idealima, koje vam je postavio vaš utemeljitelj o. Teodozije i vaša blažena utemeljiteljica Majka Terezija.“

Na kraju propovijedi, nadbiskup je uputio čestitku: „Čestitamo vam, drage Sestre, 150. obljetnicu dolaska vaših prvih sestara u Đakovo i utemeljenja hrvatske provincije. Istodobno nad vas zazivamo blagoslov Isusovim kliktajem: „Blago!“ U tom je kliktaju zahvalnost za sve ono čime ste nas zadužile kroz prošlost i u sadašnjosti, i u tom je kliktaju i naša molitva za Vašu budućnost.“

Skladnim pjevanjem liturgijsko slavlje obogatio je Zbor sestara sv. Križa, uz dirigiranje s. Branke Čutura i orguljašku pratnju s. Svjetlane Paljušević, a svečanosti je pridonio i Bruno Bunjevac svirajući dionicu na trubi.

Nakon svete mise uzvanici su pošli na zajednički objed u Hotel Blaža. Tom prigodom su pojedinim dobrotvorima, dugogodišnjim suradnicima te podupirateljima Samostana podijeljene jubilejske Plakete i Zahvalnice. Uzvanici su u prostorima Hotela imali prigodu pogledati film o Hrvatskoj provinciji Milosrdnih sestara sv. Križa, koji je za ovaj Jubilej sestrama darovao gosp. Željko Zima, direktor Croatia filma.