Vijesti - Stepinčevo u Karmelu u Brezovici

„Isus Krist odviše je jaka ličnost u povijesti svijeta, a da ne bi na se privukao pažnju čovječanstva. Nauk njegov odviše odskače nad sve nauke, što ih je svijet čuo i vidio do sada, a da se ne bi ljudi interesirali za nj. Ali nažalost mnogi zataje, kad valja priznati čitavoga Krista sa svim konsekvencijama, koje izviru iz njegove nauke. Mnogi bi htjeli biti članovi Kristove Crkve, ali neće nerazrješivost braka. Mnogi bi htjeli miran život na zemlji, ali neće zakona opraštanja... Ako Krista priznajemo svojim kraljem i svojim gospodarom, onda neka se to prije svega i nada sve odrazi u praktičnom životu. Priznajmo ga ne samo onda, kada to koristi našim zemaljskim interesima, nego i onda, kada nas to stoji žrtava," misli su bl. Alojzija Stepinca iz propovijedi na svetkovinu Krista Kralja, 1941. godine, a izrekao ih je u homiliji don Pejo Orkić, SDB, u subotu 10. veljače na Stepinčevo, u Karmelu u Brezovici.

Potom je, u duhu blaženika, naglasio da nije moguće pomiriti lažne ideje svijeta s naukom Isusa Krista, kako je učio i svjedočio bl. Alojzije, već valja biti vjeran i odan Kristu Gospodinu i Crkvi. Njegovu vjernost prepoznali su i vrhovni poglavari Crkve, pape, koji su visoko cijenili Stepinčevu hrabrost, neporočnost i odanost Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu.

Tako je blaženi Pavao VI., papa, a ondašnji milanski nadbiskup-kardinal, rekao 12. veljače 1960., između ostalog i ovo: „Da je Stepinac htio od slobodna i ponosna čovjeka postati slijepo poslušnim slugom marksizma, mogao je postati 'velik' predstavnik svoga naroda. On to nije htio, i zato je morao pasti... Stepinac neka nas uči. Neka nas nauči pouzdanju i dobroti!".

A veliki papa Nade i prijatelj Hrvata, sv. Ivan Pavao II., u prigodi beatifikacije sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, u propovijedi u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., naglasio je i ovo: „Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve... U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama...".

Papa Benedikt XVI., u prigodi posjeta Zagrebu, 5. lipnja 2011., kod Večernje u Stepinčevoj katedrali, prisjetio se blaženika i rekao: „Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika... Da, postao je 'branitelj' Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.".

I na kraju homilije, propovjednik je, nadahnut blaženikovim mislima, zaželio svima okupljenima snažan život vjere očitovan u svakidašnjoj praksi, kao i vjernost Bogu i Presvetoj Djevici Mariji, uz hrabro svjedočenje za Ljubav i Istinu.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a za blagdan su se redovnice i štovatelji bl. Alojzija Stepinca pripremali devetnicom i trodnevnicom čija su misna slavlja uz prigodne homilije, predvodili svećenici iz Zagreba: o. Zdravko Barić, SMM, vlč. mr. Andrija Miličević i vlč. Ivica Berdik, župnik u Botincu.

Prvi dan trodnevnice u srijedu 7. veljače misu je predvodio o. Zdravko Barić i prisjetio se 20. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici. Jednako tako i riječi sv. Ivana Pavla II., pape, da je bl. Stepinac najsvjetliji lik Crkve u Hrvata, kao i kompas za hrvatski narod. Propovjednik je to prepoznao i protumačio osobito po blaženikovom bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju, te po njegovom štovanju i ljubavi prema Majci Božjoj. U toj spoznaji potaknuo je vjernike da se ugledaju u blaženika i da mu se preporuče kako bi ga što prije mogli zazivati kao sveca.

Ponizna molitva pred Gospodinom bila je misao vodilja drugoga dana trodnevnice, u četvrtak 8. veljače, a vlč. Miličević ju je objedinio s misnim čitanjima dana i s blaženikovom molitvom pred Gospodinom u svim životnim okolnostima. Spomenuo je da je „molitva talenat koji smo od Gospodina primili i da taj talenat možemo uvijek razvijati, prema svojim mogućnostima, u čemu nam je bl. Alojzije uzor i ohrabrenje".

Na uočnicu Stepinčeva, petak 9. veljače misu je predvodio vlč. Ivica Berdik. On je govorio o svrsi čovjekova života, a ta je: kako doći do svetosti, zajedništva s Bogom? Naveo je za primjer sv. Skolastiku i Benedikta, a spomenuo je i tri svećenika iz brojne katoličke obitelji Korpar: Augustina, nekadašnjeg župnika u Brezovici, Josipa i Antuna za koje je bila misa, a napose bl. Alojzija Stepinca, njegov životni put, kao i njegovu majku Barbaru, te zaključio da „duhovna zvanja, dobri ljudi i sveci niču u dobrim katoličkim obiteljima, za koje molimo našeg blaženika da ih bude što više".

U ranim popodnevnim satima hodočasnici iz Splita, štovatelji bl. Alojzija, hodočastili su u Krašić, u Stepinčev Karmel i u njegovu katedralu, pod vodstvom don Šime Doljanina i don Ivana Matkovića, a bilo ih je punih osam autobusa.