Vijesti - Studijsko-duhovni dan Novicijatske škole

Povjerenstvo za početnu redovničku formaciju organiziralo je 3. lipnja studijsko-duhovni dan u posjeti Sloveniji s ciljem upoznavanja dijela duhovnog i kulturnog blaga ove zemlje. Redovničke pripravnice (kandidatice, postulantice i novakinje) iz različitih redovničkih zajednica sa svojim odgajateljicama započele su ovaj dan na najbolji način – euharistijskim slavljem u našoj zagrebačkoj prvostolnici.

Prvo odredište putovanja bilo je znamenito marijansko svetište u Ptujskoj gori. Vrijeme putovanja u autobusu je brzo proletjelo uz slavljenje Gospodina molitvom i pjesmom. U bazilici Marije Zaštitnice srdačno nas je dočekao franjevac konventualac te nas upoznao s poviješću te specifičnostima bazilike i toga kraja. s. Marina je u ovom Marijanskom svetištu diplomanticama Novicijatske škole uručila diplome i potaknula ih da svoj život potpuno predaju Gospodinovoj Majci kako bi ih Ona vodila na putu savršenog nasljedovanja Isusa. 

Dan je nastavljen posjetom cistercitskom samostanu u Stičnoj koji se nalazi u predivnom prirodnom okruženju. Cisterciti su pripravnice primili s osobitom monaškom gostoljubivošću. Upoznali ih s poviješću i duhovnošću Reda i samostana koji je doista veliko duhovno i kulturno blago. Imale su i poseban privilegij da im monasi otvore vrata klauzure za razgledavanje znamenitijih prostorija. Bilo je zanimljivo gledati kuda se kreću, gdje i kako žive ovi monasi nakon što se odvoje od vanjskog svijeta. ˝Ora et labora˝ - Moli i radi, benediktinsko geslo kod njih dolazi do pravog značenja jer je svaki njihov dan ispunjen molitvom i radom u samostanu i polju koje ga okružuje. Pripravnice i odgojiteljice su potom posjetile bogat muzej koji se nalazi u sklopu cistercitske opatije, ˝Muzej krščanstva˝. 

Nastavak dana protekao je u posjetima klauzurnim redovima, Karmelu i Kartuziji. Sestre Karmeličanke primile su ih u kapeli u kojoj su se zaorile pjesme “Salve Regina” i “Hvalospjev ljubavi”, a klauzurne sestre otpjevale su drevnu himnu Karmelskoj Gospi na latinskom jeziku. Sestre su upoznale gošće o povijesti otvaranja ovog karmelskog samostana u Mirnoj Peči te o njihovoj duhovnosti. Nastavak susreta odvijao se u “govornici” gdje smo imali priliku međusobno se više upoznati. Sestre karmeličanke su se raspitivale o družbama iz kojih dolaze gošće. Osmijesi su bili na licima svih prisutnih, a poneki su imali i suze radosnice u očima. Uistinu svaki klauzurni karmel ima ono nešto posebno, odiše specifičnim mirom, a istodobno neopisivom radošću. 

Zadnja postaja studijsko-duhovnog dana bila je kartuzija Pleterje kao kruna cjelokupnog dana. Svi u teoriji znamo što znači biti monah i kako oni žive, ali upoznati i razgovarati s jednim od njih bila je posebna Božja milost. Gošće su pogledale kratki dokumentarni film o kartuziji nakon kojeg su pitanjima zasule patra koji je strpljivo i odmjereno pojašnjavao što čini život jednog kartuzijanca: zahtjevni dnevni red, noćna molitvena bdijenja, stalni post, tišina, samoća, odricanja koja dovode do prave molitve. Vjernost ćeliji je u kartuzijanskom životu od odlučujućeg značaja. „To je sveta zemlja, mjesto na kojem se, kao čovjek s prijateljem razgovara Gospodin sa svojim slugom. Tu se vjerna duša često sjedinjuje s Riječju Božjom, zaručnica sa Zaručnikom; tu se nebesa dotiču sa zemljom, božansko s ljudskim“ (Pravila). 

“Naravno, posebno nam se svidjela njihova odanost i utjecanje Blaženoj Djevici Mariji. Sve smo bile pod jakim dojmom i nekako smo se teško odvojile od Kartuzije. Sretna sam što sam ih upoznala, zahvalna Bogu što postoje i što ispunjavaju ulogu koja im je povjerena u Crkvi: da poput arterija šire Božji život cijelim mističnim tijelom jer kako kažu ‘Udaljeni od sviju, a združeni sa svima, stojimo pred živim Bogom u ime sviju’. Ove kontemplativne zajednice svojim postojanjem u nas/u Crkvu ulijevaju sigurnost, čvrsto zaleđe u ovom kaotičnom i od Boga odijeljenom svijetu. Kada nas razne nedaće pritisnu trebamo si uvijek posvijestiti da kontemplativne redovnice i redovnici u tim trenucima stoje pred Bogom za nas, zagovaraju nas. Ta nam činjenica mora uvijek iznova dati novu snagu, novi zamah u našem životu. Na ovome putovanju je bilo 9 redovničkih zajednica a pobliže smo kroz posjete upoznale još 3 kontemplativne zajednice. Koje li raznolikosti, koje li ljepote! Različite karizme, različita pravila i gesla, a sva vode jednom jedinom Cilju. Svi smo udovi Mističnog tijela Kristova, svi radimo za veću slavu Božju, jedni bez drugih ne možemo. Kontemplativni redovi trebaju naše ruke u vanjskom svijetu, mi trebamo njihovu žrtvu, samoću i molitveni zagovor kod nebeskog Oca. Bože, hvala Ti na što nas tako različite povezuješ u svome Imenu!”, napisala je Ivančica, Postulantica Družbe Marijinih sestara, sudionica puta.