Vijesti - Susret mlađe braće Provincije franjevaca trećoredaca

U samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zadru 27. ožujka održan je susret mlađe braće Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Na susretu koji je vodio provincijal fra Ivo Martinović sudjelovala su osmorica braće koja su se svečano, doživotno zavjetovala u posljednjih deset godina te provincijski vijećnici fra Zvonimir Brusač, koordinator za trajnu formaciju i fra Petar Grubišić, koordinator za zvanja i početnu formaciju. Mlađa su braća došla su iz samostana u Zagrebu, Splitu, Zadru i Belišću. 

Nakon provincijalova uvoda i zahvale domaćinima, na čelu s gvardijanom fra Mirkom Kraljem, fra Andrija Bilokapić, OFM, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima, održao je izlaganje „Isusova velikosvećenička molitva“ (Iv 17,1-26). U toj molitvi Isus ne poučava nego moli za nas, govori Ocu „što misli o nama svojim učenicima“, rekao je. „Život vječni je već sada prisutan u nama, kršćanin je već sada nadišao puko zemaljsko postojanje“, naglasio je fra Andrija. U toj molitvi otkrivamo da Bog ljubi nas, Isusove učenike. Sv. Franjo Asiški je inzistirao na tom iskustvu. Moleći se Ocu za svoje sadašnje i buduće učenike, Isus moli „da svi budu jedno“, moli za zajedništvo učenikâ koje proizlazi iz njihova dioništva u zajedništvu Krista i Oca, pojasnio je fra Andrija. U razgovoru nakon izlaganja fra Andrija je naglasio da je „nemoguće živjeti zajedništvo bez stalne otvorenosti prema Bogu, prema Svetome“. Iz ove Isusove molitve na Posljednjoj večeri, prije muke i smrti, vidi se da radost zajedništva za koje Isus moli uključuje i spremnost na žrtvu i bol. Iz autentičnoga odnosa i zajedništva s Bogom (ja – Ti) proizlazi i autentični odnos i zajedništvo s drugim (ja – ti). U tom su smislu, rečeno je u razgovoru, zatvaranje u sebe (individualizam) i ravnodušnost prema drugome (indiferentizam) pokazatelji odsutnosti autentičnoga zajedništva s Bogom.

U poslijepodnevnom dijelu susreta mlađa braća su iznijela svoja iskustva života u samostanskim bratstvima i djelovanja u raznim oblicima apostolata, posebno u župnom pastoralnom radu, u radu s mladima i u promicanju novih redovničkih i svećeničkih zvanja.

Fra Zvonimir Brusač je nakon toga održao izlaganje „Narav, ciljevi i načini ostvarivanja trajne formacije redovnika“. Trajna formacija je zahtjev koji pripada samoj naravi redovničkog života.  Ostvaruje se razini osobe, mjesne redovničke zajednice, života Crkve i apostolskog djelovanja. Osobito je važno zalaganje oko trajne formacije u ambijentu redovnog života i djelovanja u mjesnom bratstvu. Polazeći od poruka apostolske pobudnice „Vita consecrata“ o trajnoj formaciji, istaknuo je važnost praćenja mladih redovnika u prvim godinama njihova redovničkog života i djelovanja, koje su obilježene „prijelazom od do tada vođenog života u situaciju pune djelatne odgovornosti“ (VC 70). Objasnio je što znači da duhovni život (život u Duhu Svetom) ima prvo i središnje mjesto u trajnoj formaciji. Upozorio je da svaka dob redovničkog života “može poznavati kritične situacije“ zbog vanjskih i osobnih čimbenika. „Kada vjernost postaje težom, treba osobi pružiti potporu većeg pouzdanja i intenzivnije ljubavi, bilo na osobnoj bilo na zajedničarskoj razini“ (isto).

U završnoj riječi provincijal je zahvalio mlađoj braći za njihov rad u Crkvi i Provinciji te ih potaknuo na međusobnu povezanost i uključivanje u život, inicijative i susrete na razini Provincije. Nakon susreta mlađa braća posjetila su redovnike u samostanu sv. Mihovila, drugoj kući Provincije u Zadru.