Vijesti - Susret provincijala Hontića s hrvatskim franjevcima konventualcima u Njemačkoj

Susret je započeo koncelebriranom misom koju je predvodio provincijal Hontić u crkvi sv. Wolfganga, a na kojoj su se okupili svećenici misionari fra Ivan Kovačević iz Hanaua kao delegat, fra Pero Šestak iz Neumünstera, fra Ivan Penava iz Würzburga i fra Milan Gelo iz Tübingena.

Svećenike je kao domaćin pozdravio vlč. Andrija Župarić, voditelj HKZ Reutlingen, Metzingen i Tübingen, gdje djeluje i fra Milan Gelo. Na ovogodišnjem misnom slavlju okupljenima se kroz propovijed obratio fra Pero Šestak koji ove godine slavi 40. godišnjicu svećeničkog ređenja.

Posadašnjujući evanđeoski odlomak u kojem Isus izlaže prispodobu o bogatašu pored čijih vrata je ležao siromašni Lazar, podsjetio je braću kako „su naši vjernici u hrvatskim misijama u Njemačkoj poput siromašnog Lazara i kucaju na vrata Crkve, na naša svećenička vrata i traže ohrabrenje na svojim teškim životnim putevima u tuđini. Mi svećenici bogati duhovnim iskustvom pozvani smo ne prečuti i ne zanemariti njihov glas, već im udijeliti obilje Božje milosti koju smo sami besplatno primili. Zato je važno da naše srce bude uvijek otvoreno za one kojima nas Bog šalje“.

Nakon mise braća su se zadržala u pastoralnim prostorijama gdje je provincijal Hontić održao duhovni nagovor. Ovogodišnji korizmeni susret provincijal je povezao s 800. obljetnicom Franjinih rana – „stigmi“ na brdu La Verni. Osvrćući se također na poziv pape Franje da ovu godinu, „Godinu molitve“, uistinu posvete molitvi, naveo je primjer Franje Asiškog i njegov način molitve, želeći se u svom životu što više suobličiti Kristu. „Uronjen u molitvu doživio je susret s Kristom putem plamtećeg Serafa, koji mu je u tijelo utisnuo Isusove rane. Ova obljetnica Franjinih rana ‘stigmi’,  kao i godina molitve, poziv je svima nama da još više uronimo u molitvu iz koje trebamo crpiti snagu za svoj pastoralni rad i cjelokupni život. Važno je u današnjem svijetu aktivizma i buke na zapustiti kontemplativnu dimenziju naše franjevačke karizme, kako bi i naše djelovanje postalo više Božje, a manje naše“.

Potom su braća međusobno podijelila svoje brige iz rada u svojim misijama, a provincijal je braći iznio informacije o životu i radu braće u Hrvatskoj te pozvao na molitvu za bolesnu braću. Razgovaralo se i o aktualnoj situaciji Crkve u Njemačkoj i utjecaju svih previranja i problema na položaj hrvatskih dušobrižnika u Njemačkoj te na Hrvate koji tamo žive.