Vijesti - Svečana akademija u prigodi završetka proslave 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske

U prigodi završetka proslave 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske, Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa priredila je u subotu 10. listopada svečanu akademiju u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Uz članove velike karmelske obitelji u Hrvatskoj, akademiji su nazočili i provincijali i provincijalke drugih družbi, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vojni biskup u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac te izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Stipe Zeba.

Pozdravljajući okupljene provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac podsjetio je kako Jubilarna godina o 500. obljetnici rođenja sv. Terezije Avilske završava ove godine na blagdan sv. Terezije. Za Jubilarnu godinu pripremali smo se nekoliko godina čitanjem djela sv. Terezije, a tijekom godine održana su brojna predavanja o duhovnoj nauci sv. Terezije. Od mnoštva događaja valja istaknuti posjet relikvija neraspadnutog stopala sv. Terezije i njezinog štapa. Bili su to dani velikih milosti kada je Terezija stopalom stupila na naše hrvatsko tlo. Terezija je došla u samostane među svoje kćeri i sinove, među one koji je štuju po crkvama i katedralama, a mi u Hrvatskoj imamo dvije njoj posvećene u Bjelovaru i Požegi, rekao je provincijal Rimac, te s radošću istaknuo kako se Jubilarna godina zaključuje objavom "Sabranih djela" sv. Terezije Avilske. Pojasnio je kako je do sad na hrvatskom jeziku postojao samo dio njezinih spisa, a sada su svi objavljeni u jednome svesku. Na pragu Godine milosrđa koja započinje 8. prosinca, Rimac je zazvao zagovor sv. Terezije, kako "bismo zajedno s njom milosrđu Božjem pjevati dovijeka". 

Na život i djelo sv. Terezije Avilske podsjetio je prof. dr. o. Dario Tokić. Uvodno je dao kratki prikaz povijesnog konteksta vremena u kojem je Terezija živjela. Pojasnio je kako je Crkva u to vrijeme bila potrebita obnove, uspoređujući poimanja humanizma u Europi, te "zlatnoga doba" u Španjolskoj. U Španjolskoj su se razvili kastiljanski pokreti koji su težili strogosti, jer su ljudi mislili da će biti bolji, ako će biti stroži. Nasuprot tome, razvio se pokret Terezijine obnove koji je težio razvoju kreposti, osobito teologalnih kreposti: vjere, nade i ljubavi. Nadalje se osvrnuo na samo Terezijino porijeklo i djetinjstvo, te podsjetio kako je rano ostala bez majke, a onda u svojoj mladenačkoj dobi pred likom Nebeske Majke nju zazvala "Marijo, budi ti moja majka". Pod tom Marijinom zaštitom čini se da se razvijao njezin život. Govoreći pak o Terezijinu redovničkom životu, dr. Tokić posebno je istaknuo njezino "obraćenje" u 39. godini, nakon što je pročitala "Ispovijesti sv. Augustina", kada se susrela sa slikom trpećeg Krista. Nakon toga njezin život počinje teći drugim tijekom, puno dublje, razvija se njezina molitva, a u isto vrijeme po nadahnuću počela je osnivati samostane. Posebno je istaknuo kako molitva bila ono što je davalo smisao cijelome njezinom životu. Ali ne molitva "tek da se to obavi, već molitva shvaćena kao odnos s Gospodinom. Odnosno, kako je isticala, da je za nju molitva prijateljevanje s Gospodinom, a to pokazuju i njezina djela". Na kraju je ocrtavajući njezin lik istaknuo da je bila pobožna, ali realna; kontemplativna, a opet aktivna; jednostavna, a mudra; boležljiva, a snažna; proganjana, a čašćena; ljubiteljica samoće, a uvijek u društvu; siromašna, a zapravo bogata; grešnica, a sveta. 

Predstavljajući "Sabrana djela" sv. Terezije Avilske glavni urednik "Karmelskih izdanja" u čijem je nizu objavljeno i ovo djelo, prof. dr. o. Jure Zečević rekao je: "Korice su u smeđoj boji karmelskog habita. Naslov i svi drugi tekstovi na koricama ugravirani su i ispisani zlatotiskom, budući da knjiga izlazi o "zlatnom" jubileju 500. obljetnice ili 5. stoljetnice, rođenja njezine autorice, Terezije Avilske. O tome govori i službeni logo jubileja na poleđini korica. No, zlatna slova na koricama držali smo primjerenim ne samo zbog prezlatnog jubileja nego i zbog sadržaja knjige koji zlata vrijedi. Ta radi se o tekstovima i nauku prve žene naučiteljice Crkve". Govoreći o sadržaju, istaknuo je kako se na 1112 stranica nalaze do sada hrvatskom čitateljstvu poznata djela "Moj život", "Put k savršenosti" i "Zamak duše", te još devet, na hrvatskom dosad neobjavljenih, dužih i kraćih, djela svete Terezije Avilske "Osnutci", "Duhovna izvješća", "Misli o ljubavi Božjoj", "Vapaji duše k Bogu", "Konstitucije", "Način vizitacije samostana", "Prigovor i odgovor na jedan izazov", "Pjesme" te "Misli, bilješke i sjećanja". Na taj način ovaj svezak "Sabranih djela" Terezije Avilske obuhvaća sve njezine spise, izuzevši "Pisama" koja izlaze u posebnom, drugom svesku. I taj drugi Svezak će također biti voluminozan, oko 750 stranica. Možda pomalo neočekivano za jednu kontemplativnu i klauzurnu karmelićanku, ali sveta Terezija je opisujući svoje duhovno iskustvo i osnivajući svojih 17 samostana među ostalim morala voditi i opsežnu korespondenciju, pojasnio je urednik. Dr. Zečević zahvalio je svim suradnicima, kao i onima koji su na razne načine pridonijeli da se "Sabrana djela" objave. Posebno je istaknuo osobu bez koje ovog velebnog izdanja ne bi bilo na hrvatskom jeziku. Riječ je o Rudolfu Kožljanu, profesoru, suautoru Langenscheidtova univerzalnog rječnika španjolsko-hrvatskog i hrvatsko-španjolskog jezika, koji je svoje izvrsno poznavanje španjolskog i hrvatskog jezika ugradio u ova "Sabrana djela" kao prevoditelj sveukupnog Terezijina opusa u ovom Svesku. To je 1112 stranica prijevoda i predstavlja njegovo najopsežnije prevodilačko djelo, istaknuo je dr. Zečević. 

Druga zaslužna osoba je klauzurna karmelićanka u Karmelu u Breznici Đakovačkoj s. Katarina Kalinić koja je skenirala i ručno unosila cijeli tekst u računalo. Da bi približio njezin rad, dr. Zečević je to zorno prikazao brojkama "Sabrana djela, koja je ona unijela u računalo, sadrže ukupno 2.749.441 znakova u 488.492 riječi, dakle gotovo pola milijuna riječi". 

Akademija je bila glazbeno obogaćena madrigalom "Terezija Avilska" koju je u čast svetice skladao dr. stom. Dario Balekić iz Đakova, a ovom prigodom djelo je prvi puta u izvođenju zbora mladih "Amadea" predstavljeno javnosti. Djelo je pisano četveroglasno, a pratnju čine četiri instrumenta (gitara, flauta, tamburica, klavijature) koji simboliziraju četiri boje karmelskoga reda: bijelu, smeđu, crvenu i plavu. Cijelo djelo podijeljeno je u tri stavka i 21 dionicu od kojih je 12 pjevanih, 9 instrumentalnih. Petsto taktova u kojima je autor htio obuhvatiti najkarakterističnije trenutke izuzetno bogatog, plodnog i duhom ispunjenog života sv. Terezije Avilske, ali i njezinu duhovnu ostavštinu kao i njezin utjecaj na svijet. 

Na kraju svečane akademije okupljenima se obratio kardinal Bozanić, koji je čestitao priređivačima i izdavačima "Sabranih djela". "Pred nama večeras istaknut je lik kojim smo zadivljeni, lik Terezije Avilske koja tako duboko i jednostavno govori, 'što je jača kontemplativnost, to je bogatija aktivnost'", rekao je. Nadalje je istaknuo kako na akademiji posebno dolaze do izražaja osobe posvećenog života. Stoga im je uputio kratku poruku: "Vama sv. Terezija pokazuje put kako živjeti što bliže s Bogom i željeti što više ljude približiti tom zajedništvu s Bogom". Program akademije vodila je Zrinka Turalija-Kurtak.