Vijesti - Svečani zavjeti Solinjanke s. Anne od Gospe Žalosne u Piedimonte Mateseu

Dvadesetosmogodišnja Elizabeta s. Anna peto je od sedmero djece Ante i Jasmine iz solinske župe i prasvetišta Gospe od Otoka. Redovničkoj zajednici Vječnih klanjateljica Presvetomu Oltarskom Sakramentu pristupila je kao sedamnaestogodišnjakinja ušavši u samostan u Napulju, a prije četiri godine s nekolicinom je sestara poslana u samostan u Piedimonte Matese.

Osvrćući se na život i poziv sestre Anne koju prati od samih početaka njezina poziva nadbiskup Carballo istaknuo je važnost njezine mladosti u odgovoru Božjem pozivu, naglasivši da je njezin primjer u današnjemu društvu istinska rijetkost, ali kršćanska dragocjenost. Već na početku obraćanja sestri Anni tijekom obreda, nadbiskup Carballo ju je pozvao na hrabrost.

„Ne boj se! Hrabro! Bog je tvoja zaštita i samo se u njega uzdaj, kao što si i navela u svome redovničkome geslu (U Tebe se, Gospodine, uzdam!). Ostani! Ostani u redovničkoj zajednici, ostani uvijek u Bogu. Ako želiš biti misionarka u potpunom smislu, tada moraš biti potpuno kontemplativna. Ostani radosna i ne srami se. Ne boj se jer neće biti sve lako, bit će teških vremena. Neće sve biti u ružama. Ali ako ostaneš u Bogu, on će biti tvoj štit. Daj plod! Ne želimo da budeš u samostanu i da se osjećaš neplodna, već da daješ plod za Crkvu, za svoj život i da znaš da se najveći plod prinosi upravo dajući se za druge, za sestre, služeći drugima“, naglasio je nadbiskup Carballo.

Na kraju se posebno osvrnuo na važnost obitelji. „Najljepša ‚definicija‘ Boga koja postoji nije ona koju smo u Katekizmu naučili da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji svime upravlja, nego da je Bog obitelj. Bog je Presveto Trojstvo, odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga. Nešto najljepše što od Boga možemo naučiti jest da živimo u odnosu s drugima. To nije lako, zajednički život nije lagan, kako u obitelji tako i u redovničkoj zajednici, ali je moguć ako se uzdamo u Gospodina“, zaključio je nadbiskup Carballo.

Obredno bogatim liturgijskim slavljem sestra Anna postala je Vječna klanjateljica Presvetomu Oltarskom Sakramentu, primajući od nadbiskupa veo, sveti habit, medaljon s prikazom Presvetoga i brevijar, a od priore samostana časne Majke Marriane od Uskrslog Isusa, krunu od ruža.

Misu su suslavili gvardijan franjevačkoga Samostana Santa Maria Occorrevole Gennaro Russo, OFM, duhovnik otac Artur Elberti, SJ, i brojni drugi svećenici i redovnici.

U slavlju su, uz monahinje iz samostana u Piedimonteu, sudjelovale i sestre iz drugih samostana njihova reda u čitavoj Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana), među kojima su i tri Hrvatice, sestre Agnese (Ljubica), Gabriella (Bernarda) i Noemi (Marina). Sudjelovali su i roditelji te manji dio slavljeničine mnogobrojne obitelji.

Vječne klanjateljice Presvetomu Oltarskom Sakramentu su najbrže rastuća ženska monaška zajednica u čitavoj Italiji. Obogaćena brojnim mladim zvanjima u posljednje vrijeme istinski je znak živuće Crkve. Neprestano, cjelodnevno i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim istinski je odgovor mladih na Božji poziv u kojemu čitav svoj život predaju i posvećuju molitvi za Crkvu, pritom nikada ne zaboravljajući domovinu i župnu zajednicu iz koje su potekli.