Vijesti - Svećeničko ređenje 7 redovničkih i 4 dijecezanska kandidata u zagrebačkoj prvostolnici

Svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojeg je u zagrebačkoj prvostolnici u subotu, 15. lipnja za svećenike zaređeno 11 dijecezanskih i redovničkih kandidata predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Košćak, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić oko 130 svećenika, među kojima i provincijali redovničkih zajednica novoređenika te župnici njihovih rodnih župa.

Za Zagrebačku nadbiskupiju zaređen je Marko Baršić iz župe sv. Luke, ev. – Zagreb-Travno, Ivan Bingula iz župe sv. Nikole biskupa – Jastrebarsko, Josip Mudronja iz župe sv. Nikole Tavelića, Zagreb- Kustošija i Filip Pavlović iz župe sv. Jakova ap. – Međugorje (BiH). Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređeni su fra Matej Ećimović iz župe Preobraženja Gospodinova - Bučje, fra Grgur Blažević iz župe sv. Stjepana prvomučenika – Zagreb-Botinec i fra Josip Župan iz župe sv. Antune Padovanskoga – Našice. Za Hrvatsku karmelsku provinciju sv. Oca Josipa zaređeni su o. Danijel Čolo iz župe BDM – Majke Crkve – Zagreb-Trnovčica i o. Stipe Tomić iz župe Rođenja BDM - Ljubunčić (BiH). Fra Mijo Šarčević iz župe sv. Franje Asiškoga – Rumboci (BiH) zaređen je za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopolda Bogdana Mandića, a fra Josip Petonjić iz župe sv. Ivana Krstitelja – Podmilačje (BiH) za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Kandidate za red prezbiterijata zareditelju je predstavio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Anđelko Košćak.

U prigodnoj homiliji koja je uslijedila, kardinal Bozanić je naglasio, kako je ministerijalno svećeništvo osobito sudjelovanje na Kristovu svećeništvu. Ono ne postoji bez njega i izvan njega. Ono se razvija i donosi plod jedino ako je ukorijenjeno u Kristu. Temeljem misnih čitanja, osobito Evanđelja kardinal je naglasio kako nije teško primijetiti da je molitva imala veoma važno mjesto u Isusovu životu. Evanđelisti ga često predstavljaju u molitvenom zajedništvu s nebeskim Ocem, posebno u ključnim trenucima njegova poslanja, a u Getsemanskom vrtu pozvao je i apostole riječima "Bdijte i molite da ne padnete u napast" (Mt 26,41). Stoga je molitva za apostole morala biti konkretan način sudjelovanja u "Isusovu času". Tako treba biti i za nas svećenike, upozorio je kardinal Bozanić, jer „bez molitve prijeti opasnost da se podlegne istoj napasti u koju su upali i apostoli kad su se suočili sa 'sablazni križa'“. U tom duhu obraćajući se ređenicima, kardinal je naglasio kako su poput Krista koji je poslanje što mu ga je povjerio Otac nebeski usko povezao s molitvom, dugom i postojanom, noći je provodio u molitvi, i oni pozvani u temelj svoje svećeničke egzistencije staviti molitvu.

Molitva će vam pomoći da uskladite život sa službom, da očuvate identitet i autentičnost svoga svećeničkog zvanja i poslanja, poručio je, te pojasnio različite oblike molitve u svećeničkom životu, poput liturgijske molitve, zajedničke molitve i osobne molitve. Ipak u svemu je najdublji temelj onaj koji govori o našoj svećeničkoj postojanosti u Kristu, u čemu je specifično ostvarenje naše kršćanske, pa i ljudske egzistencije. Ona uključuje svijest da smo kao svećenici i ljudi i kršćani.

Svećenička molitva, osobito molitva Časoslova i molitva euharistijskog klanjanja, pomaže nam očuvati svijest da smo, kao "sluge Kristove" na osobit način "upravitelji Božjih otajstava" (usp. 1Kor 4,1). Molitva na poseban način pomaže svećeniku da bude osjetljiv prema "drugima", čini ga otvorenim za potrebe braće i sestara, za njihov život. Molitva omogućuje svećeniku da prepozna one koje mu je Otac dao. To su oni koje je Dobri Pastir postavio na put našega svećeničkog služenja, posvijestio je ređenicima važnost molitve kardinal Bozanić.

Ističući važnost molitve i za pastoralno djelovanje, savjetovao ih je da se prije kateheza i susreta, ili prije razgovora s pojedincima saberu desetak minuta u miru, tišini i molitvi i posvijeste si da im ne pristupaju u svoje ime i da ne donose nešto što je njihovo, već da im govori ono što nas Krist uči. Također im je savjetovao d to čine i prije nego što uđu u ispovjedaonicu, jer tek tada će njihovo djelovanje dobiti pravu dimenziju.

Na tragu Godine vjere, kardinal je naglasio, kako su naše kršćanske zajednice pozvane postati škole molitve, a svećenik će biti učitelj u toj školi, ako bude i sam čovjek molitve. Molitva je u središtu života i službe svećenika. Vjernici imaju pravo vidjeti svog svećenika u molitvi, kako kleči pred Presvetim, ili kako u crkvi moli Časoslov, naglasio je, te sve pozvao da se ugledaju u velike kršćanske molitelje, naglasio je, te u tom kontekstu je podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. o beatifikaciji pape Ivana Pavla II. koji je rekao „Primjer njegove molitve uvijek me je pogađao i izgrađivao. On je uranjao u susret s Bogom, usprkos brojnim dužnostima svoje službe“. Na kraju homilije ređenike je preporučio zagovoru Presvete Bogorodice Marije, te  zagovoru našeg pastira blaženog Alojzija Stepinca.

Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić je čestitao roditeljima, braći i sestrama mladomisnika, a osobito majkama. Mladomisnike je još jednom potaknuo da budu Kristovi, da u svojoj svećeničkoj službi budu neprestano povezani u molitvi s Kristom.

Nakon riječi koje je uputio prisutnim vjernicima da budu uvijek blizu mladomisnicima i da ih podržavaju, katedralom se pročuo gromoglasni pljesak.

Po završetku mise, mladomisnici su udijelili i svoj prvi, mladomisnički blagoslov. (mb)