Vijesti - Svetkovina sv. Klare kod požeških klarisa

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je na blagdan sv. Klare Asiške, 11. kolovoza, samostan sv. Klare u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio misno slavlje. S njim su koncelebrirali prepošt požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra i župnik požeške župe sv. Terezije Avilske Ivica Žuljević, župnik požeške župe Duha Svetoga i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi fra Milan Krišto, župnik župe sv. Roka u Virovitici i gvardijan virovitičkog samostana fra Rozo Brkić te drugi svećenici.

Na početku misnog slavlja biskup Škvorčević je klarisama i svima nazočnima čestitao svetkovinu sv. Klare, a s. Klari Lisac izbor za novu poglavaricu te njezin imendan. 

U homiliji biskup se osvrnuo na pitanje tko je čovjek i što je uopće život. Spomenuo je kako se uvijek iznova javljaju nove teorije o čovjeku, da se u posljednje vrijeme na ponešto nasilan način kod nas promiče poimanje da čovjek nije muško i žensko, otac i majka, nego neko neodređeno biće kojemu mi određujemo značenje te tako čovjek postaje ideološkom žrtvom. Podsjetio je na čovjekovu otajstvenost, dubinu i neuhvatljivost njegove jedinstvene i neponovljive osobe, ustvrdivši da je on biće duha, koje nije smišljeno nekim ljudskim strategijama i ideološkim interesima, nego Božjom strategijom ljubavi, te on nije određen za nešto malo prolaznoga života, nego za puninu i vječnost. Tko je čovjek najbolje je moguće iščitati s lica utjelovljenog Sina Božjega, Isusa Krista. Jedan od onih koji je u njem prepoznao istinu svoga čovještva bio je sv. Franjo Asiški. Odbacivši model čovjeka po zamisli trgovačkog i viteškog društva svoga vremena, radikalno se opredijelio za čovjeka po zamisli Božjoj, najtješnje sjedinjen s Isusom Kristom. U tom njegovu opredjeljenju slijedila ga je sv. Klara, rekao je mons. Škvorčević. 

Biskup je na temelju prvog čitanja iz Knjige proroka Hošee govorio o bračnoj povezanosti između muža i žene kao slici Božjeg odnosa prema svome narodu, koji prema njemu može biti nevjeran, ali on ostaje uvijek vjerna strana. Podsjetio je na rastavu u braku i istaknuo da se međusobni problemi ne mogu riješiti bijegom i odlaskom u vlastitu osamu. Kazao je da čovjek u osami ostaje bez one odnosne točke zahvaljujući kojoj spoznaje kako on postoji kao jedinstvena i neponovljiva osoba, drukčija od svih drugih koje susreće. Franjin i Klarin bijeg od svjetovnog načina života nije bio odlazak u osamu, nego nasljedovanje Isusa Krista, puta na kojem su bili najdublje sjedinjeni s njime, ispunjeni njegovom ljubavlju s križa, pojasnio je. 

Suvremeno društveno ozračje, kazao je biskup, usmjereno je prema materijalnom, na razinu imati, na kojoj se čovjek ne može u punini ostvariti, jer je njegova sreća i punina postojanja – kako je to jezgrovito izrazio Shakespeare u glasovitom Hamletovu stihu na razini biti, „biti ili ne biti". Klara nije dopustila da ostane zarobljena na razini „imati", nego je odabrala materijalno siromaštvo, da bi u potpunosti bila ovisna o Isusu Kristu, on u njoj i ona u njemu, te tako ostvarila najvišu razinu postojanja. To je put kojim su uz Franju i Klaru pošli brojni muževi i žene tijekom povijesti, među njima danas i naše klarise, rekao je. Biskup Škvorčević istaknuo je da se Isusov „vi u meni i ja u vama" može ostvarivati u svakom pozivu i poslanju te je poželio nazočnima da odvažnije idu putem na kojem mogu iskusiti puninu ljudskog postojanja. Uputio je sv. Klari molitvu da im pomogne shvatiti kako se njihova veličina krije u Isusu Kristu, i da se jedino u njemu može izrasti do punine i uroditi mnogim plodovima. 

Požeški biskup na kraju je nazočnima poručio da se Elizabetin poklik Mariji koji su otpjevali „Blažena ti što povjerova" može primijeniti i na sv. Klaru, kao i na sve druge koji iz vjere žive i iz Božje snage ostvaruju čovjeka na zemlji. Klarisama je poželio da nasljedujući sv. Klaru tako rastu u svom čovještvu da Isus Krist u njima i one u njemu donesu ploda već ovdje na zemlji, a onda u punini u vječnosti.