Vijesti - Svjedočanstvo misionarke s. Franciske Ivanović

Misionarka franjevka s. Franciska Slađana Ivanović, koja djeluje u zajednici sestara u mjestu Ruti kod Mbarare u Ugandi, govorila je o životu u misijama na misi u ponedjeljak 9. studenoga u Župi sv. Petra na Vidicima u Šibeniku.

Euharistijsko slavlje na blagdan posvete Lateranske bazilike, Majke svih crkava, predvodio je povjerenik za misije i misijsko djelovanje don Tomislav Puljić, župnik Župe Srca Isusova na Baldekinu.

Svoje svjedočanstvo sestra je započela rečenicom kako je krv mučenika sjeme novih kršćana te je na taj način dala uvid u stvarno stanje misije u Ugandi, posebice zato jer je za vjeru trebalo i treba trpjeti. Kršćanstvo je u Africi prihvaćeno zahvaljujući mnogim misionarima koji dolaze iz svega svijeta. No, prikazala je i realno stanje u kojem franjevke trenutačno žive ondje. Najprije, važno je istaknuti da je Uganda obradiva zemlja, ali da oni koji žele nešto posijati i uzgajati za potrebe obitelji ne smiju jer se zemlja mora iznajmljivati, a to je vrlo skupo.

Govoreći o prilikama djece, naglasila je kako su djeca ugrožena skupina jer ako ne idu u školu ili nešto ne rade umiru od gladi. Djevojčice su izložene prostituciji zbog zarade i prehranjivanja obitelji, a nije ih mimoišla ni aktualna pandemija virusa covid-19. Pritisnuti su sa svih strana raznim nedaćama kao što je i zagađena voda, razne bolesti od kojih je najčešći Aids, materijalno siromaštvo, nemogućnost posla, itd. Djece ima, ali sredstava za školovanje djece nema dovoljno. No, postoji i jedna pozitivna priča, a ta je da je jedna djevojka Martina Fišić koja inače živi i radi u Irskoj zajedno sa sestrom s. Franciske, Frankom Ivanović, osnovala fond preko kojeg je u selu Karundi kojeg su posjetile izgrađena škola za djecu. Potrebna su im kumstva, to jest dobrovoljno plaćanje školarine za djecu, kao i mnoga druga materijalna sredstva za normalan život.

Unatoč mnogim izazovima u dalekoj Ugandi, sestra je istaknula kako im uopće ne ponestaje radosti te kako im je najveća radost poći na euharistijsko slavlje koje traje po pet i više sati. Oni su uz Boga, blizu Njegovom Srcu koje čuje vapaj njegove djece, „a na nama je da probudimo milosrđe i da nađemo načina kako doći do njihovih srdaca“, rekla je s. Franciska.

U propovijedi don Tomislav je najprije u skladu s blagdanom dana obuhvatio povijest posvete crkava, počevši od Rima pa nadalje po cijelom svijetu, i na koncu rekao je nekoliko zanimljivosti o crkvama u Šibeniku – od sveukupno dvadeset i četiri crkava i kapelica, posvećenih je samo devet. Posveta crkve je svetkovina u određenoj mjesnoj crkvi zbog iznimne važnosti milosti posvećenja.

Druženje sa sestrom kao i mnoga pitanja vezana za misije u Ugandi nastavila su se u župnoj dvorani. S. Franciska pripada Bosansko-hrvatskoj provinciji Prečistog Srca Marijina, navodi se u izvješću objavljenom na mrežnoj stranici Šibenske biskupije.