Vijesti - “Svjetlost naše vjere” - seminar o Istočnim katoličkim crkvama u arapskom svijetu

U generalnoj kući Isusovih malih sestara u Rimu, Tre Fontane od 9. do 24. studenoga 2013. održan je seminar o Istočnim crkvama u arapskom svijetu na kojem je sudjelovalo šezdesetak malih sestara iz raznih zemalja svijeta. Na početku seminara mala sestra Maria Chiara, generalna odgovorna, sažela je u tri riječi bit seminara: susret, patnja i svjetlo. Susret nas otvara, poučava, izaziva i mijenja, budi ljubav i poniznost, otvara vrata u nama kako bi drugi mogao ući i naći zauvijek mjesta u našem srcu. 

Danas Istočne crkve, osobito u Iraku i Siriji, žive patnju,  diskriminaciju, progonstvo i opasnost nestanka. Po patnjama ovih crkava približavamo se Trpećem sluzi koji nas poziva na put obraćenja, na molitvu za mir. „S Bliskog Istoka dolazi i svjetlo našeg rođenja, smisao našeg života i naše smrti, nada našeg uskrsnuća, jer iz Svete zemlje dolazi  svjetlo naše vjere.“ Predavači iz Libanona, Egipta, Iraka, Sirije, Palestine  prikazali su povijesni okvir nastanka i razvoja svojih crkava, teološke i duhovne misli, razvoj monaštva i liturgije. Svaki svećenik  je  služio Euharistiju u svome obredu u kapeli malih sestara. Prisutnost malih sestara koje žive na Bliskom Istoku, osobito malih sestara Arapkinja, obogatilo je seminar i omogućilo aktivno sudjelovanje u liturgijskim slavljima. 

Nakon utemeljenja Isusovih malih sestara u Alžiru u suživotu s nomadima muslimanima 1939. godine male sestre srdačno su  primljene u svim Istočnim crkvama u Svetoj zemlji, Iraku i Egiptu. Ukorijenjenost Isusovih malih sestara na Bliskom Istoku u svim Istočnim katoličkim crkvama od 1949. godine upućuje na otvorenost katolicitetu Crkve. Osim maronitske Crkve u Libanonu sve druge Crkve imaju i sestrinsku pravoslavnu Crkvu  te je dijalog života bio i ostaje jedan od najvažnijih izazova svakodnevice. Svi  predavači su se složili s rečenicom zapisanom u zajedničkom pismu partijaraha: „Na Bliskom Istoku ili ćemo kršćani biti zajedno ili nas neće biti.“ Kršćani su sačuvali vjeru svjedočanstvom mučeničke krvi i zahvaljujući vjernosti liturgiji. O dramatičnom današnjem položaju kršćana u Siriji posvjedočio je o. Mayas Abud, bizantskog obreda, s pogledom  jake i stabilne vjere i  nade:  „U progonstvu, u patnji kako kao kršćanin živim nadu u Boga koji je prisutan? Crkva danas živi istinsku vjeru i istinsku nadu, živi ljubav po sućuti u sadašnjim patnjama. Crkva je živa jer Krist živi u njoj.“    

O traženjima plodne suradnje s muslimanskim vjernicima svjedočio je o. Fadi Dau, maronitskog obreda iz Bejruta, Libanon gdje u organizaciji „Adian“ zajedno rade kršćani i muslimani na promicanju odgoja međusobna poštovanja, suživota. Plod te suradnje je i kontekstualna teologija drugoga, „božansko gostoprimstvo“. Istaknuo je:„ Osobno smatram da  kršćani Arapi svjedoče na jedan blagi način drugotnost i njihovim nestankom nestao bi bitni dio arapske kulture. Velika uloga, poslanje kršćana u arapskom svijetu je poticati duhovni i etički Islam koji je u krizi i u velikom traženju.“ O koptskoj katoličkoj Crkvi u Egiptu te situaciji u zemlji predavao je isusovac o. Fadel Sydaros, iz Kaira ističući važnost poslanja katoliciteta te da upravo katolici jedini rade na jedinstvu zemlje. Njihovo poslanje je ići u susret drugima radeći na izgradnji civilnog društva vrijednostima i riječima u kojima odjekuje Evanđelje noseći otvorenost i univerzalnost, pažljivost prema osobi, osjećaj za drugoga. Naglasio je kako je zlatno doba Crkve pred nama i da je sadašnji trenutak teološko mjesto gdje je Bog prisutan. 

Mala sestra Mariam Nur iz Damasa, Sirija snažno je potakla sudionice seminara na produbljivanje i aktualizaciju  temeljne intuicije utemeljiteljice male sestre Magdalene: svakodnevni život u kontemplativnoj dimenziji kako bi Gospodina nosile poput Djevice Marije, u tišini. O. Rafik Khury, palestinski svećenik rimskog obreda iz Jeruzalema bio je moderator seminara. U zaključnoj riječi pozvao je male sestre čuvati izvornu intuiciju, u zajedništvu, solidarnosti, u zagovornoj molitvi, svjedočanstvom jednostavnosti, u susretima, pažljivosti do osobe, u tihom svjedočenju i sućuti. Jer mala sestra Magdalena nije željela ništa drugo do činiti djelo ljubavi i danas je na svakoj nastaviti ne zaboravljajući nikada kako je to djelo ljubavi djelo Crkve.