Vijesti - Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv trgovine ljudima

Papa Franjo prihvatio je inicijativu Međunarodnu uniju viših redovničkih poglavara (USG) i Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica (UISG) i važnoj temi trgovine ljudima kao "zločinu protiv čovječnosti" posvetio Poruku za Svjetski dan mira ove godine. Ove je godine, zahtjevom Državnoga tajništva, među ostalim proslavama za Godinu posvećena života (30. X. 2014. - 2. II. 2016.) za nedjelju, 8. veljače 2015., određen liturgijski spomendan sv. Jozefine Bakhite, Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv trgovine ljudima.

Državno tajništvo je pozvalo biskupske konferencije da se pridruže proslavi ovog Svjetskog dana, pridonoseći senzibiliziranju javnosti i posebno crkvene zajednice za ovaj tragični fenomen, koji predstavlja jednu od najvećih ljaga današnjeg vremena.

Životopis sv. Jozefine Bakhite

Godine 1869. po prilici rođena je djevojčica u području Darfur, u Sudanu. Otac joj je bio brat plemenskoga poglavice. Ona nije ni znala ni kada je rođena, ni komu je pripadala, ni koliko joj je godina bilo kada je oteta.

Godine 1878. Arapi uhvate malu djevojčicu od 5 ili 9 godina, i prodaju je nekim trgovcima robljem. Mala je od užasna stresa zaboravila i kako joj je ime. Trgovci su je prozvali Bakhita - Sretna. Valjda što je ostala na životu.

U roku od godine dana mala je Bakhita bila četiri puta preprodavana trgovcima, od gorega do gorega. Svaki se put nadala da će biti bolje, a ono bijaše sve gore. Fizička i moralna poniženja kakva se ne mogu ni zamisliti.

Godine 1879. – kada joj je bilo 10 godina - prodana je peti put, ovaj put nekomu turskom generalu u Sudanu. Služila je njegovoj majci i njegovoj ženi. U svojim „Uspomenama“ Bakhita je zapisala da je u toj generalovoj kući svaki dan bila bičevana kroz tri godine. Zapravo ne kaže da je svaki dan bila bičevana, nego svaki dan imala je žive rane na sebi, rane se nisu ni zamirivale, a bila bi opet bičevana. A nikada nije znala razloga zašto je bičuju. Tu je bila i tetovirana po prsima i po trbuhu da se označi generalovo vlasništvo nad malom Bakhitom. To je tetoviranje bilo osobito bolno. Kada joj tijelo izrežu, onda joj rane zasole, da ostanu ožiljci. Imala je 144 rane po tijelu. Sva je bila samo hrpa rana, a tek joj 13 godina.

Godine 1882. konačno je prodana talijanskom konzulu koji se zvao Callisto Legnani. On je za jeftine novce otkupljivao roblje.

Godine 1884. s konzulom je Bakhita došla u Italiju u Genovu i predana njegovu prijatelju, trgovcu, koji se zvao Augusto Michieli. To joj je sedmi gospodar, a ni sama ne zna koji je po redu. Mala Sudanka bila je sluškinja tri-četiri godine u kući toga Michielija.

Godine 1887. obitelj Michieli vratila se u Afriku, gdje je imala kuću, na obali Crvenoga mora.

Dana 29. studenoga 1889. proglašena je slobodnom, u svojoj 20. godini života.

Dana 9. siječnja 1890. primila je sakramente krštenja, krizme i prve pričesti. Dali su joj krsno ime Jozefina Bakhita. Krštenjem je upoznala pravoga Gospodara koji je drukčiji od svih ljudi gospodara. Čak je i on bio mučen, tučen, bičevan, tetoviran, ranjen, soljen, razapet, ubijen, pokopan. Ali je uskrsnuo. On je otkupio svakoga čovjeka koji je prodan u ropstvo, osobito u ropstvo grijeha. Tako je zavoljela toga novoga Gospodara, Krista Gospodina, Otkupitelja i Spaistelja. Do te se mjere u nj zaljubila da je odlučila poći u časne sestre.

Dana 7. prosinca 1893. ušla je u samostan sestara sv. Magdalene - Kanosijanke.

Dana 8. prosinca 1896. položila je prve zavjete.

Godine 1902. preselila je u Schio, u sjevernu Italiju, i tu je živjela 45 godina. Bila sakristanka, vratarica, vrtlarica u samostanu.

Godine 1910., na traženje svojih poglavarica, napisala je prvi put svoj životopis, 31 stranicu. Opisala malo svoje prodaje, bičeve i jade.

Godine 1931. izišao je njezin prvi životopis: La Storia Meravigliosa (Čudesna priča). Do danas izišlo 8 izdanja. Nije ni bila svjesna koliko je bila famozna i koliko se i na njezinoj knjizi zarađivalo. Ona obilazila Italijom i pričala o misijama.

Dana 8. veljače 1947., nakon strahovitih patnja i bolova, umrla je u Schiju, u 78. godini života, u 51. godini redovništva, na glasu svetosti.

Godine 1959. pokrenut je proces da se proglasi blaženom.

Papa Ivan Pavao II. dne 17. svibnja 1992. proglasio je blaženom.

Isti je Papa 1. listopada 2000. proglasio Jozefinu svetom.

(www.cbismo.com/hkvrpp)