Vijesti - U đakovačkoj katedrali predstavljeni lik i djelo nadbiskupa Josipa Stadlera

Na poziv preč. Ivana Lenića, župnika Župe Svih svetih, u nedjelju 29. siječnja mise u đakovačkoj katedrali predvodio je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze nadbiskupa Josipa Stadlera te Đakovčane pobliže upoznao s likom i djelom prvog vrhbosanskog nadbiskupa o spomenu 180. obljetnice njegova rođenja.

Mons. Jurišić predvodio je jutarnju i večernju misu, a uz njega na večernjoj su misi koncelebrirali preč. Lenić i mons. Luka Marijanović.

Kako bi okupljenim vjernicima približio biskupa Stadlera, voditelj kauze je najprije predstavio njegov životopis. Josip Stadler rođen je 1843. u Slavonskom Brodu. S 11 godina je ostao bez roditelja, a onda se dobrotom drugih ljudi školovao u rodnom gradu, zatim u sirotištu u Požegi, a nakon toga odlazi u sirotište u Zagreb gdje je upisao gimnaziju. U trećoj godini gimnazije je osjetio poziv i otišao u Sjemenište. Bio je izuzetno dobro i nadareno dijete. Filozofski i teološki studij završio je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Josip Stadler poznat je po svojem gorljivom apostolskom djelovanju, osobito među siromasima i siročadi. Izgradio je katedralu, sjemenište, sirotišta i osnovao Družbu sestara Maloga Isusa. Bio je prijatelj s biskupom Strossmayerom.

Mons. Jurišić je u propovijedi povezao evanđelje nedjeljne liturgije o blaženstvima sa životom nadbiskupa Stadlera. „Prilike nakon njegove smrti su bile takve da se nije smjelo puno govoriti o Crkvi i ljudima u njoj niti o njihovim djelima pa je Stadler relativno nepoznat u hrvatskom narodu. Puno je toga učinio na materijalnom planu, ali važna je njegova duhovna ostavština. Bio je profesor na KBF-u u Zagrebu kada je imenovan bosanskim nadbiskupom. Prihvatio je imenovanje jer je osjećao odgovornost za Crkvu i narod. Došao je u Sarajevo i od početka organizirao strukture mjesne Crkve. Puno je radio i gradio, ali nije bio pohlepan i uvijek je imao osjećaj za bližnjega. Napadali su ga svi, napadala ga je vlast jer je govorio o pravu hrvatskog naroda na svoje povijesne prostore.

Osjećaj za pravednost nosio je u sebi kroz čitavi život. Kroz milosrđe ljudi se oslobađaju egoizma, otvaraju se prema drugim ljudima, a to je zadaća svakoga kršćanina. Blago čistima srcem, samo čisto srce prepoznaje druge, čistoća srca je nešto najviše za čovjeka, ono omogućuje bratstvo i sva druga blaženstva o kojima Isus govori. Stadler je živio po načelu čistoga srca. Bio je često klevetan. A on se na te klevete snebivao koliko ljudsko srce može biti pakosno kad želi drugome napakostiti. U svakom čovjeku ljubio je ideju domoljublja, prava za njegovu osobu i njegov narod. Blaženstva su za Stadlera bila poziv na odrješitost i djelovanje. U njega se možemo ugledati, ne ga kopirati nego da imamo pred sobom sliku pokušati živjeti pred Bogom pravedno“, zaključio je mons, Jurišić.

Po završetku misnoga slavlja svećenici su se spustili do slike biskupa Stadlera i zajedno s narodom izmolili molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera. Uz brojne Đakovčane na misi su sudjelovale i sestre Služavke Malog Isusa iz Slavonskog Broda. Liturgijsko slavlje pjesmom je pratio zbor Santo.