Vijesti - Proslava 100. obljetnice Provincije Božje providnosti Kćeri Božje Ljubavi

U nedjelju, 23. rujna u crkvi Kraljice svete krunice u Sarajevu, koje je i posebno mjesto čašćenja blaženih Drinskih mučenica, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, predvodio je euharistijsko slavlje kojim je započela proslava 100. godišnjica (1919.-2019.) osnutka Provincije Božje providnosti Kćeri Božje Ljubavi pod geslom „U Božjoj providnosti hodimo“. Koncelebrirao je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i još 12 svećenika, a pozdrav svima nazočnima uputio je rektor crkve vlč. Ljubo Zelenika.

Crkvu Kraljice krunice ispunilo je 80-ak sestara na čelu sa s. Gordanom Igrec, provincijalnom glavaricom. „Ovog vikenda nas 80-tak sestara Kćeri Božje ljubavi okupile smo se ovdje u Sarajevu s različitih strana naše Provincije od Albanije, Bosne, Hrvatske, Kosova i Njemačke. Želja i namjera bila nam je da u sestrinskom zajedništvu posvjedočimo radost za velika djela koja nam je Gospodin učinio i da mu zahvalimo što nas je svojom providnošću vjerno pratio kroz različita razdoblja burne povijesti! O tome svjedoče mnogi svijetli likovi sestara, što ćemo uskoro imati priliku i čitati u nekrologiju koji je u pripremi“, kazala je s. Gordana te istaknula da je ovaj susret imao „hodočasničko-molitveni karakter i obilježen je s tri ključna događaja – hodočašćem u Goražde i Pale putovima naših Blaženica, molitvenim bdijenjem i cjelonoćnim klanjanjem za potrebe Crkve, Družbe i Provincije te današnjim Euharistijskim slavljem“. Napomenula je da su tu također „naše sestre jubilarke, zlatne i srebrne, koje su poželjele biti ovdje u Sarajevu, na ovoj proslavi i zahvaliti Bogu za milost ustrajnosti tijekom 50 i 25 godina služenja Crkvi i Družbi“.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je najprije podsjetio da je sluga Božji Josip Stadler, nakon što je posvećen za nadbiskupa te dobio poslanje vođenja obnovljene Vrhbosanske nadbiskupije i došao u Bosnu i Hercegovinu, primijetio da je pučanstvo većinom nepismeno. „Zato je tražio kod isusovaca u Beču one koji bi mu pomogli u procesu opismenjavanja. Isusovci su ga tada uputili na jednu mladu redovničku zajednicu koju je osnovala, sada službenica Božja, Franziska Lechner – Kćeri Božje ljubavi. I one je pošao i pozvao ih: dođite u Bosnu. Zanimljivo da tada nije bilo opterećenja kao danas, da reknem nazovimo ih „avlijska opterećenja“ – svatko svoj kutak. Ona iz Švicarske apostolat vrši u Beču; dolazi u Bosnu i Hercegovinu gdje su Turci vladali 400 godina i ostavili toliko nemilih tragova. Nije je bilo strah jer katolik je u crkvi uvijek kod kuće. I ona dolazi ovdje nacionalno i geografski neopterećena nego zahvaćena je evanđeoskim duhom. Dolazi ovdje u Sarajevo i započinje svoje djelovanje u travnju 1882. godine pod vrlo dragim i lijepim geslom: „Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i tako voditi u nebo. Kud ćeš ljepše geslo!“, kazao je kardinal Puljić te podsjetio da majka Franziska Lechner dolazi u pohod u Sarajevo gdje već u listopadu 1882. godine započinje s radom Zavod sv. Josipa s osnovnom i Učiteljskom školom.

„Nakon Zavoda sv. Josipa već sljedeće 1883. godine osniva Zavod Kraljice sv. Krunice u Tuzli, zatim 1884. Emaus u Breškama, pa 1885. godine Josipovac pokraj Tuzle, zatim 1907. Antunovac na Ilidži pa 1911. Marijin Dom na Palama. Tako je došlo do osnivanja Provincije jer je bila nevjerojatno životna brojem, a još više poslanjem, apostolatom. Godine 1919. uspostavlja se Provincija Božje Providnosti. Ona je to stvarno i bila – ostvarenje Božje providnosti na ovim prostorima. Turci, nemile posljedice osmanlijskog carstva, prvi svjetski rat – ništa nije slomilo njihovo poslanje. Dolazimo do onoga što zapravo želimo proslaviti – uspostavu Provincije na ovim prostorima. Na žalost, nije se uspjelo do kraja provesti kako je zamišljeno, iako j 1939. osnovan Zavod Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, a onda 1940. Nazaret u Zavidovićima. Nevjerojatna širina djelatnosti! Nakon 1949. Provincija se preseljava u Zagreb“ rekao je kardinal Puljić te podsjetio na veliko slavlje proglašenja blaženim pet sestara Kćeri Božje ljubavi poznatih kao Drinske mučenice, koje je bilo 24. rujna 2011. u Sarajevu.

„Na početku obilježavanja ovog jubileja želim reći da su jubileji zato da prepoznamo svoj identitet i svoje korijenje. Zanimljiva je te žena, utemeljiteljica ove Družbe. Kakvi su principi nju nosili, možda je to najvažnije vama koje ste pošle slijediti upravo tu karizmu kako bi što bolje usvojili njezina načela“, kazao je kardinal Puljić te se osvrnuo na svako od životnih pravila službenice Božje Franziske Lechner: nijedno jutro bez srdačne molitve; nijedan posao bez dobre nakane; nijedno veselje bez zahvalnog pogleda Bogu; nijedna zabava a da se ne sjetiš da je Bog svuda prisutan; nijedna bol bez Bogu odane strpljivosti: nijedna pretrpljena uvreda bez praštanja; nijedna učinjena pogreška bez kajanja; nijedno dobro djelo bez poniznosti; nijedna zapažena pogreška bez blagog suda; nijednog bijednika a da mu ne udijeliš milostinju; nijednog patnika a da ga ne utješiš; nijedna večer bez posebnog ispitivanja savjesti.

„Ovaj jubilej koji danas započinjemo divna je šansa za svaku sestru osobno ali i za cijelu Družbu: Majka Utemeljiteljica dala je divna načela za ostvarenje karizme: da budemo Božja ljubav na djelu. Želim da ovaj jubilej koji započinjete istinski bude obnova svake osobno i cijele zajednice. Vjerujte: onda će i oni, koji s vama žive, doživjeti radost vjere, radost Božje providnosti i radost Božje ljubavi. Neka istinski Bog zahvati sve nas svojim Duhom“, poželio je kardinal Puljić na kraju propovijedi.

Na kraju Euharistijskog slavlja provincijalna glavarica s. Gordana Igrec uputila je riječi zahvale. „Na kraju ovog svečanog euharistijskog slavlja ponajprije zahvaljujem Gospodinu za preobilje milosti ove jubilarne 2018. godine, koju iskazuje nama koje smo doživjele velike obljetnice naše Družbe i to 150 godina od njezina osnutka i zahvalu za stoljetno postojanje naše Provincije Božje providnosti... Povijest naše Provincije Božje providnosti, koja je utemeljena 1919., obilježena je usponima na odgojno-obrazovno i socijalno-karitativnom radu, ali je obilježena i padovima, zatvorima i progonima sve do mučeničke smrti naših blaženih s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara, uzdignutih na čast oltara prije 7 godina, na sutrašnji dan 24. rujna 2011. Vjerujem da svi još nosimo dojmljiva sjećanja na taj veliki događaj za ovu mjesnu Crkvu i našu Družbu. Tu je i s. M. Danka Jurčević, koja je također svoju vjernost krvlju zapečatila. One su naši najsvjetliji likovi na koje smo posebno ponosne. Vjerujemo da mole i zagovaraju za našu Provinciju i Družbu, a posebno za ovu mjesnu Crkvu. Neka i ovo naše slavlje bude poticaj na svim razinama da još više i zauzetije radimo na širenju njihova glasa svetosti“, kazala je s. Gordana te poimence zahvalila svima koji su bili uključeni u organizaciju ovog hodočašća i molitve. U znak zahvalnosti predala je kardinalu Puljiću umjetničku sliku s. M. Luke Liengitz, rad akademskog slikara g. Davora Žilića iz Petrinje. Podsjetila je da je sestra Luka, Austrijanka, krajem 19. stoljeća svoj život poklonila je stanovnicima Sarajeva u svom apostolatu kao vratarica Zavoda sv. Josipa te da ona „i danas u ovome gradu, a to potvrđuju brojne ceduljice s molbama, preporukama i uslišanjima koje nalazimo na njezinu grobu na Betaniji“.

Euharistijsko slavlje završeno je molitvom pred likovima blaženih: s. Jule Ivanišević, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antonije Fabjan i s. Bernadete Banja.

Drugi dan proslave - duhovni hod putevima Blaženica

„Vi i nama pokažite put kroz sjajne rajske dveri, vi, blažene mučenice, vi ljubavi Božje kćeri!“ - pjevalo se iz svega srca od početka hodočašća na Pale i u Goražde kojim su sestre okupljene na otvaranje proslave 100. obljetnice od osnutka Provincije obilježile svoj drugi dan (22. rujna 2018.).

Jutarnje sunce probijalo se svojim zrakama ne bi li kroz maglu crnogorične romanijske šume osvijetlilo događaje koji su se odigravali na Palama i u Goraždu od 11. do 15. prosinca 1941. kada su naše sestre Mučenice podnijele svoju muku na slavu Bogu, čast Družbi i utjehu svima koji prolaze svoje osobne kalvarije u svom pozivu.

Putem do Goražda, prve postaje sestarskog hoda, s. Ozana Krajačić, s. Dragica Šekerija, s. Tea Barnjak i s. Antonija Lučić iščitavajući dan po dan događaje s puta kojim su naše blaženice prošle prema svojoj neizvjesnoj budućnosti, moleći i pjevajući, animirale su sestre kako bi uronile u dubinu poziva na mučeništvo za koji reče jedna sestra da nipošto nije tragedija što se i pokazalo točnim na koncu njihove patnje.

Približavajući se Goraždu, sunce je iščeznulo s obzora, nestalo je jutarnjeg svijetla, a magla se sve više povećavala uvodeći sestre u neizvjesnost i duhovnu noć kroz koju su sestre mučenice prošle.

Stigavši, sestre su u Goraždu stupile u zgradu Osnovne škole, koja je nekoć bila vojarna, a koja je postala zadnja postaja sestarskog puta. Ondje im je toplu dobrodošlicu poželjela ravnateljica škole Halida Kurtović. Predvođene križem, sestre su se u procesiji uputile u učionicu te molitvom litanija, osobnom molitvom i pjesmom oživjele uspomenu na pet sestara koje su s ovog mjesta iskočivši kroz prozor poletjele u vječni zagrljaj svom Zaručniku.

Zaustavivši se ispod prozora s kojega su mučenice skočile, kod spomen obilježja pokraj rijeke Drine i na samoj obali, sestre su obnovile kreposti vjere, ufanja i ljubavi te otpjevavši pjesme na čast blaženicama proslavile njihovo rođenje za nebo.

Vrhunac dana bilo je euharistijsko slavlje kojega je predvodio mons. Ivan Tomašević u crkvi sv. Josipa na Palama gdje su i mučenice dolazile da se nahrane Kruhom Života. Riječima poticaja da je spremnost prihvaćanja žrtve jedini put ljubavi i darivanja, mons. Tomašević je dao sestrama primjer najizvrsnijeg puta do Boga. Između ostaloga naglasio je: „Ljubav je vezana uvijek uz drugoga i okrenuta drugome, a mučenice su putokaz da ne bježimo od patnje, već da ona bude izraz žrtve koja se daruje za druge.“

Nakon sv. mise na, za sve prisutne okrijepe u pastoralnom domu na Palama, pripremile su sestre sarajevske zajednice sa kuharom i domarima KŠC-a. 

Nakon toga slijedio je povratak u Sarajevo i posjet sestarskom groblju na Betaniji gdje se nalazi i počivalište s. Luke Liengitz koja je među sestrama poznata po svojoj brizi za siromahe, osobito učenike Zavoda sv. Josipa.

Večernji dio dana sestre su provele u bdijenju te nastavile s cjelonoćnim euharistijskim klanjanjem predajući Gospodinu nakane Crkve, Sv. Oca, Družbe i svake pojedine sestre. Ovaj dio programa pripremila je s. Vinka Marović, a glazbenu podršku dale su s. Marija Beroš uz pratnju sestara novakinja i s. Mirjane Potnar.