Vijesti - U šibenskoj crkvi sv. Frane bdjenjem započela svetkovina Serafskog Oca

Bdjenjem u crkvi sv. Frane (Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića) u subotu 3. listopada zaključena je devetnica te je započelo slavlje svetkovine sv. Franje Asiškoga.

Nakon pobožnosti i molitve franjevačke krunice te večernje mise, posljednjega dana devetnice, Obredom preminuća Serafskoga Oca, započelo je ovogodišnje slavlje svetkovine sv. Frane u Šibeniku.

Već gotovo 800 godina Šibenčani i štovatelji sv. Frane iz okolnih mjesta okupljaju se u ovoj najstarijoj šibenskoj crkvi koja svojim stoljetnim kontinuitetom svjedoči postojanost redovnika ovoga samostana i privrženost puka prema toj crkvi i sv. Frani. To je potvrdilo i održano bdjenje koje je okupilo velik broj vjernika i štovatelja asiškog sveca. Bdjenje je predmolio gvardijan Samostana sv. Frane fra Ivan Bradarić.

Vjernici su na kraju bdjenja, odlažući zapaljene svijeće ophodom častili autentične relikvije sv. Frane.

Predmolitelj je tijekom obreda pročitao razmatranje što ga je za ovu prigodu napisao fra Šime Markulin.

„Braćo i sestre, večeras smo ujedinjeni s cijelom franjevačkom obitelji i ponizno se spominjemo preminuća svetog našeg oca Franje, koji je umro u Porcijunkuli, u subotu, poslije zalaska Sunca, dana trećega mjeseca listopada godine Gospodnje 1226. Nakon gotovo 8 stoljeća, i večeras u našoj crkvi izvršavamo nalog brata Ilije, na kojeg ono serafski Otac nekoliko dana prije svoje smrti bijaše položio svoju desnicu i u dvoru asiškog biskupa ‚u svemu ga i zauvijek blagoslovio‘. U svojoj okružnici Ilija nalaže svoj braći da se ‚sjećaju oca i brata našeg Franje na hvalu i slavu‘.

Čas Franjine smrti zauzima osobito mjesto u našem sjećanju. No, osim što se spominjemo smrti sveca i našega utemeljitelja, živo uprisutnjujemo i jedan važan trenutak koji je pratio asiškog Siromaška u zadnjim danima njegova života. I površnom čitaču izvještajâ o tim danima zapinje za oko Franjina ustrajnost blagoslivljanja, želja da blagoslovi svakog brata osobno, i nazočnog i odsutnog. I dok su ga smrtno bolesnog spuštali iz Asiza u toliko mu dragu Porcijunkulu, zaželje negdje na pola puta da okrenu postelju na kojoj bijaše položen i da zadnji put blagoslovi svoj rodni grad, voljene Asižane, sve stanovnike: i muževe, i žene, i očeve, i majke, i stare, i mlade, i zdrave, i bolesne. Konačno je stigao do crkve koju je rado nazivao Sveta Marija Anđeoska. I na tom svetom tlu, prije negoli je njegova duša ‚utonula u ponor ljubavi Božje‘, okuplja braću i blagoslivlje ih snagom i imenom Propetoga Gospodina Isusa Krista.

I mi smo večeras dionici Franjinog blagoslova. Kao da ga i večeras vidimo kako uzdiže svoju desnicu na blagoslov i nad nama zaziva Božje milosrđe. Nad nama, nad našim obiteljima, prijateljima i susjedima, nad cijelim svijetom. Otvaramo svoja srca, vrata naših života, i želimo biti istinski nasljedovatelji brata Franje.

Želim pretvoriti svoj život u blagoslivljanje ljudi s kojima živim, ali i onih koji su mi daleko ili koje ne poznajem; ljudi s kojima radim i studiram, ali i onih kojih nemaju posla ili krova nad glavom; ljudi s kojima dijelim ista mišljenja, ali i onih čija su mišljenja različita od mojega. I tako iz dana u dan podižem svoju desnicu na blagoslov, na susret, na zajedništvo, na ljubav.

Sveti oče Franjo, pomozi meni i mojoj braći i sestrama da mi se desnica ne podiže protiv drugih ljudi, protiv svijeta ili protiv Boga. Daj mi večeras milost da to bude desnica blagoslivljanja, a ne desnica koja će upirati prstom u drugoga, ma tko god on bio – muž ili žena, otac ili majka, sin ili kći, fratar ili svećenik, susjed ili susjeda… Desnica koja blagoslivlje toliko je potrebna u našim obiteljima i u našoj domovini. Budi mi ti, oče Franjo, uzor desnice koja pruža pomoć i zaštitu, koja grli i štiti, koja gradi i podiže. Desnice koja blagoslivlje i koja se sama pretvara u blagoslov.

Serafski oče, spominjući se tvoje blažene smrti, stavljamo svoje ruke u tvoje očinske ruke, povjeravamo ti svoje – ponekad – slabe, drhtave i neodlučne desnice. Pohiti nam u pomoć svojim blagoslovom, da moja desnica postane tvoja desnica, da moja desnica postane Kristova desnica. Amen.“

U nedjelju 4. listopada, na svečevu svetkovinu mise će se slaviti u 8, 10:30 i 19 sati.