Vijesti - U Sisku proslavljen Dan posvećenog života

Proslava Dana posvećenog života održana je u nedjelju 31. siječnja u bazilici sv. Kvirina u Sisku. U toj prigodi svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za osobe posvećenog života fra Goranom Rukavinom i generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i rektorom bazilike vlč. Robertom Jakicom, a služili su đakoni Damir Kunić i Ivan Kuzmić.

SVEČANO MISNO SLAVLJE PREDVODIO JE SISAČKI BISKUP MONS. VLADO KOŠIĆ 

Na početku govoreći o tome tko su to osobe posvećenog života biskup je rekao kako su to svi redovnici, redovnice, pripravnici i pripravnice, bogoslovi i sjemeništarci. “Premda se svi mi vjernici trebamo neprestano posvećivati Gospodinu, vi ste na poseban način znak tog posvećenja u Crkvi i društvu”, rekao je biskup te se u nastavku osvrnuo na poruku za Dan posvećenog života 2021., koju su potpisali biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić, predsjednik Vijeća HBK za osobe posvećenog života i dr. fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije i predsjednik Hrvatske redovničke konferencije.

Mi smo ti proroci koji moraju govoriti narodu Božje riječi

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je podsjetio kako prvo čitanje iz knjige Ponovljenog zakona (Pnz 18,15-20) govori o Mojsiju koji je prenio narodu Božju odluku da će im podići novog proroka, onoga koji će govoriti Božje riječi. “Mi prepoznajemo u tim riječima navještaj Kristova dolaska. Za njega je na gori Bog Otac od učenika zatražio poslušnost: Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga! No, on je svoju proročku službu darovao i svojim učenicima, posebno svećenicima i osobama posvećenog života. Mi smo ti proroci koji moraju govoriti narodu Božje riječi. I za nas Bog traži poslušnost naroda, ali nam i daje opomenu: A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi”.
“Netko će reći da su to preteške riječi, da je to Stari zavjet, točno. Ali radi se o životu i smrti, o riječima Božjim i onima koje to nisu. Kada bi se netko izdavao za Božjeg proroka a ne bi Boga slušao, već bi se vodio vlastitim interesima ili promovirao neku drugu a ne Božju volju, taj srlja u smrt, ne samo vlastitu nego sa sobom vodi i narod. Zato je tu i te kako potrebna ozbiljnost, odgovornost i samokontrola. Molimo Gospodina koji nas je pozvao da nam dade snage svoga Duha da nas ono vodi te ne govorimo ništa što nije Božja volja, ali ne samo riječima nego i životom. Evo jučer smo bili svjedoci, i to već mislim treći put, kako su u našem distributivnom centru Caritasa redovnici i redovnice govorile svojim radom, brigom za pogođene potresom. Nije li to pravi Božji govor, govor koji svi razumiju jer je govor ljubavi“, zapitao se propovjednik.

Ovo su samo vanjski i nevažni znakovi, važnije je jesmo li potreseni u srcu

Govoreći o Evanđelju po Marku biskup je rekao kako tamo gledamo Isusa u kafarnaumskoj sinagogi u sukobu sa židovskim običajima. „Bila je naime subota, a tu se našao i opsjednut čovjek iz kojega je Isus izagnao zloduha. Zanimljivo, sveti Marko kaže da je prigodom izlaska iz opsjednutoga nečisti duh potresao njime i izišao. I nas ovih dana u našoj biskupiji tresu mnogi zlodusi, nadamo se i da izlaze. Ali ovo su samo vanjski i nevažni znakovi, važnije je jesmo li potreseni u srcu, je li Gospodinova blizina izazvala u nama dodir naše duše, da spoznamo svoj jad i bijedu i pođemo za Kristom koji nas oslobađa svakog zla. Ljudi su se divili Isusu, izvješćuje evanđelist jer su se pitali: Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se”.
“Slično su se njegovi apostoli divili kada je Isus utišao oluju na moru, a oni su bili u lađi koju su zapljuskivali valovi. Pitali su se: Tko li je ovaj te mu se i vjetar i more pokoravaju? Jesmo li i mi s vjerom zazvali Gospodina? Jesmo li mu se utekli u nevolji i vjerujemo li da je on kadar utišati ne samo oluje i vjetrove, nego i naše sklonosti koje nas odvode od Gospodina, naše grijehe i naše slabosti? Vjerujemo li mu da je on kadar ne samo zapovjediti potresu da nas više ne uznemiruje, nego i našim nagnućima koje tresu naš mir i stvaraju ruševine duše? On je to kadar, on to i želi, ali želi i da ga mi zamolimo za to. Neka njegova riječ neprestano mijenja naše slabosti u jakost, naše želje u njegove želje, našu volju u njegovu volju! Neka nas Gospodin, naš vođa i Pastir naš, uvijek vodi a mi ga slijedimo kud god nas on povede”, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i fra Goran. Osvrnuvši se na aktualnu situaciju poručio je kako za smiraj duše i snagu da se lakše prebrode sve ove nedaće jedino je potreban Bog. On je pozvao i sve nazočne na molitvu za sve redovnice i redovnike kao i na molitvu za nova duhovna zvanja.